Nježnost. Osjetih je jutros u kapima kiše. Njegove ruke nisam osjetila dugo. Predugo da bih ih poželjela. Štoviše, nisam osjetila ničiji dah poslije njega. A treba mi pažnja. Strast u nečijim očima. Ruke koje žude za dodirom. Ritam srce koji prati moje korake. Toplina nečijeg tijela. Usne koje gore od želje. Mrak. I nas dvoje. Treba mi ljubav. Ali ne pod svaku cijenu. I ne nužno ovog trena. Želim je samo ako je zaslužujem. Samo ako sam je spremna živjeti. I zadržati. A u to nisam sigurna. Bojim se da nikada i neću biti. Jer ja nisam kao druge. Meni treba poticaj. Ne poticaj za ljubav. Poticaj za pružanje ljubavi. Ne poklanjam poljupce tek tako. Ne uzvraćam uzdahe. Barem na uvijek. Zaljubljena u ljubav. U svijet oko sebe. U ideale koji ne postoje. Trebam nekoga tko je pun inspiracije. Baš kao i ja. Nekoga koga je lako osvojiti stihom. I koji osvaja stihom. Nekoga kome bih posudila svoje srce. Zauvijek... |