|
To travel is to live.
Hans Christian Andersen
The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine
Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain
Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard
Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed
The journey is my home.
Muriel Rukeyser
I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag
|
14.06.2006. srijeda
flores, gvatemala
Nakon Antigue smo krenuli u dzungle Gvatemale. Put je bio dosta dug (9 h), pa smo odlucili ici luksuznim autobusom. Na kraju se ispostavilo da je ovaj autobus mozda bio luksuzan 70-tih godina kad je napravljen, ali sad je u prilicno trosnom stanju. Ipak, stolice su puno udobnije nego u obicnom autobusu i imas puno vise mjesta za noge. Bilo je malo ljudi pa smo se lijepo mogli rasiriti na dvije stolice i to je bilo skroz ok. Ono sto je bilo manje ok je klima u autobusu. Prvo je uopce nisu upalili, tako da je bilo vruce, a onda su je iznenada toliko raspalili da smo se svi smrzli. Vec smo navikli da vozaci u Meksiku i Gvatemali vole raspaliti klimu pa uvijek imamo duge hlace, jaketu i demper s nama, ali ovo nije bilo normalno. Ruke i noge mi se zaledile, sva cvokocem, a vanka je vjerojatno 30 stupnjeva! Nenormalno. Pa zar tim vozacima nije hladno? Pa i oni sjede u istom busu!
U 6 ujutro smo stigli na odrediste, u gradic Santa Elena smjesten na jezeru Peten Itza u gvatemalskoj provinciji Peten. Santa Elena je mostom povezana s Floresom, malim otocicem u jezeru. Flores je zapravo nase odrediste, ali busevi idu samo do Sante Elene. Pitala sam se kako cemo prijeci most po noci, ali, kao i svaki put, to se pokazalo vrlo lakim. Na stanici nas je docekao kombi koji nas je odvezao do hotela u koji smo zeljeli ici (oni dobivaju proviziju za svakog gosta koji dovedu, zbog toga su tako usluzni). Prodao nam je i kartu za minibus za ekskurziju na koju smo kasnije tog istog dana isli. Pritom nas je pokusao opljackati, ali smo mi vec u vodicu procitali kolike su uobicajene cijene, pa je na kraju snizio cijenu. Uvijek trebas biti dobro pripremljen, inace te svuda peljese.
Flores nije zanimljiv grad. Mali je i tamo nemas bas nesto zanimljivo za dozivjeti. Samo mu je lokacija dobra, podsjeca malo na Primosten. Nas hotel bio je bezveze, ali jeftin. Kreveti u svim hotelima do sada, bez obzira na cijenu, su bili stvarno dobri, ali krevet u ovome hotelu vec je odavno prosao svoje najbolje godine. Svuda se osjecaju federi, jedva mozes spavati na njemu. Jedino dobro u ovom hotelu bila je terasa s pogledom na jezero i sela prekoputa. Usput, nakon sto smo se s vlasnicom slozili oko sobe, ja sam iznenada u kutu pokraj plafona ugledala, pogodite sta? Gustera! Ovaj je bio drukciji od onoga u Palenque-u, neke ljigave svijetlosmede boje. Rekla sam vlasnici da se mi njega bojimo. Ona i vozac kombija, koji je jos uvijek tu bio, su nas blijedo pogledali i rekli nam da nam on nista ne moze. Da su zapravo korisni jer jedu kukce, a pogotovo komarce. Da ovakvih gustera ima svuda u Floresu i da uopce nije neobicno ako ti se u sobi nalaze. Kad su shvatili da se mi, usprkos svim ovih logicnim obrazlozenjima, gustera i dalje bojimo, vlasnica je predlozila ukloniti ga i to je odmah i napravila. Nakon toga, na svu srecu, nismo vise vidjeli nijednog gustera, ali smo bili dosta paranoicni. Svaki put kad sam usla u sobu ili u WC, prvo sam pogledala vidim li ista. Bilo je to naporno.
U Floresu smo proveli dva jako kisovita dana. Prvi dan smo isli u Tikal (o tome vise slijedeci put), a drugi nismo radili nista, upravo zbog kise. Nije nam se dalo nigdje ici kad kisa pada kao iz kabla. Zato smo se ovaj dan odmarali, citali, visili na terasi u hotelu, u kaficima ili bili na Internetu. Ponekad nam ovakav opustajuci dan dobro dode jer nam nas nacin putovanja ne da bas puno prilike da se odmorimo.
Nismo skoro nista slikali u Floresu. Bilo bi eventualno zanimljivo slikati ga iz pticje prespektive, ali u gradu nema nikakve vidilice ni nista tome slicno. Provincija Peten jako je ravna, nigdje planine (za razliku od ostalih dijelova Gvatemale u kojima smo bili), samo sume i dzungla. Evo bar jedne slike s terase naseg hotela: pogled na jezero Peten Itza.
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.
tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.
Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.
Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.
|
|
