prijateljice

Ponekad me uhvati sjeta, kaže ona.
Kakva sjeta?
Nedostaju mi prijateljice, znaš onakve prijateljice kakve sam imala u srednjoj školi ili na fakultetu.
Pa još uvijek imaš te iste prijateljice, a i nove, ne razumijem u čemu je stvar?
Vi muškarci to ne razumijete. Švrljam bespućima društvenih mreža i gledam sličice života kakav vode cure sa nekih dvadesetak i koju godinu. Uvijek su na slikama, nasmiješene, sa svojim najboljim prijateljicama. Jedna drugoj kupuju simpatične darove, pišu pisamca, povjeravaju slatke tajne. Nevjerojatno je koliko se razlikuju prijateljstva u dvadesetim i u tridesetim. U tridesetim smo sve zasnovale obitelji, imamo dječicu, sve je na svom mjestu, no nekako putem izgubimo vrijeme za sebe. Ne sjećam se kad sam s prijateljicom otišla negdje, šetala satima, pričala, povjeravala se, bez osjećaja grižnje savjesti ili bez gledanja na sat, razmišljanja o ručku za sutra, o peglanju i zadacima koji me čekaju na poslu.
Postala sam stroj programiran do posljednje sekunde u danu.
Kad sam ja slobodna, ni jedna moja prijateljica nije, pa dogovorima za izlazak trebaju tjedni kako bi se realizirali. Ponekad i više od toga.
Nedostaje mi ponekad osjećaj bezbrižnosti, samo na sat ili dva, ponekad.
Možda ti nedostaje mladost, kažem ja.
Svakome nedostaje mladost, ali znaš kako kažu, tridesete su nove dvadesete.
A, četrdesete su nove tridesete, dodam.
Upravo tako, složi se.
Imala sam jednu prijateljicu s kojom sam znala sjediti pored rijeke, promatrale smo most, prirodu, vodu kako teče i maštale o tome što ćemo postati u životu. Naravno, u tim godinama smo već imale i simpatije, pa smo sa egzistencijalnih tema, brzo prelazile na pitanja srca i romantike.
Bile smo posve različite, voljele smo različitu glazbu, dolazile iz drugačijih obitelji, imali smo drugačije djetinjstvo, odnos s roditeljima, no slagale smo se poput sestara.
Što je sad s njom?
Ne razgovaramo već deset godina, naljutila se jer nije bila prva koja je saznala za moje zaruke.
Rekao bih ti nešto ali mogla bi se naljutiti.
Reci, neću.
Ona ti nije bila prava prijateljica ako se zbog toga mogla naljutiti. Trebala je biti sretna radi tebe.
Da, trebala je, ali nije. Nevažno. Rijetko je se sjetim. Ljudi dolaze i prolaze, oni najbolji ostaju.
Imaš puno prijateljica. Imaš muških prijatelja kao rijetko koja žena.
Stvar je u tome da sam nekada prijateljicu imala samo za sebe. Znaš kako djevojke vole reći "najbolju prijateljicu". S godinama je to drugačiji odnos. S jedne strane bolji, na koncu, ostvarile smo neke ciljeve iz mladosti, postale samostalne, imamo karijeru, no s druge strane uhvati me neka sjeta kad vidim tako mlade i bezbrižne prijateljice na kavi. Sretna sam, znaš, jer imam lijepe uspomene.
Trebaš biti sretnija zbog sadašnjosti. Zbog onoga što imaš. Ne zbog onoga što je bilo ili je moglo biti.
Lijepo rečeno.