Toše = Anđeo

Dora Risteska,sestra Tose Proeskog otkriva!!!!!!!!

TOŠE JE PREDOSJECAO SVOJU SMRT!

-Dodji brzo,zato sto ces još malo da me gledas!Poslije ces me samo ljubiti na slikama,rekao je Tose svom tati kada je prije nekoliko mjeseci bio u Krusevu!


Tose je bio velika zvijezda,svako se malo ogrebao o njegovu slavu,ali ti si ostala po strani!Zasto?

-Imala sam ogromnu tremu i nisam ga mogla gledati na nastupima.Plasila sam se da mu se nesto ne desi.Kada mi kaze da je njegov koncert,nastup ili promocija prosla uredu,gledala sam ga na snimci ili TV-u.Malo sam se opustila zadnje dvije godine.Prisustvovala sam na 2 koncerta na Gradskom stadionu i bila presrecna kad sam ga gledala kako pjeva!


Kakav je bio vas odnos?Da li ga je promjenila estrada?font>

-Tose je bio bezgrijesan.Ne pamtim da smo se posvadjali oko necega cak ni kad smo bili mali.Popularnost ga mije promjenila.NAprotiv napravila ga je jos jednostavnijim.Kada bi otisaosa djecom da ih provoza po Krusevu,zaustavio bi se da se pozdravi sa svima.I svima je govorio"Imajte lijep dan i volite se"Uvijek mi je govorio "Seko ,moja misija je da sirim ljubav i da naucim ljude da se vole"

Kakav je bio odnos sa njegovim roditeljima?

-Mnogo ih je volio i bio je mnogo vezan za njih.Za svaki potez u zivotu prvo je pitao roditelje.Porodica mu je bila na prvom mjestu.Dao im je veliku ljubav!


Da li je govorio da planira osnovati svoju porodicu?Da li je tacno da se trebao zeniti?-
Ne,naprotiv,govorio je da mu je rano da se formira obitelj.I da planira takav korak napraviti tek u 32.godini.Mi mu se nismo mjesali.


Kako su mu prosli dani do 15 oktobra,do dana kada je napusti svoj rodni grad?

-Jako lijepo.Po cijeli dan je bio sa rodjakom ANdrejom,sinom sestre moje mame i sa svojim prijateljima igrao odbojku.


Da li je bio raspolozen?Je li izgledao sretno?

-On je uvijek bio raspolozen za druzenje sa ljudima.Sve ih je volio.No primjetila sam da ovoga puta nije imao onu svjezinu.Kuci je bio povucen.Prije kada bi dolazio,sjedio je za svojim sintersajzerom i satima pjevao i svirao.Ovoga puta nije ni zapjevao,ni zasvirao!Bio je tih i povucen!




Da li si primjetila nesto neobicno u njegovom ponasanju?

-Po zavrsetku koncerta 05.10.,ja ,Tose i mama smo krenuli u Krusevo.Dok smo putovali bio je malo zamisljen.Govorio je "Reci te koliko je zivot lijep!Mnogo je lijep ovaj zivot,samo da potraje jos malo!"TAd sam ga pitala:"Zasto govoris tako?",On mi je odgovorio"Mnogo mi je lijepo seko.Bog mi je pomogao vidi sta je napravio od nas,da zivimo lijepo.Koliko nam je ljubavi podario"A dok je bio u Krusevu stalno nas je pitao "JA vas mnogo volim,voli te li vi mene?".Jednom prilikom mu je majka rekla"Vidjet ces koliko se dijete voli kada se ozenis".Tada je on rekao:"Majko mislim da samo vas imam sansu da volim u zivotu






Jednom sam ga pitala,muci li te sto,ako mozemo da ti pomognemo,ako ne ,barem ce ti razgovorom biti lakse!Ali nista nije htio reci!


Mislis da je predosjetio svoju smrt?

-Mislim da jeste.KAda je prije nekoliko mjeseci renovirao sprat roditeljske kuce bio je u inostranstvu!Bezobzira na sve nazvala sam ga i rekla da mu je sprat prelijep!Samo mi je rekao "RAduj se seko,zato sto ces ti da boravis u njemu!".Opet sam ga pitala zasto tako govori,ali odgovor mi nije dao!Isto tako prije nekoliko mjeseci dosao je u Krusevo i cekali smo da tata dodje na rucak,on ga je nazvao i rekao mu "Dodji brzo jos malo da me gledas.Poslije toga ces me ljubiti samo na slikama!"




Mali Kristijan...u njemu je Toše vido nasljednika.zato sto mali lici na njega kada je on imao 10 godina!ON ga je ucio svirati gitaru,a prvu pjesmu koju ga je naucio je Tvojte baknezi na mojte beli kosuli!


Tosin pas Bas!Roditelji su mnogo vezani za njega jer je bio Tošin, dobio ga je od svoje menadzerice Ljiljane Petrovic!:-(

Ova slika iznad prikazuje veliku sliku koja se nalazi na ulazu u Kruševo!

Četrdeset dana prošlo je od tragične smrti Toše Proeskog koji su po makedonskoj tradiciji dani žalovanja.
Danas će se ugasiti svjetlo u njegovom stanu... koje je gorilo prethodnih 40 dana (tradicija).
Mnogi su se danas našli na Tošinom grobu: roditelji, Dora, nećaci, Ljiljana, Antonija Šola i mnogi drugi prijatelji...
Tošini roditelji će tek odlučiti o prebacivanju Tošinog tijela u grobnici napravljenu njemu...

Slika dolje prikazuje Tošinu obitelj nakon 40 dana na njegovom grobu...


Slika ispod ovog teksta prikazuje žalovanje u Makedoniji nakon 40 dana...

U proljeće 2008., samo 20 metara od sadašnjega groba Toše Proeskog, počet će se graditi grobnica i memorijalni centar posvećen tragično preminulom pjevaču. Na ovakav potez Makedonci su se odlučili jer će se tada grobnici moći prići s istoka, kako nalažu pravoslavni običaji, a i moći će ga posjetiti više ljudi odjednom. Nitko se ne buni protiv premještanja pjevačevog tijela zbog gradnje grobnice. Projekt spomen-grobnice i memorijalnog centra Toše Proeskog donacija je jednog arhitektonskog studija iz Skoplja.

EVO LINKA: LJILJAN PETROVIĆ : TOŠE JE BIO MOJ ŽIVOT!

Todor - Toše Proeski ostat će upamćen kao najveći pjevač pop muzike na ovim prostorima, ali što je još važnije kao lijepo odgojen mladić, veliki dobrotvor i humanitarac.Samo nekoliko dana pred smrt, snimljen je i film o njegovom životu, gdje je govorio o svom rodnom gradu, porodici, balkanskoj karijeri. Tekst koji slijedi je malo podsjećanje na uzoran život, blistavu karijeru i humanost ovog čovjeka i uzora

Kruševo
„Jedino ovde mogu da se odmorim, zato što me ovdje ljudi ne tretiraju kao po ostalim gradovima. Tu sam domaći i apsolutno sam opušten. Imam mnogo omiljenih mjesta u Kruševu. Klub ‘Planet’ je mjesto gde provodim svoje slobodno vreme. Tamo se uglavnom okupljam sa svojim drugarima. Postoji jedno mjestašce gdje volim da parkiram auto i da u autu pustim film i tako se opustim. Odatle je prelijep pogled na cijelu Pelagoniju. Imate osećaj da je cio svijet vaš. Manastir je mjesto gde se duhovno punim. Veoma često sam tamo“, govorio je Toše o svom rodnom Kruševu.

Familija
Bio je vezan za svoju familiju. Govorio je često da ne može živjeti bez savjeta oca Nikole, bez gibanice majka Dominike i bez igre sa nećacima Kristijanom i Nikolom. Za uspjeh na estradi zaslužan je njegov glas, ali i dobar odgoj koji je ponio iz kuće.
Roditelji su osjetili koliko je Toše talentiran pa su ga podržali da upiše Srednju muzičku školu u Bitoli.

Prvi nastup
„Dječji festival ‘Zlatno slavujče’ mi je bio jedan od prvih nastupa u životu i pamtit ću ga po tome što sam imao jaku glavobolju, zbog treme.“. Na njegovo muzičko opredjeljenje veliki uticaj je imala njegova starija sestra Dora Ristovska. Uz nju je od malih nogu počeo slušati rock muziku.

Crkva
Toše Proeski bio je poznat kao vjernik . U rodnom Kruševu započeo je renoviranje manastira Svetog Preobraženja, zajedno sa svojim ocem Nikolom i prijateljima.
„Ne stidim se i čast mi je da kažem da sam u ovoj crkvi više puta radio i fizičke poslove i mogu jedino da se ponosim time. Svoj mir nalazim ovde i mislim da je ovo suština. Ovdje nema moje slave, nema popularnosti. Ovdje je moj mir i znam da ću poslije svega da završim ovdje. Mislim da je vjera nešto što ostaje doživotno“.

„Beovizija“
Sredinom aprila 2003. godine nastupa na svojoj prvoj „Beoviziji“, a njegova pjesma „Čija si“ donosi mu prvu pobjedu i veliku popularnost u Srbiji i Crnoj Gori.
„Mislim da je najveći korak koji sam uradio bila ‘Beovizija’, odnosno prvi izbor u Srbiji za pesmu ‘Evrovizije’ sa kompozicijom ‘Čija si’. To je jedna od rijetkih pesama koju ja ne treba da pjevam. Znači ne treba ni da je počnem. Publika je sama počinje i sama završava“.Album „Ako me pogledaš u oči“ je prvi Tošetov album snimljen na srpskom jeziku i značio je mnogo za njegovu balkansku karijeru.

Humanost
Kad god je mogao, pjevao je da pomogne drugima.
Krajem prosinca 2002. godine Toše održava humanitarne koncerte pod motom „ Sa muzikom, za život“ i potvrđuje po ko zna koji put privrženost deci. Sav prihod od koncerta doniran je djeci bez roditeljskog staranja „11. listopada“ u Skoplju, Domu za djecu sa specijalnim potrebama „Macal Čarov“ i specijalnom zavodu.
Tradicionalni koncert „Muzikom za život“ održao je 15. prosinca 2003. godine, a prikupljeni novac donirao je klinici za dječije bolesti iz Skoplja. Svoj posljednji humanitarni koncert nedavno je održao na prepunom Gradskom stadionu u Skoplju, u akciji prikupljanja sredstava za obnovu pojedinih škola u zemlji.

Makedonija će zaštititi lik i djelo Toše Proeskog

MAKEDONSKA Vlada odlučila je osnovati Radnu skupinu za zaštitu lika i djela Toše Proeskog, na zahtjev njegovih roditelja, pišu makedonski mediji.

Radna skupina će se sastojati od predstavnika Ministarstava kulture, vanjskih poslova i pravosuđa, te predstavnika Ureda premijera, piše MakFax. Brinut će se o korištenju njegovog imena i o ostavštini njegove desetogodišnje karijere.

O potrebi za osnivanjem koordinacijske skupine za zaštitu njegovog lika i djela progovorio i gradonačelnik Skopja, Trifun Kostovski, koji se sam ponudio da bude njen član.

Pristanak njegovih roditelja po zakonu je potreban i u slučajevima da institucije, sportske dvorane, učilišta ili nagrade žele nositi njegovo ime. Za korištenje Tošinog imena u svrhu profita kao i obradu njegovih pjesama potrebno je odobrenje i Ministarstva financija.

Tek 75 godina nakon njegove smrti, njegova će se djela smatrati općim dobrom, objašnjavaju u Agenciji za zaštitu intelektualnog vlasništva. Tada će se njegova djela nesmetano, bez plaćanja autorskih prava, moći umnožavati i interpretirati, no uz napomenu da se radi o djelu pokojnog pjevača.

Tošine slike i CD-ovi hit na crnom tržištu

Prodaja Tošinih slika i piratskih CD-ova u posljednjih je tjedan dana postala glavni biznis u Makedoniji. Ovim se povodom oglasila i Agencija za zaštitu intelektualnog vlasništva, koja upozorava kako se brandiranje lika preminulog pjevača ne smije događati bez dopuštenja njegovih roditelja.

Još i prije pogibije Toše Proeskog, njegovi su se piratski nosači zvuka itekako prodavali na prostoru cijele bivše Jugoslavije pa tako i u Hrvatskoj. Preprodavači CD-ova ističu kako se Tošina glazba prodavala puno bolje od albuma hrvatskih glazbenika, zbog čega je svojedobno zaradio i titulu "kralja pirata".

DANAS JE PROŠLO TOČNO MJESEC DANA OD KAD VIŠE NE DIŠEŠ..... OD KAD VIŠE NE PJEVAŠ.... OD KAD VIŠE NEMA TVOG OSMIJEHA.... OD KAD VIŠE NISI TU....
NIKAD NEĆEŠ OTIĆI U ZABORAV....

Ispunio si san u 26.godini.
Po mnogo čemu bio si prvi:
-prvi koji je napunio najveći stadion u Makedoniji
-prvi koji je pobijedio na Hrvatskom radijskom festivalu a da nije
bio Hrvat
-najmlađi koji je napunio Beogradsku Arenu....iako ti ni samom nije bilo jasno kako si to uspio..... "Obično se ovakvi koncerti dešavaju pred sam kraj karijere. Kako to da sam baš ja, ovako mlad, ispunio taj san. Mislio sam da će se to desiti mnogo kasnije."-govorio si ne sluteći da ti je došlo vrijeme da nas napustiš.
-ujedinio si ovaj ratoborni Balkan
-prvi si koji je bio istinski dobrotvor.....

Ne nisi ispunio san....oprosti....ali ostalo je mnogo toga nedovršenog:
-nisi imao dijete.... dijete koje si želio imati
-nisi postigao svjetsku slavu..../za vrijeme života/
-ostavio si milione srca slomljenih.... zavio si čitav Balkan u tugu
koja ne jenjava....a nisi volio stvarati tugu.... oprosti u ime svih kojima je stalo....

Žao mi je što moji postovi dosta kasne. Stvarno nemam baš vremena za pisanje postova.... Ispričavam se.... No, kada kod mene nema vijesti...kada kasnim par dana naravno nemojte me prestat posjećivat znajte da na ovom linku koji slijedi nakon crtice možete naći sve o Toši-TOŠE PROESKI Nikada nemojte zaboravit Tošu. I znajte da ja ne prestajem pisat o Toši... Nemojte me prestat posjećivati. Pusa svima...

PRVI put nakon stravične nesreće u kojoj je poginuo Toše Proeski, u javnosti se pojavljuje vozač Touarega, Georgij Georgijevski, koji u razgovoru za makedonski list Večer tvrdi da "istraga nije provedena i policija nije uzela iskaz", a on "nije zaspao za volanom, i sjeća se svakog detalja nesreće".

Georgijevski, kojeg prijatelji od milja zovu Đole, tvrdi kako nikad nije dao nijednu od izjava koje su se prenosile u medijima nakon nesreće, a hrvatske medije okrivljuje da su ga i bez suđenja proglasili krivim za nesreću, te prenosili kako se "ničega ne sjeća", bez da su se zapitali je li netko uopće uzeo njegovu izjavu zbog istrage.



"Izgubio sam brata"

Georgijevski, koji se trenutno nalazi na kućnoj njezi, rekao je kako je "bol zbog gubitka njegova bliska prijatelja najteža", a "gubitak Toše najveća kazna i gore ne može biti". Sa svim hrvatskim medijima je, navodno, odbio razgovarati.

"I fizički i psihički sam slomljen i loše se osjećam. Pod stalnim sam medicinskim nadzorom, dva puta dnevno me posjećuju doktori, primam injekcije, anestetike i sredstva za smirenje. Posjetili su me i neurolog i neuropsihijatar. No, psihička bol je preteška. Jednostavno, kako se mogu osjećati nakon svega što se dogodilo? Tošu sam poznavao 15 godina, posljednjih šest godina smo se intenzivno družili. Izgubio sam najboljeg prijatelja i brata. Bili smo jako bliski. Kad me je oslovljavao, nikad nisam bio njegov vozač ili tjelohranitelj. Zvao me bratom. Kad mi se javljao, pozdravljao me sa: `Kako si brate?`. Rijetko je dozvoljavao da ga netko drugi vozi. Dolazio je kod mene doma, vjerovali smo jedan drugom. Izgubio sam brata", rekao je.

"Vijest o tome da je moj najbolji prijatelj poginuo, doznao samo od medicinskog osoblja. Bili su tamo liječnik i medicinska sestra. Rekao mi je netko od njih. U jednom sam trenutku pitao kako su drugi u vozilu, rekoše mi da Toše nije preživio. Taj trenutak ne mogu zaboraviti", ispričao je Georgijevski.




"Nisam bio umoran, nisam zaspao"

O svom psihofizičkom stanju te noći, dok je upravljao Touaregom, Georgijevski je rekao: "Uopće nisam bio umoran. Nešto prije ponoći smo krenuli iz Skopja, a u Nišu smo pokupili Ljiljanu. Kod nje smo se odmorili i osvježili prije puta te produžili za Hrvatsku. Nitko nas nije tjerao da se žurimo, niti smo bili vremenski ograničeni. Nitko me na ništa nije tjerao".

Potvrdio je i informaciju o tome da su netom prije nesreće zastali na benzinskoj postaji kako bi se odmorili: "Da, zastali smo na benzinskoj. Nije prošlo ni 10 minuta otkako smo krenuli od tamo, do trenutka kad se dogodila prometna nesreća. Prije toga smo zastajali još četiri, pet puta. Svaki put kad je netko od nas imao potrebu za tim da stanemo, i nitko nije negodovao zbog toga. Naprotiv, putovali smo ležerno i bez žurbe."

"Od naplatnih kućica do mjesta nesreće ima otprilike oko 130 kilometara. Na toj benzinskoj smo zastali kako bi popili kavu i natočili benzin, a potom smo produžili. U Zagreb, na snimanje ´Zuhra showa´ smo trebali stići tek negdje oko podneva. Imali smo dovoljno vremena, čak i više nego nam je bilo potrebno, i nema riječi o nikakvoj žurbi. Nisam bio umoran pa da zaspim. Nisam zaspao", tvrdi Georgijevski.

"Sjećam se svih detalja nesreće"

Georgijevski je ispričao i kakvi su bili uvjeti na cesti tog kobnog jutra: "Vozio sam ga mnogo puta, i danju i noću. Toše nije imao vozača, koji je prema pisanju medija, tada bio na godišnjem odmoru. Često sam ga vozio na toj relaciji. Tog dana bijaše gusta magla. No, ja sam Touareg često vozio. Imao je svu dodatnu opremu, svakakve senzore, pa i senzore za udaljenost, koji signaliziraju ako se prebrzo približavate nekom predmetu ili vozilu."

Unatoč tome da su mediji nakon nesreće prenosili kako se Georgijevski "ničega ne sjeća", on sada tvrdi suprotno: "Kako bi se mogao ne sjećati!? To je trenutak u kojem sam izgubio svog najboljeg prijatelja. Ništa nisam zaboravio. Svega se sjećam. No, detalje ću reći na Sudu."


"Ljiljana me nekoliko trenutaka prije nesreće pitala jesam li umoran"

Nakon nesreće su se prenosile različite informacije o tome je li Toše spavao u trenutku kad se nesreća dogodila. Neke informacije kažu da jeste, neke pak kažu da je u trenutku nesreće gledao film, neke kažu da je ležao na sjedištu, neke da je pak uspravno sjedio, pa je novinarka Večeri stoga Georgijevskog upitala što je od toga istina.

"Toše je sjedio na suvozačkom sjedištu koje je bilo potpuno spušteno i koje je dijelom bilo naslonjeno na stražnje sjedište. Nije prvi put da je Toše zaspao tijekom putovanja. Često se to događalo. Ljiljana je sjedila na stražnjem sjedištu, iza mene. Samo ona nije vezala sigurnosni pojas, mi smo bili vezani", ispričao je Georgijevski.>"Limenke koje smo kupili kad smo zastali na benzinskoj pumpi, kako bi dopunili rezervoar, još prazne stoje u automobilu. Nisu bačene. Liljana i ja smo cijelo vrijeme razgovarali. Nije bilo nikakve šanse da zaspim. Neposredno prije nesreće me pitala spava li mi se, da li sam umoran, ima li potrebe da me zamjeni i da ona vozi dio puta. No, nisam se osjećao umorno. Ostao sam na vozačkom sjedištu.


"Izjavu nikome nisam dao, jer to od mene nitko nije ni tražio"

Georgijevski tvrdi kako njegovu izjavu nitko nije uzeo: "Mene uopće nitko za ništa nije pitao. Nije došao ni policajac, ni istražni sudac. Došao je samo jedan policajac koji mi je donio vozačku dozvolu ili možda samo Ljiljaninu torbicu, ne sjećam se. Mislio sam da će me ispitati, no zadržao se svega dvije minute i nije me ništa pitao".

"Prije toga je došao jedan odvjetnik, Hrvat, i predstavio se `Ja sam odvjetnik (taj i taj)`, i dao mi da potpišem za to da mi vrati putovnicu, nešto kao jesam li suglasan da on podigne putovnicu i da mi je donese. Tako je i bilo. Pitanja za potrebe istrage nesreće, nitko mi nije postavio. Nitko me ništa u vezi toga nije pitao. Izjavu nikome nisam dao, jer to od mene nitko nije ni tražio", rekao je Georgijevski.


TO JE SVE ŠTO JE VOZAČ ODNOSNO TOŠIN NAJVJERNIJI PRIJATELJ("brat") REKAO..........

UPLAKANA SA OTEČENIM PODOČNJACIMA KOLEBA SE I IPAK ODLUČUJE GOVORITI:
Kada se Toše rodio jedva sam čekala da se mama vrati iz bolnice sa bratom. Ja sam se brinula za njega dok su roditelji radili , ja sam ga podizala jer sam starija od njega. Bili smo privrženi jedno drugome , voljeli smo se.... Kasnije mi je stalno slao poruke na telefon. Stalno me je zvao , govorio da me voli, uvijek se javljao kad bi negdje stigao. Bojao se strašno aviona. Prije no što bi poletio rekao bi : " EVO SAD POLIJEĆEM KAD SLETIM JAVIT ĆU TI SE". Uvijek sam ga nazvala na telefon , al ovaj put nisam i to si nikad neću oprostiti. Kada smo bili djeca nikada se nismo zapravo posvađali. Igrali smo se s loptom , a najčešće smo šetali TAMO prema parku TAMO gdje je Toše sahranjen...(plač) Bio je uvijek naklonjen roditeljima , uvijek bi tražio njihov savjet... Kada bi napisao pjesmu , uvijek bi ju prvo donio kući da vidi šta mi mislimo. Onda bi ju snimio i tražio oca na telefon i pitao. "Ćale jel ti se dopada?"


DORA NE SAKRIVA SUZE I TUGU I NASTAVLJA...

Prvi put počeo je pjevati na dječjem festivalu "Zlatno slavujče" u Skoplju. Prijavljen tako što ga je neki čovjek čuo ... čuo je njegov anđeoski glas... glas moga brata (plač)... Kasnije je otišao u školu u Bitolu , a potom u Skoplje na muzičku akademiju. U Bitoli je bi u internatu. Kada se morao razdvojiti sa ocem nije mogao. Njih dvoje su bili jako privrženi. Toše je puno plakao za ocem. Toše je uvijek govorio da gdje god otišao da će uvijek misliti na nas i našu porodicu. Kada je postao poznat Toše je dolazio rjeđe zbog silnih obaveza. No baš ovo ljeto proveo je mjesec i pol dana kod nas u Kruševu. Bilo nam je prekrasno. Igrao je sa mojim sinovima odbojku čak se uključio i u odbojkaški klub u Kruševu kad je shvatio da mu ide. Kada je imao prvu utakmicu vratio se sretan kući jel su pobijedili. Rekao je "ŽIVOT JE LIJEP!" Zagrlio me... I onda nakon 3 dana poginuo...(plač i tuga)...

DOK GOVORI DORA STALNO ZASTAJKUJE , SUZE JOJ TEKU SAME

U ovom razdoblju u novinama su pisali stvari koje uoće nisu istinite. No mi na to sada ne možemo reagirati...Ne možemo se osvijestiti od ovog što se desilo. Piše u novinama da je moja mama daval intervjue ali to nije istina. Moja majka otkad se OVO desilo ne izlazi sobe, atati su prepisani jaki lijekovi za smirenje. Ovdje gdje ja sad sjedim bio je Tošin kutak. Evo ovo je njegov sintizajtzer na kojem je stvarao pjesme.

DORA SE PRISJEĆA KAKO SU SAZNALI ZA STRAŠNU VIJEST
Tata je bio na poslu kada mu je neki čovjek javio na mobitel šta se desilo sa Tošom. U to vrijeme meni su na poslu javili da idem kući jer mi mama nije dobro...Krenula sam i dok sam išla kroz grad , neki čovjek mi je rekao da je Toše poginuo...Kada sam stigla kući našla sam mamu i tatu u podrumu sjede na podu... i plaču...Nitko nije bio pored njih...nitko da im pomogne...tata je mogao i umrijeti... SJEĆA SE DORA OVOG TRENUTKA I TO JE SVE ŠTO MOŽE REĆI....

Prošlo je 17 dana od smrti našeg anđela....

Toše je uvijek govorio kako mu materijalne stvari nisu važne... I svatko tko ga je poznavao to je rekao... Toše nikad nije publici uskratio iskren osmijeh, zagrljaj.... Dok većina pjevača izlaz eu pratnji zaštitara Toše za to nije htio čuti. Toše je također izjavio: " MENI JE ČAST KADA NETKO TRAŽI MOJ AUTOGRAM ILI SE ŽELI SLIKATI SA MNOM!" Njemu kritike sa strane nisu bile važne već mu je bilo važno šta misli publika o njegovim pjesmama... Uvijek je pomagao djeci... U njegovim očima se vidjela dobrota , nevinost. Jednostavno je imao dječje oči... Na koncertima uvijek bi popeo djecu na pozornicu i zagrlio bi ih , poljubio i prošetao pozornicom da se i oni osjećaju jednako vrijedno... Nikad te nećemo zaboraviti Toše..... FALIŠ MI... PUNO...PUNO...ANĐELE...

Makedonska javnost je izrekla mogućnost da se glavni aerodrom umjesto "Aleksandar Veliki" zove "Toše Proeski". To će se najvjerovatnije i ostvariti ,ali još nije službeno potvrđeno... Držimo fige! Barem nešto što će Makedonce dodatno podsjećati (i nas) na Tošu...