WISH for NIGHT

subota, 09.04.2005.

U zadnje vrijeme često čitam razne blogove ( što se može vidjeti i na mom telefonskom računu ) i shvaćam da ima puno onih koji se osjećaju kao što sam se ja donedavno osjećala. I većina njih će prije ili kasnije shvatiti ono što ja sad shvaćam. Postoji vrijeme određeno za tugovanje, žaljenje. Svi mi imamo pravo na to. I drago mi je što sam to „odradila“. Pa ipak sam čovjek, nisam od kamena da samo kažem „gotovo je, idem odmah dalje“. Ali nema smisla žaliti predugo. Jer sve to postaje dio prošlosti, koju treba kao takvu i ostaviti. Život ide dalje i mi trebamo prati korak s njim. A ne ostajati u prošlosti.

Sretan rođendan jednoj mladoj dušici, kojoj je, baš kada je trebala započeti svoj život, upoznavati dečke, doživjeti prvi poljubac, prvu ljubav, sve to oduzeto.

I upravo zato mi je žao što puno vas gleda na život sa toliko pesimizma. Ljudi živnite malo, nije kraj svijeta. Gledajte na sve ovako: sjetite se ljudi, mladih, djece, koji nisu dobili priliku iskusiti ovo što zovemo život. Vi ste dobili tu priliku, pa ju stoga i iskoristite. Odtugujte svoje i krenite dalje. Prestanite žaliti sami sebe, nađite snagu u sebi i počnite živjeti. Ne obazirite se na ono što drugi misle o vama, ne obazirite se na ljude koji vas gledaju ispod oka, jer oni su samo prazne površne ljušture a ne ljudi. Sagradite samopouzdanje, hodajte ulicom uzdignute glave. Život je lijep, ako ga takvim napravite.