različitost
nedjelja , 21.08.2011.Mene su učili da je ljepota u različitosti.
Svijet bi zacijelo bio monotono i dosadno mjesto ako bi bio ispunjen ljudima koji isto misle, isto osjećaju, isto vole i imaju iste želje. Osim toga, bila bi to rijeka nesretnih ljudi jer bi sve bilo predvidljivo, ne bi postojao žar spoznaje, istraživanja, otkrivanja.
Jer što je ljubav u početku nego intriga, želja za otkrivanjem što je to skriveno u drugom biću do kojeg nas je dovela slučajnost, providnost, sudbina (oisno u što vjerujemo), a vezala za njega kemija?
Golica nas i tjera na istraživanje svaka zanimljiva činjenica, što nas u konačnici dovodi do izbora profesije, ili pak hobija. Kad ne bi bilo različitosti, pretpostavljam kako svijet sa 5 milijardi pekara ili zlatara ili liječnika, be bi bio pragmatičan svijet. Mislim, kako su nam različitosti potrebne za opstanak.
Da su žena i muškarac u svemu isti, valjda ne bi bilo moguće produljivati vrstu.
Nezamisliv mi je svijet ispunjen samo istovrsnim elementima. U takvom svijetu ne bi postojale nebrojene vrste biljaka, životinja, ne bi bilo neba i mora.
Voda je voda, no razlikuje se voda u rijeci, voda u jezeru i voda u moru. Jedna je slana, druga nije, treće je hladna i brza, ne nužno tim redoslijedom.
Ipak, svaka se teorija može dovesti do apsurda pa tako i ova moja, stoga kažem kako različitost mora imati moralne i društvene granice. Filozofi su stoljećima pisali o tome što je dobro, spomenimo samo onu poznatu " ne čini drugome, što ne bi želio da se učini tebi", a što loše. Svako doba ima svoja tumačenja o dobru i zlu. Ne samo svako doba, nego i svaki čovjek ima svoj vlastiti sustav vrijednosti. Koji je ispravan? Ne znam. Imam samo osjećaj vođen vlastitom dušom, odgojem, načinom života, zakonom, pa tako znam da je nemoralno
ubiti drugoga, ukrasti. Znam da je dobro voljeti, biti pošten. To su samo primjeri. Postoje nijanse, jer svijet nije crno bijelo mjesto.
Kad razgovaram s ljudima koji imaju suprotno političko opredjeljenje ja slušam, analiziram, složim se ili ne, ali ne vrijeđam čovjeka koji je mišljenje iznio, niti njegovu vrijednost mjerim kroz njegovo opredjeljenje.
Tako imam prijatelja koji je homoseksualac, ali kad o njemu razmišljam ne etiketiram ga, ne razmišljam o njemu kao o nekome tko voli muškarce, on je naprosto jedan od mojih prijatelja, uspješan menadžer, dobar čovjek.
Ima prijatelja koji nije kršten, koji je po vokaciji agnostik, no kada provodim svoje vrijeme s njim ja ne razmišljam o tome, on je naprosto dobar čovjek, moralan, principijelan, stvaran, častan.
Imam prijateljicu, velika vjernica, svaka rečenica koju izgovori ima veze s moralnim utjecajem čvrstih stavova.
Kad bih nastavio nabrajati, ne znam gdje bih se zaustavio, jer je toliko različitih ljudi koje poznajem.
Sve su to različiti karakteri, imaju različita mišljenja, jedni su desnica, jedni ljevica, jedni su ljubitelji rocka, drugi klasične glazbe, treći vole šansone. Jedni su za aktivni odmor, biciklom po svijetu, drugi za izležavanje na plaži.
Jedni jedu meso, drugi ne. Jedni više vole slano, drugi slatko.
Zbog tih ljudi osjećam kako mi je život ispunjen. Sve te ljude povezuje nekoliko sličnosti, tolerantni su, nisu isključivi, držim da su "pomireni i sa sobom i sa svitom", u isto vrijeme su i idealisti i racionalisti, pragmatični i vrlo emotivni.
Kako se svaka teorija može dovesti do apsurda, tako se svaka teorija može osporiti. Pronađe joj se nekoliko slabih točki, citira nekoliko stručnjaka, filozofa etc. i voila, opet smo na početku.
Ne tvrdim da sam u pravu.
Samo iznosim vlastito mišljenje u koje ne želim nikoga uvjeriti. Dapače, neka svi misle ono što hoće i dalje. Cilj je promišljanje, ne i otkrivanje konačne istine.
Problem nastaje kada ljudi sebe uvjere kako je samo njihovo poimanje svijeta ispravno.
Ja bih rekao za kraj "tko zna, ah, nitko ništa ne zna, krhko je znanje..." jer povijest je pokazala da "samo mjena stalna jest". Nekad se mislilo da je Zemlja ravna ploča. Nekad su se spaljivale knjige. Još i danas muče žene jer ih smatraju manje vrijednima. Nekad se kažnjavalo za mišljenje koje je bilo različito.
Osvrnem se oko sebe, vidim more, maslinike, djecu kako se igraju u sumrak, parove što se drže za ruke, osjetim vjetar na koži.
Čemu? Čemu ako ne znamo uživati u ljepoti?
komentiraj (16) * ispiši * #
komentiraj (6) * ispiši * #
