Čovjek nesvjesno nastoji zaboraviti mnoge stvari koje su u ovom zemaljskom životu bolne i teško podnošljive. Možda je točnije reći da nastoji o njima ne misliti, jer kakav bi to bio život ispunjen patnjom i boli. No, sa vremena na vrijeme, sretnemo razne podsjetnike koji kažu da život nije samo sreća, zadovoljstvo i blagostanje, već u njemu ima i onog o čemu nastojimo ne misliti. Pritom ne mislim samo na vlastite probleme, već patnje i boli koje proživljavaju neki drugi ljudi, a posebno djeca. Teško me pogodi svaki put kad vidim dječicu koja boluje od teških bolesti i teških poremećaja, te mi te slike jako teško idu iz glave. Takve sam slike sreo i posljednjih dana, a ta lica nevine i razigrane dječice u bolničkim atmosferama su mi još uvijek pred očima. Iako nas život tjera na određeni ritam, trebali bi uvijek naći vremena i nešto novaca da pomognemo onima koji pomoć doista trebaju. Ovim postom želim poduprijeti akciju koju je provela Bridge na svojom blogu, a ujedno se nadam da ćete se pridružiti i akciji koju želim preko svog bloga promovirati.