truelife
20.01.2013., nedjelja
.
|
Sjedim ,razmišljam i molim, dopusti da ti ja spakiram svoje misli i srce.... da otpočinu u tebi,da ostanu na obzoru nove zore tvojeg buđenja.da pogledom svojim prolazim po sjeni tvojeg nježnog bića. Dopusti da ih umotam u novine svog života da ispričam ti tu priču beskrajnu ,prožetu željom ,željom ove duše u pokušaju da ju sačuvam od puknuća i spremajući naše uspomene na dno kofera ovog svijeta kao vječiti putnik ,vječiti tragač za tobom .Neka me misao ta podsjeća na sve dane , na prošlost našu koja mi ponekad izgleda tako daleka , a opet tako opipljiva,osjetna. Ponekad stegne se sve u meni dok se podsjećam na ljubav , na prošlo vrijeme, na prohujao prostor, na taj naš tren, na to vrijeme koje možda doći neće. Sve mi olakšava pomisao da ću ipak po blagoslovu života ,po toj nadi ,po toj goručoj želji u meni koja plamti upoznati te u tom čekanju vremena ,u tom međuprostoru života ....  |
