Kroz trenutke hodam

20.04.2013., subota

TVOJA TUGA UBILA JE GRLICE NA GRMU MIMOZE



„Smijem li ti reći da te volim?“
upitah noćas ,uplašena tugom u tvojim očima..
„Ne....ne govori ništa...“
Niz staklo prozora klizila je tuga
tamom se zastrlo nebo od zvijezda....
Osjetih kako mi usta i oči puni kal beznađa,
kako mi ruke slama bol....
Potražih oslonac al
vidjeh samo putove trnjem i korovom neplodnim obrasle....
Niz lice kliznule su ptice uspavane nadom
u strahu se o zidove razbile...
na postelju mi krvavo perje
padalo cijelu noć....

Nema me u tuzi tvojoj,
grubo me guraš....
Gle,
niz grm mimoze slijevaju se kiše,
a dlanovi tvoji ,koje s večeri umorne cjelivah,
brišu mi sol sa usta
udarcima nemoći razbijaju obalu od kamena.....





* * *



Noćas su me na počinak pratili tužni pajaci...
I nisu plakali....
Njihove suze nacrtane na licu im
tekle su za nama....


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.