Marenda

petak, 11.05.2007.

Prije dvije godine,poslije teške operacije i nekoliko dana boravka u šok sobi,odlučila sam promijeniti svoj život.U tim danima najvećih mogućih patnji, sve osim borbe i izlječenja nije imalo smisla i onako suočena sama sa sobom,shvatila sam da dosta toga u sebi i oko sebe trebam promijeniti. Puno sam razmišljala na koji način to učiniti i shvatila da trebam krenuti od svoje obitelji.Imam dvije prekrasne kćeri-kakve se samo poželjeti mogu. Nikada mi nisu stvarale probleme.No,ja sam se uvijek loše ponašala prema njima,osobito u vrijeme puberteta. One stvari koje one najviše vole,a po nekim mojim, majčinskim mjerilima nisu dobre,zdrave i pristojne koristila sam da im zagorčam život.Da,istina je,to je nekako bilo jače od mene.Kada bi me naprimjer upitale mogu li poći na koncert njihove omiljene,jako bučne grupe,uvijek bih odgovorila:"Ne.Glazba je preglasna,uništiti će te si sluh.Previše ljudi i tko zna šta se sve može dogoditi,a i strašno je zagušljivo." Izmislila bih ja još stotinu razloga i dok bi me one moljakale ja bih ih sve spremno odbrusila.Uvelike bih pretjerivala i nakon podužeg umoljavanja nevoljko i razočarano bih bacila novac na stol i rekla:"Dobro kad već toliko želite ići" i onda bih se okrenula i izgledala jako uvrijeđena. Upravo to sam,onih dana u bolnici,odlučila promijeniti.Taj moj tvrdi,majčinski i pretjerano brižni stav,koji nije imao nikakve veze sa stvarnošću,a mojim curama je ostavljao gorak ukus u ustima,poslije ovako izvojevane pobjede.Kasnije bi mi čak znale reći, da im nije bilo lijepo,jer su im u ušima stalno odzvanjale moje riječi i činilo im se da je stvarno prebučno, pekle bi ih oči od dima i kada je koncert bio na otvorenom, a ponekad su se sklanjale u stranu iščekujući ...tko zna šta. Zamislite vi to.Ne radite li i vi isto?Ta pretjerana brižnost toliko je gušila moje cure da više nisu mogle uživati u koncertu,..na izletima,...Bila sam grozna! Eto to sam imala namjeru promjeniti,onih teških dana i doista se pridržavam tih svojih odluka.Mirno dajem novce i kažem: "Lijepo se provedite."Cure se samo pogledaju.Kada se vrate poljube me i kažu: "Ti si najbolja mama na svijetu!". Ja se ne osjećam tako. Mene je bolio stomak od brige dok ih nisam vidjela na vratima,ali nisam im to imala namjeru nikada više priznati. Biti će i one mame jednoga dana pa će se sigurno sjetiti svih mojih riječi i znati kako sam se osjećala. Dobro došli na marendu! Danas očekujem goste i imam puno posla. Moram sve lijepo spremiti,ispeći kolače za dobrodošlicu, a naručili su i večeru,tako da sve mora biti spremno na vrijeme.Ne volim kada gosti čekaju. Zbog toga ću vas sada poslužiti samo sa ovim prelijepim,prvim trešnjama.Upravo sam ih ubrala i još su mokre od rose. Uživajte.Pozdravljam vas s osmjehom.

- 09:57 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.