u limburgu

Postao je policajac jer je bio uvjeren kako žene svršavaju na uniforme. Bila je to kriva procjena. Njegov ljubavni život nije oćutio nikakav utjecaj modre odore, osim što je nekoliko puta putovao besplatno lokalnim autobusnim prijevozom, ali to ima veze sa seksom koliko i coca cola s rumom. Ali se to potonje barem slaže kada se promiješa zajedno. Probao je nekoliko puta i govori to iz vlastitog iskustva. Osobito bijeli rum. Kad bi se u nekom kvizu pojavio pojam Bacardi, njegova prva asocijacija bila bi težak mamurluk i crveni lavor pokraj kreveta u slučaju da ne stigne do školjke.
No, morao je priznati, jebačine je na poslu bilo i previše. Jebao ga je u zdrav mozak tko je god stigao. Prvenstveno šef i njegov pederasti pomoćnik kojeg su sve kolege potiho zvali Bibi. Tako micati kukovima mogao je jedino muškarac koji zna ono što znaju žene.
-Mali, trebaš pisati više kazni - Bibi je volio držati mu predavanje za vrijeme jutarnje kave.
-Da, - gutao je gorku kavu s malo nemasnog mlijeka. U posljednje vrijeme je dobio nešto masnoće oko trbuha, pa se trudio jesti manje. To je značilo preskakanje odlazaka u pekarnicu po krofne punjene čokoladom i vrele kifle, a ponekad i burek. Nedostajalo mu je to jer je želudac očajnički krčao najglasnije oko podne. Tada bi izvadio sirovu mrkvu i korijen celera izrezan na štapiće i grickao. Znao je da mu se smiju iza leđa zbog toga, no u sebi se zaricao kako će se on smijati njima kada ponosno bude pokazivao pločice na trbuhu u svlačionici nakon nogometnog treninga. Počeo je svakodnevno odlaziti u teretanu, tajeći to pred drugima.
-Daj, što se patiš, jedi ko` čovjek, a ne ko` zec - rekao mu je Koža neki dan. Dobar momak, taj Koža. Počeli su raditi isti dan, ali je on puno brže napredovao od njega. Prešao je u odjel koji se bavi pljačkama i krađama, dok je on još uvijek bio obični prometni policajac.
- I što ima novo? - skrenuo je s teme.
-Ma ništa, prijatelju, još uvijek pokušavamo uhvatiti tog tipa koji ordinira po poslovnim zgradama i ustanovama. Ne znamo na koji način uspije ući unutra bez da ostavi bilo kakav trag provale. Ne može imati svaki jebeni ključ u gradu. Još samo da pokrade gradsku vijećnicu i to će biti vrhunac svega. - pričao je i žvakao u isti mah. Jeo je pohani odrezak u kruhu i obilno ga zalijevao nekim gaziranim napitkom. Hvalio se kako mu žena svaku večer pravi hranu koju nosi na posao. Zapravo je bio škrt i nije želio odlaziti na ručak u restoran i s vremena na vrijeme počastiti one s kojima je radio, što je bio običaj u postaji.
Jednom mu je iz sažaljenja htio reći kako ga žena vara sa nekim mladim studentom što povremeno dolazi u njihovu zgradu u posjet starici sa sedmog kata, koja mu je navodno teta, bakina sestra, ali se predomislio. Bolje se ne miješati u bračne nemire.
Istovremeno je želio biti taj student. Kožina žena je bila njegovana i privlačna. Samo upućeni tvrde da je teško pronaći nešto što bi bilo usporedivo s njenom inteligencijom. Muškarci se boje takve kombinacije. Zvali su je mali Napoleon. Brza na jeziku, odriješita, vrckava i upečatljiva ostavljala je dojam žene koja dominira. Vjerojatno je se i vlastiti muž pomalo pribojavao. Kad čovjek malo bolje razmisli, jako je čudno što se takva žena udala za običnog policajca poput Kože. Slegnuo je ramenima. Tko zna što ljude privuče jedne drugima. I gdje to s vremenom nestane. Jer kod njih mora da je nestalo, kad se praši s tim studentom.
On nije imao ženu. Nije imao ni djevojku. Sve se vodilo na taj posao, a i tamo je bilo kimavo i neuspješno. Već dugo je mozgao što učiniti da se izvuče iz te baruštine u koju je zapao. Pa je za početak pozvao u kino kratkovidnu tajnicu. Imala je ponešto krive noge što je nije smetalo da uporno nosi kratke suknje i ružnu crvenu nijansu kose. Ali bolje išta nego ništa. Bojao se jedino koliko će je puta morati izvesti dok se ne odluči dati mu. A to je sve što je želio od nje. Jer već dugo se nije stisnuo uz toplo žensko tijelo. Takve romantičarke u kasnim tridesetim sanjaju jedino o braku i misle kako će igrom toplo - hladno upecati nekog jadnika i konačno se udati, prije nego li biološki sat otkuca posljednji put. A ta igra toplo - hladno podrazumijeva puno izlazaka, ljubljenja, držanja za ruke, darova za Božić, Valentinovo, Uskrs i tko zna koji još blagdan i na koncu kutijica s prstenom. I tek onda krevet. Takav im je plan. Jer zašto bi širile noge uzalud? A on je samo žudio za malo strasti.
Koliko je puta pomislio na Kožinu ženu dok je ležao u krevetu svog podstanarskog stana i stenjao pokriven. Nebrojeno. Obrazi su mu se žarili od mješavine osjećaja, dok je dosezao vrhunac vlastitim naporima, stidio se jer je krajičkom svoje podsvijesti bio svijestan da ga je ona na jako izravan način odbila. Za Silvestrovo postaja organizira proslavu na koju se dovode i supruge, pratilje. Puno pića, hrane, zadimljene atmosfere razvezalo mu je jezik i počeo joj se udvarati. Dotaknuo joj je ruku kad je mislio da nitko ne vidi i šapnuo "možda bih ja mogao biti bolji nego taj tvoj student". - Možda, ali u limburgu - rekla je. Toliko se slatko i glasno smijala da su svi ostali mislili da joj je ispričao jako dobar vic, neku anegdotu s posla, pa su im prilazili želeći čuti o čemu se radi. Preplavio ga je stid i samo se izvukao riječima "dama neka vam ispriča ako želi, ja moram napudrati nos". Društvo je urlalo od smijeha diveći se njegovom cinizmu. U polupijanom stanju, činilo im se da je on postao od uštogljenog i dosadnog kolege, zabavan tip čim je uspio nasmijati najzgodniju ženu u sali. Ona je valjda prešutjela njegovu ponudu. U protivnom, Koža valjda ne bi s njim više progovorio ni riječi, da je znao za njegove aspiracije.
Tog dana mu je sinulo kako bi mogao uzvratiti udarac, osvetiti se. Nije on bio osvetoljubiv tip, no nikako nije mogao prijeći preko toga. I preko činjenice da Koža nije ništa bolji policajac od njega, a na boljem je mjestu. Uhvatit će tog lopova i šef neće imati druge nego njemu dati Kožino mjesto. Napravio je plan. Skicirao je sve zgrade u koje je lopov provalio i shvatio kako je ostalo vrlo malo javno značajnih lokacija koja još nisu opljačkana. Odlučio je svake noći dežurati ispred jedne od njih. Nadao se da će mu se posrećiti.
Trajalo je to dežurstvo, naravno samo noću, u civilu, u njegovo slobodno vrijeme, oko mjesec dana. Imao je krize, želio je odustati, ali onda bi mu pred oči došle njene crte lica i ostajao je budan, sklupčan iza neke žive ograde što ga je bockala po licu i pio kavu iz termosice. Kupio je čak i neke tablete u ljekarni za održavanje budnosti organizma. Na koncu se osjećao kao da je na teškim drogama. Iscrpljen organizam borio se protiv njegove želje za akcijom. I isplatilo se. Bio je pun mjesecc i jasno je vidio čovjeka i četverogodišnje dijete kako prilaze zgradi. Dijete je bilo sitno i mršavo, koščato, baš kao i većina djece koja u toj dobi zamrze hranu. Pitao se što u tako kasni sat rade vani. Kazaljke su pokazivale tri sata ujutro. A onda mu se razdanilo. Dijete se uvuklo kroz rešetke u suterenu zgrade i ušlo unutra. Za malo vremena iznosilo je sve što je moglo proći kroz te iste rešetke vani, a čovjek s kojim je došao punio je s iznesenim stvarima prtljažnik automobila. Tanke računalne ekrane, novac iz blagajni i tko zna što još on u mraku nije mogao vidjeti.
-Stoj, policija - povikao je i potrčao prema njima. Čovjek je u panici pobjegao, no dijete i automobil su ostali. Za nekoliko minuta taj dio grada preplavili su policijski automobili.
Šef ga je tapšao po ramenima.
Poslije se cijeli grad čudio kako je lopov bio mudar, ali i surov, čineći od vlastitog djeteta kradljivca. I to još od tako malenog djeteta koje nije moglo ni shvatiti što radi. Vjerojatno ga je otac uvjeravao da je riječ o nekakvoj igri. - Nastrana igra - brujalo je gradom. Sreća pa je taj policajac tako domišljat, zamislite, mjesec dana sjediti svaku noć u zasjedi, a too još i nije bio njegov posao. Jeste li čuli da je sad on na mjestu Kože, a taj nesposobnjaković sad piše prometne kazne? - naslađivali su se u frizerskim salonima, mesnicama i restoranima. U našem malom gradu svi znaju svakoga i sve, pa su tako poznavali i Kožu i novog super heroja. Jer baš tako su ga tretirali posljednjih dana.
A njemu se činilo i da ga ona sad gleda nekako drugačije. Nije više tako prpošna i uznosita u njegovoj blizini. A i šlauf oko struka mu se smanjio. Vježbanje i sirova mrkva, te nespavanje dalo mu je pomalo isposnički izgled. Uniforma mu je bolje stajala. Možda žene ne svršavaju na uniforme, ali svršavaju na heroje. Znao je to kada je na sljedećem domjenku za Silvestrovo ona prišla njemu i tiho rekla "mogao bi mi pokazati koliko možeš biti bolji od onog studenta". - Da, možda u limburgu - odgovorio je. Sad kad mu je postla dostupna, nije mu više bila zanimljiva. A i osveta je potpuna. Samo, istina je, osveta nije ni malo slatka. Otišao je u zahod isprati gorčinu iz usta.