translator goes berserk

ponedjeljak, 17.09.2007.

DO LIKE MONDAYS

Zaključila sam da volim ponedjeljak, kao svakotjednu priliku da krenem ispočetka. Naravno, to ne implicira da mi život i posao stanu preko vikenda, ali ponedjeljak nam je nekako zajednički svima: sretnim ljudima koji su vikend proveli u Londonu, Amsterdamu, na selu ili uz čašu vina i finu papicu u Zagrebu. Gle, tek je 7.42, a ja već poslala prevedeni materijal i poslala dva maila i jedan obračun, doručkovala i popila kavu. Ko onaj zec na Duracellu.

Ovotjedni raspored je vrlo gust pa stoga zatvaram planer – 24 sata ipak su dužinski dulja od papirića s datumom i satima u notesu, pa panici nema mjesta. Sutra prevodim na radionici, u kombinaciji englesko-hrvatski i njemačko-engleski, i naravno da se ono malo materijala koje sam dobila materijalima uopće ne može nazvati. I naravno da nisu materijali na njemačkom, koji su mi najpotrebniji, pa ja stoga spajam korisno s korisnim i prevodim Drugu noć Brechtove Kupnje mjedi na hrvatski, radeći tako na svom ispitu iz teatrološkog kolegija i osvježavanju njemačkih sintagmi istovremeno. Nadam se samo da će sutra semantika i diskurs jednog i drugog nesrodnog polja voljno zauzeti svaki svoje mjesto.

Kad smo već kod teatrologije, sve si nešto mislim kako ljudi bez odslušanih kulturalnih studija ne bi smjeli sebe nazivati kvalificiranim prevoditeljima. Možda nije potrebno upisati istoimeni kolegij na Filozofskom fakultetu, ali svijest o toj akademskoj disciplini i senzibilitet za tekst i podtekst veoma su važni. Kad imate tu teorijsku svijest, neće vam se dogoditi da u seriji koja počiva na razlici roda i spola te pripadajućim stereotipima o jednom i drugom gender malo prevodite kao rod, ali najviše kao spol. Preporučena literatura: Reading Sex and the City (Reading Contemporary Television)

Ne mora značiti da vas boravak u zatvoru kvalificira za prevođenje prison breaka, ali

E, da, jedna nepovezana sitnica za kraj: Jeste primijetili, kad dobijete mail, da se ljudi uglavnom potpisuju s prvim slovom svoga imena plus točkicom? Lp, B. P, G. WTF? Netspeak je svuda oko nas, to mi je jasno - jasan mi je princip sms-a, chata, nesluzbenog maila, ali kakva je to pošast potpisivanja s prvim slovom imena? Dobro, kad se netko zove Marijamagdalena, Branimirzvonimirtomislav ili Maja-Paola, ali ako se zoveš Ana, Tea, Rea ili Ivo? Ušteda vremena i prostora maksimalna - veliko slovo i točka umjesto tri slova. Ili ja ne kužim princip. Pusti, pusti modu...