subota, 02.04.2005.
...
Skroz sam se sjebala danas. Stvarno oprostite na izrazu, ali nema druge riječi. Sad su izašli na vidjelo svi moji pokušaji racionaliziranja. Nije to sve vrijedno mojih suza, ali očito da se sve to skupljalo u meni, i da sam ja mislila da sam dobro. Stvarno sam mislila da prolazi, ali kako se samo brzo sve vrati. I opet boli. Jednostavno sad ovaj trenutak ne mogu biti racionalna. Mogu sad reći da znam da je gotovo, kraj. Ali bole sjećanja, baš sad jako bole. A ne mogu više to podnjeti, ne mogu...
Sama sam kriva za ovo stanje, išla sam kopati po sjećanjima....pa sam pukla...
žalim sama sebe