„Smijem li ti reći da te volim?“
upitah noćas ,uplašena tugom u tvojim očima..
„Ne....ne govori ništa...“
Niz staklo prozora klizila je tuga
tamom se zastrlo nebo od zvijezda....
Osjetih kako mi usta i oči puni kal beznađa,
kako mi ruke slama bol....
Potražih oslonac al
vidjeh samo putove trnjem i korovom neplodnim obrasle....
Niz lice kliznule su ptice uspavane nadom
u strahu se o zidove razbile...
na postelju mi krvavo perje
padalo cijelu noć....
Nema me u tuzi tvojoj,
grubo me guraš....
Gle,
niz grm mimoze slijevaju se kiše,
a dlanovi tvoji ,koje s večeri umorne cjelivah,
brišu mi sol sa usta
udarcima nemoći razbijaju obalu od kamena.....
* * *
Noćas su me na počinak pratili tužni pajaci...
I nisu plakali....
Njihove suze nacrtane na licu im
tekle su za nama....
Post je objavljen 20.04.2013. u 10:18 sati.