Jasno vam je o čemu ću pričati. Gledam neku večer Big Brothera i smijem se euforiji koju je izazvao. I ne samo euforiji već i cijelom fenomenu medija koji imaju moć napraviti zvijezdu od totalnog, po ničemu posebnog, anonimusa. Show je napustila Egle, 25-godišnja Riječanka čija će rola u Big Brother biti poznata jedino po depresivnom izrazu lica i izjavama "nisam se prilagodila" i "spoznala sam puno stvari o sebi". Od početka mi nije jasno kako se takva osoba uopće prijavila za sudjelovanje u showu. Mogla je mirno sjediti kući i izbjeći blamažu, jer bez obzira na sve komentare ukućana, ekipe sa RTL-a i psihijatrice, mislim da se ona pošteno izblamirala.
Međutim, zanimljivo je da je Egle dočekana u vanjskom svijetu kao velika zvijezda, o čemu svjedoči i onaj tragi-komični party u Movie pubu. Masu zvijezda i uzvanika okupilo se da bi "tulumarilo" u čast Egle, osobe koja je prva izletila iz showa u kojem je ponudila samo depresivnu sliku, u koju se sigurno nikome ne blene. Tada sam se prisjetio brojnih naših sportaša koji su nizali odličja i popularizirali hrvatski sport diljem svijeta, a na aerodromu bi ih čekala eventualno samo rodbina. Mnogo tih ljudi se mora itekako oznojiti da bi izborili par minuta u medijima na račun svoje kvalitete i svog truda, a doček bi mogli očekivati eventualno ako uzmu olimpijsku medalju.
Primjerice, jučer je naša boksačka nada Mario Preskar pobijedio za 37 sekundi svog protivnika, no o njemu prosječni Hrvat manje zna nego o Egli.
Iako je nizu gledatelja zanimljivo pratiti događanja u Big Brother kući, ne vjerujem da ukućane smatraju nekim zvijezdama. Vjerujem da su se i svi iznenadili kada su vidjeli sa kojim je počastima dočekana Egle, samo što još nije dobila Eglemobil. No to vam je snaga medija i oni biraju zvijezde.
Post je objavljen 04.10.2004. u 11:42 sati.