Kroz trenutke hodam
20.04.2013., subota
TVOJA TUGA UBILA JE GRLICE NA GRMU MIMOZE
„Smijem li ti reći da te volim?“ upitah noćas ,uplašena tugom u tvojim očima.. „Ne....ne govori ništa...“ Niz staklo prozora klizila je tuga tamom se zastrlo nebo od zvijezda.... Osjetih kako mi usta i oči puni kal beznađa, kako mi ruke slama bol.... Potražih oslonac al vidjeh samo putove trnjem i korovom neplodnim obrasle.... Niz lice kliznule su ptice uspavane nadom u strahu se o zidove razbile... na postelju mi krvavo perje padalo cijelu noć.... Nema me u tuzi tvojoj, grubo me guraš.... Gle, niz grm mimoze slijevaju se kiše, a dlanovi tvoji ,koje s večeri umorne cjelivah, brišu mi sol sa usta udarcima nemoći razbijaju obalu od kamena..... * * * Noćas su me na počinak pratili tužni pajaci... I nisu plakali.... Njihove suze nacrtane na licu im tekle su za nama.... |