Često me prijatelji i poznanici ispituju koliko je skup hobi otići do Japana. Odgovor ih većinom zabezekne jer Japan je jedna od najskupljih zemalja u kojoj su troškovi života visoki, ali su relativno u skladu sa visokim standardom. Japanske plaće variraju, ali rijetko je tko slabije plaćen od 1500$, dok se prosječne plaće vrte između 2500 i 3000$. Kad samo uzmete prosječne plaće u Hrvatskoj, jasno vam je koliko je skup posjet Japanu za prosječnog Hrvata, a često spada i u nemoguću misiju.
Krenimo za početak od avionske karte. Cijena je ovisna o nizu faktora, ali recimo da povratna karta prosječno košta oko 5000 kuna. Ljudi iz Hrvatske najčešće idu preko Frankfurta ili Munchena za Naritu (Tokyo).
Sljedeći trošak je prijevoz od Narita aerodroma do samog Tokya, a cijena ovisi o vrsti prijevoza. Ima nekoliko željezničkih i autobusnih linija, a sve voze od 60-90 minuta do Tokya. Cijene se kreću oko 15-25 Eura, što i nije malo za otprilike 60km vožnje.
Cijene smještaja variraju itekako, no teško je naći sobu u hotelu ispod 60 Eura po noćenju. Većina hotela drži cijene od oko 100$ po noćenju, no ja sam ipak pronašao nekoliko pristojnih hotela u užem centru Tokija gdje se može prenoćiti za 60-ak Eura u twin sobi. Neki ljudi traže ekskluzivniji smještaj i to je ok, no meni smještaj i nije toliko bitan jer sam u sobi samo kad spavam, tako da mi je dovoljno da je sve uredno i čisto.
Većina ljudi koja po prvi put posjećuje Tokijo plaća poprilične cifre za hranu. Naime, u većini restorana cijene su, za naše pojmove, astronomske. Tjesteninu nije moguće pojesti za manje od 15 Eura, a mesni obroci koštaju više od 30 Eura. Pritom se služe većinom "japanske" porcije, od kojih se prosječni mesožder sa naših prostora nikako ne može najesti. Specifični japanski restorani i sushi barovi također drže visoke cijene, tako da je gotovo nemoguće odraditi pristojniju večeru udvoje za manje od 100 Eura.
Međutim, postoje mjesta na kojima je hrana ipak jeftinija. U prvom redu to su family restorani poput "Johnatan's" i "Friday's" gdje je hrana vrlo solidna i cjenovno prihvatljiva. Primjerice, pileći meni (piletina, pomfrit i umak) dođe oko 10 Eura, dok bifteci sa prilogom koštaju oko 25 Eura. To je super jeftino kada cijenu usporedite sa prevladavajućim cijenama, ali još uvijek gotovo dvostruko skuplje od naših cijena.
Troškovi prijevoza također nisu mali. Možete se ponašati kao tipični turisti i taxirati se unaokolo, ali taj ćete luksuz platiti poprilično. Moji su prijatelji 40-minutnu vožnju sa jedne destinacije u Tokiju na drugu platili oko 200 Eura. Financijski prihvatljivi je definitivno tokijski metro, a po meni je i zanimljiviji jer nemate svaki dan prilike vozati se složenom mrežom podzemne željeznice. Cijena karte ovisi o destinaciji, ali recimo da jedna stanica vožnje otrpilike košta oko 1 Euro. Primjerice, ja sam platio oko 800 jena (malo manje od 7 Eura) istu vožnju koju su moji frendovi platiti 200 Eura spomenutom taksiju. Dakle, snalažljivost i pomalo avanturistički duh bitno će vam srezati troškove u Japanu.
Kad smo već kod metroa, moram reći da se na prvu loptu i nije baš lako snaći. Prvo mi je trebalo malo vremena da skužim kako se kupuje karta jer su svi aparati na japanskom. Istina, brojeve je lako skužiti, no problem mogu biti nazivi stanica koji su nekada napisani samo na japanskom. Isto tako možete imati problema ako ste izašli na nekoj drugoj stanici, a ne na onoj za koju ste kupili kartu. Tada morate poništiti svoju kartu u psoebnom aparatu koji vam izdaje drugu kartu sa kojom napuštate metro, ali često trebate nešto nadoplatiti. Naravno, aparat priča samo japanski, tako da je ponekad potrebna pomoć slučajnog Japanca.
Ukoliko pak idete u shopping, nećete se previše nakupovati. Odjeća je relativno skupa, a muškarci će osim toga naići na još jedan problem. Najveće japanske veličine nisu ni izbliza prihvatljive za malo snažnije muškarce, tako da se čak i iznenadim ako uspijem pronaći neku majicu odgovarajuće veličine. Ono što se isplati u Japanu kupiti jesu elektronički gadgeti i oprema za kompjutere. Primjerice, kupio sam memorijski USB stick od 256 MB za 40% nižu cijenu od one koja je aktualna u HGspotu. Cijene monitora su gotovo smiješne u odnosu na naše tržište, upravo iz razloga što je japansko tržište zasićeno nizom proizvođača. Fenomenalni NEC-ov 21" TFT ekran sa raznoraznim đinđiminđama koštao je ispod 800 Eura, dok su bični 17" monitori sa katodnim cijevima ultra jeftini, čak i ispod 100 Eura.
U biti, kad sve zbrojite i oduzmete, Japan je vrlo skup, a posebno je skup za onoga tko tamo ide prvi put. Eto, ispada da ste pomalo sretni, jer vam Trapula stoji na raspolaganju za sva pitanja glede Japana. Voljan sam svakome pomoći glede smještaja i općenitog snalaženja, pa me slobodno kontaktirajte ako budete imali kakvih pitanja.
|
U posljednje vrijeme više puta sam doživio situacije, koje su mi se činile poznate tj. već doživljene. Osjećaj već doživljenog iskustva dosta me je zaokupirao, a oduvijek sam pokazivao interes za sličnim psihološkim fenomenima, te posebno paranormalnim pojavama.