intelektualac kupuje automobil

Svaki pristojan muškarac čita redovito Sportske novosti i Auto klub, dobro je informiran o tome tko je ozlijeđen u Milanu i koji novi model Aston Martina izlazi u siječnju 2007. Svaki pristojan muškarac zna da kad si ne može priuštiti automobil od 50 000 $, ipak priča o njemu kao da ga ozbiljno namjerava kupiti, a sama kupovina je pitanje trenutka. Svaki pristojan muškarac koji drži do sebe, zaduži se i onoliko koliko ne može podnijeti, na uštrb ženinih feminističkih prohtjeva koji se temelje na čitanju Glorije In i gledanju glamuroznih slika naših medijskih zvijezdica odjevenih u Pradu, i kupi pristojan Renault Megan ili Opel Astru sa svom mogućom opremom koju može natrpati, jer zaboga, tko je vidio voziti se u automobilu koji nema jednu od onih teško pamtljivih skraćenica za koje ne znaš jesu li dio sigurnosne ili luksuzne opreme. Svaki pristojan muškarac hropti narednih sedam godina pod mjesečnim teretom od oko 2500 kuna ili nešto više. Svaki iole pristojan muškarac ne vodi ženu na večeru u onaj tako pomodni novi restoran u kojem služe patku na norveški i burgundac jer ona tako dobro kuha i doma (domaće je domaće), ne kupuje joj novi kaput u smeđoj boji kako ove sezone nalažu modni trendovi jer ima crni prošlogodišnji, ne vodi ju u kazalište jer imaju cirkus i doma, a iza svega stoji jedan obični kredit za automobil koji će nakon sedam godina biti dobar samo za prodati. Svaki pristojan muškarac kad ga žena upita gdje će ići na proslavu Nove godine, odgovara jednostavno "ove godine bi mogli ostati doma, jer registracija nam uskoro ističe, pa dolazi onaj redovni servis na toliko i toliko kilometara, a i znaš da su nam susjedova djeca (uz to sočno opsuje jednog člana njihove obitelji) zagrebala bočni stražnji kraj... a znaš koliko to sve košta.

I tako se sve vrti oko jedne velike hrpetine lima bez kojeg naprosto ne možeš. I taman kad se pristojan muškarac sa početka priče izvuče iz kredita, svrati do kioska u kvartu, vidi jedan od auto časopisa i šarene sličice u njemu, okrene se prema svom vremešnom ljubimcu koji najvjerojatnije već dugo nije vidio vodu, i poželi imati novi.

Mjesecima već pokušavam shvatiti jesam li prosječan pristojan muškarac s početka priče. Uz put proučavam odnose kvalitete i cijene, važem za i protiv polovnih i novih, čekam povoljan trenutak za odlazak u auto salone u blizini i svaki, ali baš svaki dan pretražujem stranice koje imaju makar neke veze s tim. Došao sam u fazu čitanja recenzija i stručnih članaka o pojedinom godištu, tipu motora, vrsti ovjesa... Zabrinjavajuća faza. A sama kupovina i konkretna odluka se još ni ne naziru. Nekako me više privlači ideja o Gospodinu Nepristojnom koji uživa u životu punim plućima, večera jednom tjedno vani, odlazi u kazalište svaki put kad ga privuče naslov, plakat, glumci ili autor, poklanja Njoj ferrero rocher i vodi je 31. siječnja u nezaboravnu noć. Bez obzira što sve to čini starim automobilom ili alternativnim načinima prijevoza.