Kroz trenutke hodam
29.04.2013., ponedjeljak
NISU ISTEKLI SATI UZALUD
|
Zalud se trudim ući u skrivene predjele tvoje duše, tama je ondje...ledeni vjetrovi, moćni i zastrašujući valovi, na stjenama se lome ... I nigdje topline, nigdje oslonca za umorne misli, što spletoše se oko vjeđa mi sklopljenih tišinom sati preda mnom... Ne najdraži, nisu mi kiše oprale lice, nije mahovina pokrila moje oči i moje ruke nije pokrila trava i korov, dok sam čekala i čeznula u boli skvrčena, na marginama tvojih dana i razdanih sati nepovratima... Nisu sati istekli, rušeći se niz zidove moje nutrine, grizući je,da bi ostali bez ploda. Istekoše oni da spoznajama okrune moje čelo. Da zaboli misao kad u tami noći ugledam svjetlo istine... I slutim i čekam... Znam, jednom ću skupiti hrabrost, pokupiti sve razbacane minute i sate, sve otišle nježnosti i riječi uzaludnostima. I ...otvoriti oči.... |
20.04.2013., subota
TVOJA TUGA UBILA JE GRLICE NA GRMU MIMOZE
|
„Smijem li ti reći da te volim?“ upitah noćas ,uplašena tugom u tvojim očima.. „Ne....ne govori ništa...“ Niz staklo prozora klizila je tuga tamom se zastrlo nebo od zvijezda.... Osjetih kako mi usta i oči puni kal beznađa, kako mi ruke slama bol.... Potražih oslonac al vidjeh samo putove trnjem i korovom neplodnim obrasle.... Niz lice kliznule su ptice uspavane nadom u strahu se o zidove razbile... na postelju mi krvavo perje padalo cijelu noć.... Nema me u tuzi tvojoj, grubo me guraš.... Gle, niz grm mimoze slijevaju se kiše, a dlanovi tvoji ,koje s večeri umorne cjelivah, brišu mi sol sa usta udarcima nemoći razbijaju obalu od kamena..... * * * Noćas su me na počinak pratili tužni pajaci... I nisu plakali.... Njihove suze nacrtane na licu im tekle su za nama.... |
