Kroz trenutke hodam

17.02.2015., utorak

Izlistanje krivice i kajanja.....učahureno u zabludi, probudilo je vrijeme , na obali nekoga grada kraj mora.......




Izlistat će vrijeme krivicu i kajanje
Ispisati greške na platnu neba....
I znam neće biti isprika ni laži
Svaka izgovorena riječ imat će snagu oštrice noža
I rezati će,
Vaditi
Želje i čežnje,
Bez milosti im se izrugivati,
Nazivati ih slabošću i grijehom
I bol će biti jedino što će živjeti poslije mene.....

Na zgužvanoj postelji života
Od suza,znoja i krvi okorjeloj
Biti će moje kucanje razliveno
Poput opomene i gorkog okusa zabluda,
smijati će se mojim zatvorenim očima
što htjele su samo dodirnuti izvore pod majčinim prsima obećane....
tražene...

Nisam ih našla,
Nisam se napila ,ni žeđ ugasila,
Tek opekla me hladnoća
i čistoća njihove neoskvrnjenosti mojim dodirom dlanova
i tabana koji su im hrlili,
da saperu vreli pijesak pustinja kojima me vodili dani života.....
u bespuća
u nedodire vječnosti neba....

I suze što će ih svi vidjeti
Klizit će poput teškog brokatnog zastora
Da pokriju izlizane daske velike pozornice što je životom zovemo....

Zbogom je jedina riječ koja daje mir....
Jer,
nisam postojala
ni živjela nisam....
Sve ovo što mišljah da sam ja....
moje misli,duša
tek sudaranje je besmislenosti u beskrajnom lancu rođenih....

Ne postoji sreća,
tek tuga,
ta kreativna dama,
lukavo se smješi sa svojega prijestolja
satkanog od boli,zabluda i laži.....





Iz zajedničke zbirke "More na dlanu" 2013

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.