Nježnost.
Osjetih je jutros u kapima kiše.
Njegove ruke nisam osjetila dugo.
Predugo da bih ih poželjela.
Štoviše, nisam osjetila ničiji dah poslije njega.
A treba mi pažnja.
Strast u nečijim očima.
Ruke koje žude za dodirom.
Ritam srce koji prati moje korake.
Toplina nečijeg tijela.
Usne koje gore od želje.
Mrak. I nas dvoje.
Treba mi ljubav.
Ali ne pod svaku cijenu.
I ne nužno ovog trena.
Želim je samo ako je zaslužujem.
Samo ako sam je spremna živjeti.
I zadržati.
A u to nisam sigurna.
Bojim se da nikada i neću biti.
Jer ja nisam kao druge.
Meni treba poticaj.
Ne poticaj za ljubav.
Poticaj za pružanje ljubavi.
Ne poklanjam poljupce tek tako.
Ne uzvraćam uzdahe.
Barem na uvijek.
Zaljubljena u ljubav.
U svijet oko sebe.
U ideale koji ne postoje.
Trebam nekoga tko je pun inspiracije.
Baš kao i ja.
Nekoga koga je lako osvojiti stihom.
I koji osvaja stihom.
Nekoga kome bih posudila svoje srce.
Zauvijek...
Post je objavljen 07.05.2006. u 18:02 sati.