|
To travel is to live.
Hans Christian Andersen
The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine
Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain
Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard
Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed
The journey is my home.
Muriel Rukeyser
I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag
|
28.04.2007. subota
nha trang - vietnam
 Cim smo stigli u Nha Trang i cim sam se smjestila u hotel, odjurila sam na plazu. Zeljela sam se sto prije bucnuti u more i osvjeziti se. To sam i uradila, ali plivati se bas i nije moglo. Valovi su bili ogromni, na veliku srecu malih Vijetnamcica koju su uz ogromnu skriku u tome jako uzivali. Smjestila sam se na jednu od lezaljki i cijelo popodne provela sto citajuci knjigu, sto promatrajuci zbivanja na plazi. Primjetila sam da se dosta Vijetnamki u robi baca u more, rijetke su one koje nose kupaci, a ako ga i nose, to je vecinom jednodjelni. Bikini se bas i ne nosi. Omiljeni sport zenskog pucanstva Vijetnama je ocito brzo hodanje. Na puteljku uz plazu vidjela sam ih na desetke kako se u patikama i punoj opremi rekreiraju. Dok sam tako lezala, stalno su dolazili prodavaci pokusavajuci mi prodati sve i svasta. To mi obicno ide na zivce, ali ako dode netko sa svjezim ananasom nikad ga ne odbijem. Luda sam za vocem ovdje, savrseno je i jeftino. Skoro pa svaki dan jedem ananas, kosta samo par centi. Stalno su me okruzivale i male curice, ne da mi nesto prodaju, nego tek tako. Postavljale su mi svakakva pitanja i sve sto sam im ja rekla, bilo im je jako smjesno. Sve u svemu bio je to jedan jako opustajuci i ugodan dan.
Slijedeci dan sam isla na izlet na otoke u blizini Nha Tranga. Brod je bio krcat i to vecinom Vijetnamcima. Ovih dana imaju neke praznike koji traju 6 dana i cini se kao da je cijeli Vijetnam krenuo na putovanje u vlastitoj zemlji. Imam osjecaj da Vijetnamci znaju uzivati u zivotu, a cini mi se da im ni standard nije toliko los. Nisam, bar za sada, vidjela toliko siromastva kao u nekim drugim zemljama. Ili ga mozda vise ni ne primjecujem. Zene mi se cine dosta emancipirane, sve imaju svoje skutere i ducane i ponasaju se opcenito slobodno i moderno. Pogotovo u vecim gradovima se nosi moderna pripijena odjeca i nitko ne obraca paznju na to da li stranci hodaju polugoli ulicom ili ne.
 Izlet na otoke je bio ocajan. Sad bi netko mogao pomisliti da ja stalno gadim Vijetnam, ali to nije istina. Ja samo gadim nacin na koji oni organiziraju izlete. Nismo vidjeli nista autenticno. Posjetili smo cetiri otoka, iako je posjetiti mozda prejaka rijec. Vecinu vremena smo proveli na brodu, a uz to je skoro cijeli dan padala kisa i brod se ljuljao. Nekolicini od stotinu malih Vijetnamcica na brodu je bilo muka i povracalo se na veliko. Imali smo priliku uzivati u karaokama, hiphop muzici, pijanim i raskalasenim mladim Engleskinjama, akvariju, a sve skupa smo imali mozda sat vremena za plivanje i to na plazi na kojoj nisi imao prostora niti za maknuti se od puste guzve. Ne znam zasto Vijetnamci misle da svi stranci zele slusati Eminema i opijati se. Pa to mogu raditi i doma, ne moram za to ici sve do Vijetnama! Upoznala sam dvoje Spanjolaca (ti se ne vidaju bas cesto ovdje) s kojima sam provela dan i oni su mi rekli da im je ovo bio najgori dan u Vijetnamu. Mislim da to sve govori.
Danas (moj zadnji dan u Nha Trangu) sam, zbog losih iskustava s organiziranim ekskurzijama, odlucila provesti solo. Ne znam zasto, ali otkad sam stigla u Vijetnam potpuno sam dezorijentirana. Krenem negdje i nikako ne mogu naci ono sto trazim. Tako sam danas krenula u potragu za ''Bijelim Budom" najpoznatijim spomenikom u Nha Trangu. Hodala sam na sve strane po najvecoj vrucini, ali bez uspjeha. Stalno sam gledala prema gore ne bi li vidjela nesto bijelo, ali jedino bijelo bili su oblaci. Kad sam se popela na brezuljak na kojem se smjestila katedrala, konacno sam ga ugledala i skuzila da moram hodati jos poprilicno dugo. Kasnije sam ga ponovo izgubila iz vida, pa su mi na kraju pomogli ljudi koji ne znaju ni rijeci engleskog. Ma bar sam ga nasla na kraju, a gore sam stigla potpuno iscrpljena, izgorena i dehidrirana. Zapravo se po ovoj vrucini ni ne bi smjelo hodati, ali ovdje skoro nema javnog prijevoza, a nema bas ni taksija. Najpopularnije prijevozno sredstvo je taksi-motor, tj. sjednes iza nekoga na njegov motor i on te za sitne pare odveze negdje. Trebala bi to cesce prakticirati, ali meni ti tipovi toliko idu na zivce. Stalno me slijede i sikaniraju me. "Miss, do you need a ride?" Toliko me nerviraju da radije svuda idem pjeske. Nakon svih napora okrijepila sam se s noodles (za one koji ne znaju: tipicni azijski jako tanki spageti) s lignjama i povrcem, a veceras idem nocnim busom dalje prema sjeveru.
Bijeli Buda stvarno je bijel.
Imaju i uspavanog Budu.
Pogled na Nha Trang s brezuljka na kojem se nalazi Bijeli Buda..
|
|
|
| < |
travanj, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
| 30 |
|
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.
tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.
Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.
Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.
|
|
