Čujem li još jednom The Secret i budem li morala napisati Tajna, dobit ću manični napadaj koji se manifestira nekontroliranim trzanjem udova i glave. Možda bi doista trebala nabaviti DVD i pogledati cjelinu te filozofije prije negoli je na osnovu kulta Opre Winfrey i njezinih sljedbenika i sljedbenica strpam u kategoriju 'yet another self-help crap', ali ako je suditi po sekti koja se u zadnjih 10 epizoda prezentira kod velike Opre i koja iz svojih različitih branši i života crpi egzistenciju i elan iz The Tajne - I don't wanna know!
Ako niste gledali Opru prije par tjedana, evo kratak uvod za neinformirane - predviđam da neće dugo proći do prijevoda knjige, DVD-a i popratnih materijala na hrvatski, te sveopće ludnice hrvatskih celebrityja koji ce Tajnu, uz Alkemičara i Da Vincijev kod, nositi na skijanje i ljetovanje.
Tajna je, dakle, najmoćniji zakon u svemiru, star koliko je svijeta i vijeka. Mada se on vidljivo provlači kroz živote velikana ljudske povijesti, svaki čovjek (a možebitno i žena) ima mogućnost svoje slabosti pretvoriti u snagu, moć, zdravlje, spokoj i sve ostale lijepe (ne)materijalne stvari koje si u životu želimo.
Žena koja je prva otkrila gore navedenu Tajnu zove se Rhonda Byrne, a web stranice Tajne, koje dizajnom neodoljivo podsjećaju na službene stranice Harryja Pottera, otkrivaju vam kako je Tajna otkrivena. Pa kaže:
Rhonda Byrne’s discovery of The Secret began with a glimpse of the truth through a 100 year old book. She went back through centuries, tracing and uncovering a common truth that lay at the core of the most philosophies, teachings and religions in the world–the practice of joy and gratitude as a way of life.
What Rhonda discovered is now captured in The Secret, a film that has been viewed by millions around the world, and is now available On Demand for audiences in the United States and Canada. The Secret has also been released as a book and audio book with more than seven million copies in print.
Da prevedem:
Rhonda je sjela i čitala, radila bilješke, izdvajala ključne riječi, malo prepisala, malo dodala, malo oduzela, skratila i preinterpretirala par svetih i nekoliko svjetovnih knjiga i učenja, složila tekst, dodala mu sliku i sad guli lovu. Kupite i vi i otkrijte istinski spokoj, sreću i zahvalnost autorice.
Oštroumno opažanje koje se tiče Tajne izloženo je u članku Petera Birkenheada, a sažima sav antiintelektualizam newnew age samopomoći: Zakon privlačenja temeljni je zakon i temeljna Tajna, a po njemu su vaše misli magnet koji, ako je pozitivan, privlači pozitivne, a ako je negativan, negativne događaje. Baš kao u prirodi (!) Ne rade li magneti, kažu osnovnoškolska fizika i Birkenhead, upravo suprotno?
Miss Amerike kaže da je postala misica jer je 'privukla' krunu svojim pozitivnim mislima, a po načelima Tajne. Russell Simmons, popularan kao CEO hip-hopa, koji živi u kući od 5 000 kvadrata, kaže kako je grozno što su ljudi izgubili duhovnu komponentu i dodir sa samima sobom, jer previše misle na ono materijalno. Velečasni Run (nekadašnji frontmen Run DMC-a) upao je u depru na vrhuncu popularnosti - zaradio je dovoljno za tri života i novčano osigurao unuke i praunuke, ali materijalno mu nije važno, jer obitelj je najveće bogatstvo. Omiljeno štivo: Biblija i Tajna.
Miljama daleko od Australije i Amerike, na jednom fakultetu zagrebačkog sveučilišta mladi ambiciozni ljudi rade pune satnice za 1200 kn mjesečno jer za njih nema mjesta u sustavu uokvirenom nazivom 'stalno radno mjesto'. Ali moglo bi biti, za godinu, dvije, pet, pa strpljen-spašen. U međuvremenu, za zdravstveno i mirovinsko te za knjige zarađuju uglavnom rano ujutro i po noći. Ne čuvaju, doduše, domaće životinje, ali sličnost s Ivicom Kičmanovićem nije slučajna. Ako je vjerovati Tajni, ne žele to dovoljno jako i nisu si baš dobro to vizualizirali, jer upravo želja i vizualizacija stvaraju vam radno mjesto, auto, stan i sretan život. Ako niste vizualan i koncentriran tip, tko vam je kriv!
P.S. Ja ću svejedno malo proučiti Tajnu, ali iz drugog kuta, budući da brijem na tekst i kontekst, pa pozivam potencijalne izdavače hrvatskog izdanja da iskoriste moju upućenost u sadržaj i jezik. Vjera mi neće zabraniti da prevodim The Secret - jedino što me može spriječiti jest uobičajeno jadan honorar!
Mržnja prema ponedjeljku je precijenjena. Zaključila sam da volim ponedjeljak, kao svakotjednu priliku da krenem ispočetka. Naravno, to ne implicira da mi život i posao stanu preko vikenda, ali ponedjeljak je nekako zajednički svima. Gle, tek je 7.42 h, a ja već poslala prevedeni materijal i dva maila i jedan obračun, and to be continued.
Ovotjedni raspored je vrlo gust pa stoga zatvaram planer – 24 sata ipak su dužinski dulja od papirića s datumom i satima u notesu, pa panici nema mjesta. Sutra prevodim na radionici, u kombinaciji englesko-hrvatski i njemačko-engleski, i naravno da se ono malo materijala koje sam dobila materijalima uopće ne može nazvati. I naravno da nisu materijali na njemačkom, koji su mi najpotrebniji, pa ja stoga spajam korisno s korisnim i prevodim Drugu noć Brechtove Kupnje mjedi na hrvatski, radeći tako na svom ispitu iz teatrološkog kolegija i osvježavanju njemačkih sintagmi istovremeno. Nadam se samo da će sutra semantika i diskurs jednog i drugog nesrodnog polja voljno zauzeti svaki svoje mjesto.
Kad smo već kod teatrologije, sve si nešto mislim kako ljudi bez odslušanih kulturalnih studija ne bi smjeli sebe nazivati kvalificiranim prevoditeljima. Možda nije potrebno upisati istoimeni kolegij na Filozofskom fakultetu, ali svijest o toj akademskoj disciplini i senzibilitet za tekst i podtekst veoma su važni. Kad imate tu teorijsku svijest, neće vam se dogoditi da u seriji koja počiva na razlici roda i spola te pripadajućim stereotipima o jednom i drugom gender malo prevodite kao rod, ali najviše kao spol. Preporučena literatura za dubinski pristup i shvaćanje navedene opozicije: Reading Sex and the City (Reading Contemporary Television)
A za one koji nemaju vremena zamarati se dubinom jer moraju zaraditi za kruh po cijeni kuna po titlu (and still falling),zavirite ovamo.
I jedna nepovezana sitnica za kraj: Jeste primijetili, kad dobijete mail, da se ljudi uglavnom potpisuju s prvim slovom svoga imena plus točkicom? Lp, B. P, G. WTF? Netspeak je svuda oko nas, to mi je jasno - jasan mi je princip sms-a, chata, nesluzbenog maila, ali kakva je to pošast potpisivanja s prvim slovom imena? Dobro, kad se netko zove Marijamagdalena, Branimirzvonimirtomislav ili Maja-Paola, ali ako se zoveš Ana, Tea, Rea ili Ivo? Ušteda vremena i prostora maksimalna - veliko slovo i točka umjesto tri slova. Ili ja ne kužim princip. Pusti, pusti modu...
Zaključila sam da volim ponedjeljak, kao svakotjednu priliku da krenem ispočetka. Naravno, to ne implicira da mi život i posao stanu preko vikenda, ali ponedjeljak nam je nekako zajednički svima: sretnim ljudima koji su vikend proveli u Londonu, Amsterdamu, na selu ili uz čašu vina i finu papicu u Zagrebu. Gle, tek je 7.42, a ja već poslala prevedeni materijal i poslala dva maila i jedan obračun, doručkovala i popila kavu. Ko onaj zec na Duracellu.
Ovotjedni raspored je vrlo gust pa stoga zatvaram planer – 24 sata ipak su dužinski dulja od papirića s datumom i satima u notesu, pa panici nema mjesta. Sutra prevodim na radionici, u kombinaciji englesko-hrvatski i njemačko-engleski, i naravno da se ono malo materijala koje sam dobila materijalima uopće ne može nazvati. I naravno da nisu materijali na njemačkom, koji su mi najpotrebniji, pa ja stoga spajam korisno s korisnim i prevodim Drugu noć Brechtove Kupnje mjedi na hrvatski, radeći tako na svom ispitu iz teatrološkog kolegija i osvježavanju njemačkih sintagmi istovremeno. Nadam se samo da će sutra semantika i diskurs jednog i drugog nesrodnog polja voljno zauzeti svaki svoje mjesto.
Kad smo već kod teatrologije, sve si nešto mislim kako ljudi bez odslušanih kulturalnih studija ne bi smjeli sebe nazivati kvalificiranim prevoditeljima. Možda nije potrebno upisati istoimeni kolegij na Filozofskom fakultetu, ali svijest o toj akademskoj disciplini i senzibilitet za tekst i podtekst veoma su važni. Kad imate tu teorijsku svijest, neće vam se dogoditi da u seriji koja počiva na razlici roda i spola te pripadajućim stereotipima o jednom i drugom gender malo prevodite kao rod, ali najviše kao spol. Preporučena literatura: Reading Sex and the City (Reading Contemporary Television)
Ne mora značiti da vas boravak u zatvoru kvalificira za prevođenje prison breaka, ali
E, da, jedna nepovezana sitnica za kraj: Jeste primijetili, kad dobijete mail, da se ljudi uglavnom potpisuju s prvim slovom svoga imena plus točkicom? Lp, B. P, G. WTF? Netspeak je svuda oko nas, to mi je jasno - jasan mi je princip sms-a, chata, nesluzbenog maila, ali kakva je to pošast potpisivanja s prvim slovom imena? Dobro, kad se netko zove Marijamagdalena, Branimirzvonimirtomislav ili Maja-Paola, ali ako se zoveš Ana, Tea, Rea ili Ivo? Ušteda vremena i prostora maksimalna - veliko slovo i točka umjesto tri slova. Ili ja ne kužim princip. Pusti, pusti modu...
Sve si nešto mislim kako ljudi bez odsušanih kulturalnih studija ne bi smjeli sebe nazivati kvalificiranim prevoditeljima. Možda nije potrebno upisati istoimeni kolegij na Filozofskom fakultetu, ali svijest o toj akademskoj disciplini i senzibilitet za tekst i podtekst daleko su važniji negoli
E, da, jedna nepovezana sitnica za kraj: Jeste primijetili, kad dobijete mail, da se ljudi uglavnom potpisuju s prvim slovom svoga imena plus točkicom? Lp, B. P, G. WTF? Netspeak je svuda oko nas, to mi je jasno - jasan mi je princip sms-a, chata, nesluzbenog maila, ali kakva je to pošast potpisivanja s prvim slovom imena? Dobro, kad se netko zove Marijamagdalena ili Branimirzvonimirtomislav, ali ako se zoveš Ana, Tea, Rea ili Ivo? Ušteda vremena i prostora maksimalna - veliko slovo i točka umjesto tri slova. Ili ja ne kužim princip. Pusti, pusti modu...
Nisam pročitala ništa od Nore Roberts, mada imam neki njezin tekst u svojoj kućnoj biblioteci - iz neke Vite, Vive ili oVako nekog ženskog časopisa - već će doći na red na nekakvoj plaži ili planini ili u mirovini, meni ili generacijama koje dolaze. Kako su tržišni stratezi Nove TV procijenili da je kupnja i prikazivanje filmova snimljenih po predlošcima tekstova gđe Roberts odličan potez, jerbo nam je romansa svima potrebna (pod pretpostavkom valjda da svi živimo preprozaičnu svakodnevicu), te isti reklamiraju foršpanima u svim terminima u svome programu, morala sam se malo informirati.
Gospođa je Roberts, možda će vas iznenaditi, dosad bila plodnija od Danielle Steel i Jackie Collins zajedno: od 1981. do danas napisala je preko 150 romana i kratkih priča. Doduše, Danielle prednjači po ekranizacijama, al ima još vremena - Nora Roberts Cinema tek je u nastajanju, a već u šestoj brzini!
Da se ne bi stekao pogrešan dojam o mom elitističkom poimanju književnosti i filma, ja sam ona koja jest pročitala kompletan opus Danielle Steel i Jackie Collins (dobro, ajde, opus negdje do '97), pogledala gomilu ona-je-drska-on-je-grub-oboma-prijašnji-partneri-slomili-srce-zakleli-se-nikad-više-prepreka-je-puno-vjenčanje-na-kraju filmova (I uživala u istima. Nekad davno. Poslije sam ih morala gledati triput po filmu pa su male stilske i kronološke nesavršenosti trostruko došle do izražaja. Vezano uz: titlovi). Pa šta, Tarantino i Fatih Akin stvorili su svoje kino od treša koji si gutali kao mali, pa gle kako ih danas hvalimo kao velikane visoke kulture. Ironijski odmak my ass!
Budući da ovo nije post o teorijskoj raspravi Raymonda Williamsa, već (ponovno) o neozbiljnom shvaćanju prevođenja i statusa engleskog jezika u hrvatskoj kulturi, što sam ono htjela reći? Da, filmovi Nore Roberts, pardon, snimljeni prema Nora Roberts' novels iliti NOVELAMA Nore Roberts u interpretaciji televizije koja ima najveći blogerski servis u Hrvata (hm, vijest mi garant neće izaći na naslovnici!). Znam, prevoditelji su skupi, a puno je toga što se treba titlati. A ne daj Bože da još koga simultanog treba platiti! A svaki, pa i prosječni, novinar treba znati barem taj engleski, pa dok pišu najavu, mogu prevesti 6 riječi. Mislim, šta se tu ima fulati: Ciklus filmova prema novelama Nore Roberts! Pa recite vi meni - ja za tutorial nisam plaćena, a očigledno niti itko od mojih kolegica i kolega!
Nogomet je čudnovata igra u kojoj 20 ljudi, najčešće muškog spola, juri po travom zasijanom polju zadanih dimenzija za jednom jedinom loptom, a kad je sustignu, nogom ju tjeraju od sebe, a dvojica to gledaju stojeći u metalnom okviru na koji je obješena mreža i po vrućem vremenu nose rukavice, i nekad im onih 20 pokušavaju dodat loptu, nekad uhvate a nekad i ne, zato služi mreža, ako ne uhvate da ne moraju daleko po loptu, tu imamo još i tri čovjeka koji zvižde i mašu zastavama i obučeni su drugačije od svih na stadionu.
Ne gledam nogomet, ali naglašavam da to nema ama baš nikakve veze s mojim primarnim i sekundarnim spolnim obilježjima. Suprotno većinskom mišljenju, centar za ljubav prema tom vrlom sportu ne nalazi se u vanjskoj cijevi muškog spolovila. Nije da ja ne volim nogomet, već nekako uvijek nađem nešto što me u trenutcima aktualnog naganjanja lopte zanima više. Sloboda izbora tema i preokupacija koju na privatnom planu uživam na poslovnom mi je često uskraćena, pa mi je tako nogomet prema kojemu sam indiferentna obilježio pola tjedna, a umalo i cijeli.
Kolega me nazove i kaže da ima ležeran poslić za mene koji ću obaviti s lakoćom, i još se i zabaviti. Hm, sumnjivo zvuči, nisam još doživjela sve te elemente u kombinaciji! Naime, jedan naš poznati NK igra protiv njemačkog NK, i treba im prevoditelj na presici dan prije utakmice i na dan utakmice. Hm, sumnja je bila na mjestu: njemački i nogomet u mome kozmosu nikako nisu sinonim za ležerno, a bogme ni za zabavno. Potencijalna atmosfera na jednom našem popularnom stadionu, a još više okolo njega zagolicala mi je doduše znatiželju, ali već sam vidjela da će biti kao u Sheratonu na konferenciji, a za vrijeme ručka: od umora, napora i gužve nikad nisam gladna!
Odlučivši u roku od 5 minuta da je ovo možda moja njemačka godina, te da sam se dovoljno odmarala i da je vrijeme za nove radne stresove, pristala sam, a da pojma nisam imala na što i kako pristajem (niti se činilo da ću doznati dok ne dođem na lice mjesta). Prvi korak: sastav obje momčadi na oba jezika, hvala Bogu na internetu. Drugi korak: novinska izvješća nakon prve utakmice, hvala Bogu na internetu. Treći korak: snimljene izjave oba trenera na oba jezika + presice nakon utakmica na njemačkom, hvala Bogu na Jubitou. Četvrti korak: mentalna gimnastika - članovi i kolokacije, općenito, za vraćanje u pogon. (Jetzt sind sie in Fuehrung gegangen! Wir hatten zwei Torschussmoeglichkeiten. Wir werden alles versuchen! Wir waren laenger im Ballbesitz usw. Njemački je tako predivno logičan jezik!) Peti korak: mailovi od kolege koji je već odavno ufuran u milje i diskurs s korisnim savjetima za snalaženje na presici: Igrači vole reći Publika je bila naš 12. igrač, dok neki novinari obožavaju pitanje: Što ste rekli igračima u poluvremenu? Šesti korak: sms-ovi i konzultacije s dragim prijateljem nogometašem koji mi je odmah odgovorio na pitanje kako se kaže sudačka nadoknada, ali još uvijek razmišlja o tome kako se kaže živi zid. Sugerirao mi je da prevedem doslovno, jer ipak su to nogometaši. U poluekscitiranom stanju nisam ovo zadnje detektirala kao samoironiju pa sam si pribilježila napomenu 'doslovno'. Ne želite znati kako to zvuči.
I tako, za logistiku sam imala jednu večer i dio jutra, i evo me već na putu prema šumi. Srdačno me dočekaše, valjda kao jedinu ženu u krugu od igrališta (osim tajnice koja mi je donijela kavu). Ne odgovorivši ni na jedno moje pitanje (Treba li prijevod cijelo vrijeme? Pored koga ću sjediti? Gdje ću uopće sjediti? A gdje je mikrofon?), kavalirski me otpratiše u plavi salon, posjedoše sa strane, iza svih novinara i kamera, gdje sam dočekala dolazak trenera, par igrača i... njihovog prevoditelja! Koji je točno znao gdje sjedi, dobio mikrofon i odradio presicu! A ja naučila što je dupli pas, kako se kaže prekršaj u napadu i da ne igraju baš svi Nijemci u okolici za njemački klub!
I što je bilo? Oprostite, oprostite, ispričavamo se, netko nije obavio svoj posao, nisu nam javili. Nema problema, recite mi samo komu se trebam javiti za obračun. Da je barem presica počela malo kasnije, ušli bismo u drugi sat, i moj bi uzaludni prevoditeljski trud bio nagrađen s dva, umjesto s jednim satom pod tarifom hitno. Jel, ko parkiranje - čim uđeš u drugi sat, plaćaš punu cijenu. Ne da ja svoj posao uspoređujem s parkiranjem, jer u parkiranju se točno zna tko tu koga gdje i za koju lovu po satu.
Par priručnih linkova koji vas neće naučiti rukovanju s vrhunskim sportom, ali možda posluže. Meni bi sigurno poslužili da je bilo prilike:
O svakodnevnom životu, općoj kulturi, prevođenju te povezanosti prije spomenutih.
Ili, drukčije rečeno, iz jedne recenzije nepoznatog autora:
"Piše blago suhoparnim stilom, voli igre riječima, smatra sebe intelektualkom i probably obožava jukićku. Sve razlozi da ju čitate i volite, because you could be just like her!"