Marketing
flores, gvatemala
Nakon Antigue smo krenuli u dzungle Gvatemale. Put je bio dosta dug (9 h), pa smo odlucili ici luksuznim autobusom. Na kraju se ispostavilo da je ovaj autobus mozda bio luksuzan 70-tih godina kad je napravljen, ali sad je u prilicno trosnom stanju. Ipak, stolice su puno udobnije nego u obicnom autobusu i imas puno vise mjesta za noge. Bilo je malo ljudi pa smo se lijepo mogli rasiriti na dvije stolice i to je bilo skroz ok. Ono sto je bilo manje ok je klima u autobusu. Prvo je uopce nisu upalili, tako da je bilo vruce, a onda su je iznenada toliko raspalili da smo se svi smrzli. Vec smo navikli da vozaci u Meksiku i Gvatemali vole raspaliti klimu pa uvijek imamo duge hlace, jaketu i demper s nama, ali ovo nije bilo normalno. Ruke i noge mi se zaledile, sva cvokocem, a vanka je vjerojatno 30 stupnjeva! Nenormalno. Pa zar tim vozacima nije hladno? Pa i oni sjede u istom busu!
U 6 ujutro smo stigli na odrediste, u gradic Santa Elena smjesten na jezeru Peten Itza u gvatemalskoj provinciji Peten. Santa Elena je mostom povezana s Floresom, malim otocicem u jezeru. Flores je zapravo nase odrediste, ali busevi idu samo do Sante Elene. Pitala sam se kako cemo prijeci most po noci, ali, kao i svaki put, to se pokazalo vrlo lakim. Na stanici nas je docekao kombi koji nas je odvezao do hotela u koji smo zeljeli ici (oni dobivaju proviziju za svakog gosta koji dovedu, zbog toga su tako usluzni). Prodao nam je i kartu za minibus za ekskurziju na koju smo kasnije tog istog dana isli. Pritom nas je pokusao opljackati, ali smo mi vec u vodicu procitali kolike su uobicajene cijene, pa je na kraju snizio cijenu. Uvijek trebas biti dobro pripremljen, inace te svuda peljese.
Flores nije zanimljiv grad. Mali je i tamo nemas bas nesto zanimljivo za dozivjeti. Samo mu je lokacija dobra, podsjeca malo na Primosten. Nas hotel bio je bezveze, ali jeftin. Kreveti u svim hotelima do sada, bez obzira na cijenu, su bili stvarno dobri, ali krevet u ovome hotelu vec je odavno prosao svoje najbolje godine. Svuda se osjecaju federi, jedva mozes spavati na njemu. Jedino dobro u ovom hotelu bila je terasa s pogledom na jezero i sela prekoputa. Usput, nakon sto smo se s vlasnicom slozili oko sobe, ja sam iznenada u kutu pokraj plafona ugledala, pogodite sta? Gustera! Ovaj je bio drukciji od onoga u Palenque-u, neke ljigave svijetlosmede boje. Rekla sam vlasnici da se mi njega bojimo. Ona i vozac kombija, koji je jos uvijek tu bio, su nas blijedo pogledali i rekli nam da nam on nista ne moze. Da su zapravo korisni jer jedu kukce, a pogotovo komarce. Da ovakvih gustera ima svuda u Floresu i da uopce nije neobicno ako ti se u sobi nalaze. Kad su shvatili da se mi, usprkos svim ovih logicnim obrazlozenjima, gustera i dalje bojimo, vlasnica je predlozila ukloniti ga i to je odmah i napravila. Nakon toga, na svu srecu, nismo vise vidjeli nijednog gustera, ali smo bili dosta paranoicni. Svaki put kad sam usla u sobu ili u WC, prvo sam pogledala vidim li ista. Bilo je to naporno.
U Floresu smo proveli dva jako kisovita dana. Prvi dan smo isli u Tikal (o tome vise slijedeci put), a drugi nismo radili nista, upravo zbog kise. Nije nam se dalo nigdje ici kad kisa pada kao iz kabla. Zato smo se ovaj dan odmarali, citali, visili na terasi u hotelu, u kaficima ili bili na Internetu. Ponekad nam ovakav opustajuci dan dobro dode jer nam nas nacin putovanja ne da bas puno prilike da se odmorimo.
Nismo skoro nista slikali u Floresu. Bilo bi eventualno zanimljivo slikati ga iz pticje prespektive, ali u gradu nema nikakve vidilice ni nista tome slicno. Provincija Peten jako je ravna, nigdje planine (za razliku od ostalih dijelova Gvatemale u kojima smo bili), samo sume i dzungla. Evo bar jedne slike s terase naseg hotela: pogled na jezero Peten Itza.
Post je objavljen 14.06.2006. u 05:15 sati.