Marketing
Prije dvije godine,poslije teške operacije i nekoliko
dana boravka u šok sobi,odlučila sam promijeniti
svoj život.U tim danima najvećih mogućih patnji,
sve osim borbe i izlječenja nije imalo smisla i onako
suočena sama sa sobom,shvatila sam da dosta toga
u sebi i oko sebe trebam promijeniti.
Puno sam razmišljala na koji način to učiniti i
shvatila da trebam krenuti od svoje obitelji.Imam
dvije prekrasne kćeri-kakve se samo poželjeti mogu.
Nikada mi nisu stvarale probleme.No,ja sam se uvijek
loše ponašala prema njima,osobito u vrijeme puberteta.
One stvari koje one najviše vole,a po nekim mojim,
majčinskim mjerilima nisu dobre,zdrave i pristojne
koristila sam da im zagorčam život.Da,istina je,to
je nekako bilo jače od mene.Kada bi me naprimjer
upitale mogu li poći na koncert njihove omiljene,jako
bučne grupe,uvijek bih odgovorila:"Ne.Glazba je
preglasna,uništiti će te si sluh.Previše ljudi i tko zna
šta se sve može dogoditi,a i strašno je zagušljivo."
Izmislila bih ja još stotinu razloga i dok bi me one
moljakale ja bih ih sve spremno odbrusila.Uvelike
bih pretjerivala i nakon podužeg umoljavanja nevoljko
i razočarano bih bacila novac na stol i rekla:"Dobro kad
već toliko želite ići" i onda bih se okrenula i izgledala
jako uvrijeđena.
Upravo to sam,onih dana u bolnici,odlučila
promijeniti.Taj moj tvrdi,majčinski i pretjerano brižni
stav,koji nije imao nikakve veze sa stvarnošću,a mojim
curama je ostavljao gorak ukus u ustima,poslije
ovako izvojevane pobjede.Kasnije bi mi čak znale reći,
da im nije bilo lijepo,jer su im u ušima stalno odzvanjale
moje riječi i činilo im se da je stvarno prebučno,
pekle bi ih oči od dima i kada je koncert bio na otvorenom,
a ponekad su se sklanjale u stranu iščekujući ...tko zna
šta.
Zamislite vi to.Ne radite li i vi isto?Ta pretjerana
brižnost toliko je gušila moje cure da više nisu mogle
uživati u koncertu,..na izletima,...Bila sam grozna!
Eto to sam imala namjeru promjeniti,onih teških dana
i doista se pridržavam tih svojih odluka.Mirno
dajem novce i kažem: "Lijepo se provedite."Cure se samo
pogledaju.Kada se vrate poljube me i kažu:
"Ti si najbolja mama na svijetu!". Ja se ne osjećam tako.
Mene je bolio stomak od brige dok ih nisam vidjela na
vratima,ali nisam im to imala namjeru nikada više priznati.
Biti će i one mame jednoga dana pa će se sigurno sjetiti
svih mojih riječi i znati kako sam se osjećala.
Dobro došli na marendu!
Danas očekujem goste i imam puno posla.
Moram sve lijepo spremiti,ispeći kolače za dobrodošlicu,
a naručili su i večeru,tako da sve mora biti spremno
na vrijeme.Ne volim kada gosti čekaju.
Zbog toga ću vas sada poslužiti samo sa ovim
prelijepim,prvim trešnjama.Upravo sam ih ubrala i
još su mokre od rose.
Uživajte.Pozdravljam vas s osmjehom.
Post je objavljen 11.05.2007. u 09:57 sati.