Komentari

tracmarenda.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing


  • između jave i sna

    hvala na trešnjama, a posebno hvala na prekrasnim stihovima, meni upućenima... kad si samo uhvatila vremena? ;)

    to što smo brižne i možda prebrižne majke samo je onaj urođeni instinkt zaštite i straha kad nisu pod našim nadzorom i protiv toga se ne možemo boriti... ja sam prilično liberalna, mada sam u nekim situacijama, dok su još bili mali bila prilično stroga... no, uvijek sam pazila da ne povrijedim njihovo samopouzdanje (nikad nisam javno vikala ili prekoravala, kažnjavala, uvijek smo to učinili razgovorom u četiri zida i zato su druga djeca uvijek govorila da imaju najbolju mamu na svijetu, a odrasli mi čestitali kako imam dobro odgojenu djecu)... no, znam i muči me što sam dozvolila da odrastaju uz neke nepoželjne stvari, što nisam bila u stanju pružiti bar još malo više... znam da mi ne zamjeraju, uz mene su, podržavaju me, ali uvijek će ostati okus gorčine zbog neostavrenih snova (ne nekih nerealnih)... ponosna sam kad dijelim s njima neke tajne, kad mi najmlađa kaže da sam joj najveća prijateljica... a u isto vrijeme, baš zbog toga što su oni takvi, onaj osjećaj gorčine se pojača (ti znaš zašto)...
    nemoj se opterećivati, budi takva kakva jesi, onaj strah ionako nikad nećeš moći zaboraviti... mene je jedan događaj prilično promjenio... za vrijeme rata u sl. brodu je u jednoj obiteljskoj kući poginulo četvero djece od bombe iako su bili u podrumu... ja sam do tada umirala od straha jer sam bila sama s njih troje i bez podruma... tad sam samoj sebi rekla da se od sudbine ne može pobjeći... ne treba ju izazivati, ali ne vrijedi se ni bojati... sin se bavi paraglajdingom i bila sam van sebe dok nisam vidjela kako je razuman u tim trenutcima... sad uživam kad ga gledam kako leti...
    ajme, sto sam se ja raspisala!

    pusa!

    avatar

    11.05.2007. (14:05)    -   -   -   -  

  • da sam mudra

    Trešnje su lijepe, a ovo drugo normalno i rašireno ko zaraza među majkama.
    Koja se to ne boji, koja ne hoda noću po kući ko vampir dok oni ne stignu živi i zdravi ? Ne poznam takve. Ja sam pred očima miljun puta gledala/gledam sličice što ih je moj strah režirao : prometna, tuča, bomba, silovanje...pa droga, pijanstvo...Nikad se ništa nije dogodilo, te slike nestanu kad blaga zaspu, slijedeći njihov izlazak sve ponovo...A šta se tu može osim voljeti ih i pustiti da uživaju u svojoj mladosti ?

    avatar

    11.05.2007. (18:49)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    mmm ne mogu uzeti baš ni jednu hihih al' još malo
    ... ja sam nastavila zavjet ženskoga dijela svoje obitelji, tih , prešutan... u svibnju ne jedemo trešnje kad postanemo mame.. malena žrtva za zdravlje djece...
    ne mogu to objasniti razumski , možda je i smiješno, ali dokle god seže sjećanje sve su moje ženske praroditeljice držale se toga i mislim da bih prije umrla nego ma i jednu stavila u usta...
    praznovjerje!?
    Možda, ali ja sam još uvijek kao ti što si bila...ludujem od straha , a ovo mi je neka mala utjeha, mada , kako kaže maslačkica, od sudbine nitko nije utekao....
    Topli pozdrav

    avatar

    11.05.2007. (19:06)    -   -   -   -  

  • amarcord

    Volim trešnje, ali volim i višnje, a i ti si mi draga :)

    avatar

    11.05.2007. (19:50)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    ja sam možda napadna u drugom smislu. vrlo mi je važno da se klinci osamostale. moj ptić je napunio šest i potičem ga da što više samostalno istražuje okolinu. ipak, mislim da bih isto reagirala kada bi mi za desetak godina rekao da ide na neko mjesto za koje znam da je okupljlište mladih koji su skloni svemu i svačemu. to je u nma, roditeljima... važno je da nađemo granicu.
    trešnje su prekrasne ;)

    avatar

    12.05.2007. (09:21)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Čak sam zaboravio da su trešnje počele ! ?

    avatar

    12.05.2007. (10:10)    -   -   -   -  

  • Njofra

    Dakle danas drmamo po trešnjicama nije loše ugodan vikend

    avatar

    12.05.2007. (10:36)    -   -   -   -  

  • Enantiodrom

    dugo nisam bio ovde...
    a ovde je divno...he!...trešnja?...hvala,može,može.
    Mmm...treeešnjjaaa!
    Draga Marenda, sinoć sam bio vrlo introspektivan i vrlo kritičan prema sebi... baš kao i ti što pričaš da si bila pre dve godine. Ali ne brini, nije mi se desilo ništa slično - da sam bio na nekoj operaciji i bolestan... Rešio sam da se popravim... Pogađaš jedan od razloga i povoda...
    Što se tiče donjeg posta... ne volim da koristim mobitel da preko njega obavljam dugačke razgovore. Dopisivanja i cimanja ne volem... Kad ga ne bi bilo, mislim da bi smo lepše živeli...
    Ništa bez onog neobaveznog, sećam se malo i ja tog vremena kad samo izađeš na ulicu, a drugovi su već tamo... i uvek se nešto smisli za zabavu... Kad bi moglo i danas tako...
    Spokojan pozdrav iz sunčanog Novog Sada!

    avatar

    12.05.2007. (12:52)    -   -   -   -  

  • mama iz RiJeKe

    ti si najbolja mama .... baš lijepo zvuči a još kad je nastavak rečenice ... da je bar moja takva
    .. ja sam isto jedna od onih liberarnih mama ... imam predivan odnos sa djetetom i njegovom ekipom ... tako da nemam samo 1 sina već hrpu sinova i kćeri
    među nama je odnos samo kakav se može zaželjeti ... vlada povjerenje i prijateljstvo
    i neobično sam ponosna na sinka., ustvari sve ono što je meni falilo kod mog odnosa
    sa roditeljima trudila sam se da ne napravim istu prazninu ...

    a trešnje ... baš sam se fino naklopala njami njami
    pozdrav

    avatar

    12.05.2007. (19:38)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...