02.07.2006., nedjelja

Voljela bih da mi se desi ljubav. Nježna poput kapljice rose. Voljela bih voljeti nekoga. Zaljubiti se u nečije mane. Voljela bih na svom licu ponovno vidjeti onaj blesavi osmijeh koji nitko ne zna protumačiti. Voljela bih da mi srce ponovno zakuca onim ludim ritmom. Jer, dugo nisam voljela. I dugo nisam svoj odraz gledala u nečijim očima. A spremna sam na to. Jer, preboljela sam prošlu ljubav. I osjećam kako nam više ništa nije zajedničko. Sva moja bol je nestala, a ostale su samo daljine koje nas dijele. Par uspomena, osmjeha, dodira i poneki drhtaj. Zatvorila sam vrata za sobom. I sada sam ponovno na početku. Upoznala sam nekoga. Ovih dana. Ponovno me prati ono uzbuđenje. Slatko iščekivanje do ponovnog susreta. Ne mogu reći da sam se zaljubila. Ali, drago mi je što me želi ponovno vidjeti. Drago mi je, unatoč tome što se pomalo bojim. Što ako ne budem dovoljno dobra? I što ako on sruši moj novosagrađeni mir? Čudno je to kako uvijek u trenutku kada shvatim kako sam zapravo sretna sama naleti netko. I uvijek kada se pomirim s činjenicom da nemam sreće u ljubavi, pojavi se prilika za ljubav. Možda bih trebala promijeniti mišljenje. Uvjeriti samu sebe kako zapravo imam puno sreće u ljubavi. I kako sam zapravo dobra i prekrasna. Kako mogu usrećiti svakoga. Jer, na kraju krajeva pozitivne misli potiču dobre stvari.
Bojim se kako će mi ponestati samopouzdanja. I kako ću opet propustiti priliku zbog svoje nesigurnosti. Jer, ja najviše volim šutjeti u trenutku kada se od mene očekuje da pričam. I ponekad se osjećam kao u nekoj staklenoj kutiji koju ne mogu razbiti. I onda propustim priliku da budem svoja. Zapravo, meni većinu vremena nije jasno zašto me drugi ljudi vole? Jer, ja ne znam dati pravi savjet u pravo vrijeme. Često sam tiha, nježna i dosadna. Zbunjena, jer većinu vremena živim u svojim mislima. A, ipak imam dosta prijatelja. Dovoljno da popune moj dan. I zapravo mi ne nedostaje ljubavi. Osjećam se voljenom i sigurnom. No, ipak bih željela nekoga kome bih budila jutra i uspavljivala dane. Nekoga kome bih poklonila uzdahe. Hoće li on biti taj? Voljela bih da bude. Jer, već sam pomalo umorna od traženja…

- 21:26 - Komentari (12) - Isprintaj - #

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Tišina. I nemir. U meni.
Zvuk mojih trepavica u sumrak...

"Ponekad izgleda da sam jedina na svijetu koja ga voli, ja, život. Ali kad se pokuša voljeti, sve postaje komplicirano, jer malo je ljudi koji o tome imaju istu zamisao u klobuku. Tko zna bismo li na zemlji imali dovoljno mjesta kad bismo po jednim bijelim kamenčićem označili svako ljubavno razočaranje, u svakom slučaju to bi se vidjelo s mjeseca, uz zidinu kosookih."

G. Soucy: "Djevojčica koja je previše voljela šibice"


"...ima nešto zbog čega se uz druge osjećam sama, ali nikada sama sa sobom"

A. Skarmeta: "Djevojčica i trombon"


"Oni kojima je najteže uvijek najmanje govore."

F. Flagg: "Pohane zelene rajčice"