Trill na Xportalu
utorak , 28.11.2006.Xportal.hr – Vaš građanski portal
Želite reagirati na neku vijest, medijsku podvalu ili laž? Imate nešto za reći, ali ne znate gdje bi ste to mogli? Uvijek ste željeli pisati i izviještavati ili možda imate blog? Ili ste afirmirani novinar kojem je odbijena vijest zato jer je urednik poznat po cenzuri i dobrim odnosima sa svim strankama. Ako želite nešto napisati, izjaviti, komentirati ili jednostavno saznati najnovije vijesti iz građanske perspektive- od danas sve to možete na Vašem portalu - Xportalu. Xportal je prvi Hrvatski građanski portal gdje blogeri, novinari, ili svi ostali koji to žele mogu iznijeti svoje mišljenje. Bez cenzure. Članci se pozicioniraju prema ukupnoj ocjeni posjetitelja. Na isti način se rangiraju Top autori članaka i novinari. Top novinari prema ocjeni posjetitelja nagrađuju se tjednim nagradama poput DVD playera ili Ipoda. Xportal se sastoji šest glavnih rubrika: vijesti, sport, tehnologija, kultura, zabava i zdravlje te tridesetak pod-rubrika. Ako želite doprinijeti autorskim članakom te usput možda i osvojiti nagradu, ili jednostavno želite čuti glas građana - posjetite www.xportal.hr. Xportal - Vaš portal.
I ja sam tamo Ne mislim napustiti svoj blog, ipak je to moj mali dragi blogach kojeg ja volim, ali tamo mi se isto sviđa.
Da bi komentirali, glasali ili pisali trebate se samo registrirati. Registracija se sastoji samo od upisivanja mejl adrese, lozinke i to je to. Treba nekoliko sekundi.
Danas sam objavila jedan svoj stari post kojeg sam ja izabrala kao svoj najbolji. Znam da su ga mnogi od vas čitali, ali neki i nisu, a mislim da zaslužuje nešto pažnje.
Možete ga pogledati i naravno glasati za njega kao i komentirati. Ako želite :)
Silikoni, iz prve ruke
komentiraj (62) * ispiši * #
Korisnička podrška...
utorak , 14.11.2006.Nazvala me prijateljica i odmah nakon pozdrava krenula sa pitanjima:
- Čuj, jel mi ti znaš nešto pomoći oko interneta?
- Vidjet ćemo. Šta ti se dogodilo?
- Ma nije meni, direktor je nešto spreježio i sad ne može naći one nacrtane ljude.
- Koje nacrtane ljude?
- Na internetu.
- Hm...a jesi sad na njegovom kompu?
- Nisam. On ti ni nema komp.
- Hm... pa kako je onda izgubio nacrtane ljude?
- Ma ima onog vraga, šta se nosi okolo...
- Laptop?
- E da, to.
- A šta radi s tim nacrtanim ljudima?
- Šalje poruke. Tamo ima svega i onaj crveni iksić i jedan nacrtani čovjek i više njih...sve je to izgubio.
- Aha, Outlook expres. Ajmo ovako. Kod tebe sve to radi? Na tvom kompu?
- Da. Kad ne klikam bez veze kao on...
- Onda si digni Outlook i redom otvaraj sve ono što ti gore piše. Znaš, ono gdje piše File, Edit, View...vidiš gdje je to?
- Vidim. I onda?
- Stavi mu kvačicu svugdje gdje ju ti imaš.
- Ok. Ajd, nazovem te poslije reći ti jesmo li uspjele. Bok . E, i hvala ti.
Nakon tog razgovora ja sam se osjećala pametno, čudo jedno.
Ne samo zato što sam i ja nekome pomogla oko tog kompjutera, a obično meni treba pomoć, nego najviše zbog toga šta sam znala šta me uopće pita.
Znala sam gdje su ti nacrtani ljudi i što je još važnije, kako ih vratiti.
Prava, pravcata korisnička podrška.
P.S. pošto je ovaj post napisan kako bih se ja malo pravila važna, neću navesti da me je prijateljica za nekoliko minuta nazvala i rekla kako nismo uspjele.
Prespojila sam na Arthura pa je on to riješio do kraja.
Čestitke ipak trebaju ići meni, a ne njemu, pa ću ja taj dio jednostavno odšutjeti. Koliko god dugo budem mogla.
komentiraj (174) * ispiši * #
Pravila ponašanja...
srijeda , 08.11.2006.Ubrzo kako sam se zaposlila premjestili su me u obližnji gradić, u drugu firmu. Sama sam sebe nazivala iznajmljenom radnom snagom jer sam bila sama među 2 000 ljudi zaposlenih u jednoj našoj gigantskoj firmi. Nije mi bilo loše i rijetko sam se osjećala kao autsajder, mada je bilo i takvih trenutaka.
Nakon par mjeseci u kancelariju do moje stigao je Kruno. Iz moje matične firme.
Konačno sam imala i ja s nekim pričati o plaći, regresu, bonovima za gablec i svim onim stvarima koje su nam bile zajedničke.
Nije prošlo dugo i javili su nam da se organizira sindikalni izlet, u Pulu. Ja sam odmah rekla da idem, a Kruno se premišljao jer nikoga ne poznaje. Rekla sam mu da je slična situacija i kod mene. Tamo mi rade moje dvije prijateljice i to mi je dosta, ostale koje ne poznajem ću već upoznati. Složio se sa mnom i prijavio se.
Kad sam stigla do autobusa moje dvije prijateljice su već sjedile zajedno, a meni su rezervirale sjedalo nasuprot sebi da možemo pričati.
Nedugo nakon što sam se smjestila, stigao je i Kruno. Stajao je izgubljen na sred autobusa i nije znao kamo bi. Odahnuo je kad sam ga zazvala i pozvala ga da sjedne do mene.
Put je prošao s puno razgovora i smijeha. Još uvijek pamte kako sam ja čim smo krenuli navalila na svoje sendviče, a još nismo niti iz Grada izašli.
Kad smo stigli u Pulu i smjestili se po sobama prišla mi je jedna starija kolegica i rekla:
- Čuj Trillice, ja znam da si ti još bedaček, ali to se ne radi.
- Šta se ne radi?
- Ne smiješ sjediti u autobusu sa Krunom. To nije pristojno!
- A zašto?
- Zato što si ti mlada, slobodna cura, a on je oženjen čovjek s dvoje djece.
Ništa dalje nisam niti pitala niti rekla. Potpuno sam bila šokirana njenim rječima.
Čak i da nisam pozvala Krunu da sjedne kod mene, autobus je bio prepun i netko drugi bi sjeo.
I šta ima loše u tome što smo sjedili zajedno? Kakve to ima veze s našim bračnim stanjem? To je samo obično sjedenje u autobusu...
Iako su riječi: "To nije pristojno!" za mene pomalo magične nisam ju poslušala. Na povratku smo opet sjedili kako smo i u dolasku. Nisam vidjela ama baš ništa loše u tome da sjedim do kolege i čak i po cijenu nekog ogovaranja.
Volim pristojnost, ali takva pravila ponašanja uopće ne razumijem, a ima ih dosta.
Recimo, nigdje ne piše kakve poklone i šta trebamo donijeti ili prirediti kad se rodi beba ili kad su svatovi ili kad se posjećuje bolesnik ili kad netko umre. A pravila postoje.
Moju mamu je tako jedna gospođa, isto kolegica s mog posla, opomenula da se palačinke sa sirom ne nude gostima koji su došli vidjeti majku s malom bebom. Mene i Zvončeka. Treba biti neki bolji kolač, s kremama. Moja mama joj je lijepo na to rekla da nek ne kaka, ima tamo puretine i odojka pa nek to opet jede ako neće palačinke.
Nepisana pravila bi netko trebao zapisati. Svima bi bilo lakše. A bilo bi i manje ogovaranja.
Možda baš zato nisu zapisana? Moguće. Lako moguće...
komentiraj (148) * ispiši * #
Istine i zablude...
četvrtak , 02.11.2006.Živi sam dokaz da roditelji i općenito stariji ljudi ne smiju lagati djeci ili izmišljati neke svoje istine koje uopće nisu istinite.
Tek otkako sam kao odrasla shvatila sam da neke stvari nisu baš kakve su meni rekli da jesu i više u njih ne vjerujem.
Tako recimo više uopće ne vjerujem:
- Da ožiljci na mom tati potječu iz vremena dok je bio Zelena beretka u Vijetnamu.
(Nastali su tek poslije pojave prvog filma o Rambu.)
- Da se zimnica ne smije jesti prije mog rođendana u listopadu jer bi se inače pokvarila.
(Svekrva mi je rekla da se može odmah otvarati i jesti preko cijele godine i da su mi to pričali samo kako bi imali duže kisele krastavce koje ja jako volim.)
- Da je Mjesec rupa na nebu.
(Prije bi sve ostalo bilo rupa. Sve osim Mjeseca.)
- Da su ćelavi ljudi kao jako mala djeca pali naglavce u koprive. Koprive su im spržile korijen kose i sad je više nemaju.
Neka objašnjenja koja sam dobila kao klinka su puno bolja od onih pravih. Neka mi se i više sviđaju.
Osim onih s krastavcima. To im neću zaboraviti. Neke stvari jednostavno nisu za šalu.
Hrana je jedno od tih.
komentiraj (134) * ispiši * #