Istine i zablude...

Živi sam dokaz da roditelji i općenito stariji ljudi ne smiju lagati djeci ili izmišljati neke svoje istine koje uopće nisu istinite.
Tek otkako sam kao odrasla shvatila sam da neke stvari nisu baš kakve su meni rekli da jesu i više u njih ne vjerujem.

Tako recimo više uopće ne vjerujem:

- Da ožiljci na mom tati potječu iz vremena dok je bio Zelena beretka u Vijetnamu.
(Nastali su tek poslije pojave prvog filma o Rambu.)

- Da se zimnica ne smije jesti prije mog rođendana u listopadu jer bi se inače pokvarila.
(Svekrva mi je rekla da se može odmah otvarati i jesti preko cijele godine i da su mi to pričali samo kako bi imali duže kisele krastavce koje ja jako volim.)

- Da je Mjesec rupa na nebu.
(Prije bi sve ostalo bilo rupa. Sve osim Mjeseca.)

- Da su ćelavi ljudi kao jako mala djeca pali naglavce u koprive. Koprive su im spržile korijen kose i sad je više nemaju.

Neka objašnjenja koja sam dobila kao klinka su puno bolja od onih pravih. Neka mi se i više sviđaju.
Osim onih s krastavcima. To im neću zaboraviti. Neke stvari jednostavno nisu za šalu.
Hrana je jedno od tih.