Izgleda da mi se u zadnje vrijeme, dan za danom, samo nižu dođađaji i spoznaje koji u meni izazivaju ništa više nego mučninu i gađenje. Toliko tuge u sebi imam, mogla bi cijeli dan plakati. Jer, nema smisla ni pričati nekome šta se događa unutar zidova ove kuće, nema smisla ni pisati o tome. Čak ni razmišljati. Milijun sam puta prevrtila po svojoj glavi taj film; svaki se put ponadam da će onaj sljedeći put film promijeniti radnju, da ću dobiti drugačiji rasplet. Onda shvatim kako sam naivna i kako se film nikada neće promijeniti. I to je to.
Gade mi se neki ljudi, nije ovdje ni bitno koji.
| < | svibanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ovo je za one koji su iskusili bol ostavljanja, za one koji vole a nisu voljeni, ali i za one koji su u stanju povrijediti osobu od koje su voljeni...a i moj svojevrstan ispušni venti...
Ovo su moja razmišljanja i moji stavovi i nitko ih ne mora prihvatiti...ovo pišem za svoju dušu, a ko zna, možda nekome bar malo pomogne...