LJETO
Evo konačno,stiglo je i ljeto.Škola je gotova i sada odmaramo.Puno toga se dogodilo u međuvremenu ali idemo dalje.Moj sin je presretan jer smo kod kuće.Naj sretniji je kada nikoga /osim nas dvoje /nema kod kuće.Pomalo me brine,jer pubertet je tu.U mojoj glavi je totalni haos.Dosta toga je sjelo na tu ludu glavu.Bistrim ju suzama i pjesmama,ali do kada?Sin je sve više vezan za mene,da je počeo "da me čita" i sve teže mogu skrivati tugu pred njim.Nije za vjerovati da djete može toliko osjetiti iako pokušavam skriti probleme.Svaki puta mi pušta moje omiljene pjesme,čim osjeti da sam tužna.Tako me to čudi.Može li djete od 15.godina,s teškočama u razvoju imati tako izoštren um za osjećaje?Nikako mi to nije jasno.Kako on za koga se moram brinuti 24.sata na dan,u neku ruku brine za mene?Uz sve to ,moj sin je moja slamka spasa.Samo on može da me vrati u život.Vjerovatno mi je Bog dao njega da bih mogla proći kroz sve što mi je namjenio.Hvala mu za sve ,a posebno za moga sina.Skupa će nam biti lakše.Sve to mora biti tako.
Dane provodimo kod kuće.Kupili smo mu bazen i on uživa,tugujući što nije na moru.Dva puta smo ga vodili na more i to je muka živa.Izdržali smo po 3 dana i kući.Ipak idemo u 8.mjesecu u Krapinske toplice na tri tjedna.Bit će sretan jer će biti moj centar svijeta.Valjda ću izdržati,mada neznam KAKO?Bojim se jer svoje slobodno vrijeme provodi na kompu,a tamo -kako će?Velika je to briga,ali to znam samo ja.Nadam se!
Moj jedini brat krenuo je u Zg.na zračenja i kem.terapiju.Za sada je dobro,ali tek je na pola.To mi je drugi teret na duši.Uz to majku,"varam" u vezi njegove bolesti.Pa tek je malo nadošla poslije tatine smrti/26.6./bilo dvije godine.Mama mi ima anginu pektoris....a ja sam joj jedina "slamka spasa".Ali evo neću više kukati.
Uz moga sina,život je lakši!
Jadranka, dobar je i blog za olakšati svoje brige.
pisanje je ponekad pravi lijek! BB
Pozdrav tebi i Toniju-- Helena iz središta srca -- 09.07.2010. u 19:47
Zbilja Ti nije lako, ali čovjek i raste sa svojim problemima, te želim Ti od srca dovoljno snage za sve... A možda je Toni baš tako osjetljiv što jeste uvijek s Tobom, što zna Te čitati, i što na taj način želi Tebi uzvratiti malo pažnje i radosti...? Želim Vam prijatan vikend i da ga što ljepše provedete i šaljem srdačne pozdrave iz sunčane Švabije.
-- M.H.S. -- 10.07.2010. u 07:50
Draga moja...valjda svako od nas dobije križ težak onoliko koliko može nositi.Zašto je to tako,neznam,odavno sam prestlala o tome razmišljati...Ne razmišljaj možeš li,jer to nije pitanje možeš-ne možeš.već tako treba i to je to!!A kad tako treba,onda možeš...!! Toni..njegovo oružje su emocije...njegovo bogatstvo su emocije...On posjeduje ono što većina nas,koji smo tzv."normalni"nemamo,osakatili smo sebe nekim drugim vrijednostima..Toni je ono što bi trebao biti svatko od nas,ali nije!!Puno snage ti želim!!Svaštara
-- brodjanka -- 10.07.2010. u 19:50
Uživajte u svakom zajedničkom trenutku, želim vam svako dobro, puno Božjeg blagoslova i da se lijepo odmorite. Pozdrav .
-- gospa moja -- 14.07.2010. u 21:20
draga moja Jadranka jedna si od onih radi kojih nikada neću odlučiti da odem iz ove blogosfere, drag mi je svaki tvoj komentar i uvijek se nadam da barem tračak prijateljstva blogovanjem mogu ti dati, pozdravljam te i nadam se da će sve na dobro doći a da je lako, nije to svi znamo meni je osobno strašno tužno kad promatrajući ljude koji i nemaju baš previše problena ćutim da se ne nose sa životom dobro da su utiopljenici ili se tope a isto tako znam da postoje ljudi kao ti koji se bore i koji plivaju uz struje i koji će ipak na kraju k sreći doći
pusa tebi i tvome sinu
pozdrav s otoka-- saraja azra -- 21.07.2010. u 09:54
dragi nasi evo samo da se javimo i lijepo vas pozdravimo ... kako je doslo ljeto i ove vrucine manje smo na netu... nekako nam se ni to ne da ali evo za sad smo dobro brojimo dane do odlaska u Rijeku a kad se vratimo ponovo ispocetka prvo za zg a onda cemo dalje vidjeti sto cemo... ... uglavnom lijepo se odmorite i napunite baterije za one dosadne zimske dane ... veliki pozdrav Toniju od cura....
-- enika36 -- 23.07.2010. u 16:56
moja Jadranka ,majka je samo jedna ,ti nosiš sve na svojim leđima.prvo djecu pa unučad a onda roditelje kad onemoćaju...neznam valjda to tako mora biti,ja se ponekad pitam zašto ,a onda skupim snge i opet ispočetka,živim dan po dan....pusa velika tebi i topli zagrljaj tvojima...hrabra si ti žena ,nemože to baš svako
-- ----mija---- -- 23.07.2010. u 17:25
Ti si hrabra žena i divim ti se iako sam tek danas pronašla tvoj blog. Izdrži jer sutra će biti bolje ono što se danas čini kao teško i bezizlazno. Puno pozdrava tebi i tvom sinu i svrati ponekad!
-- kolumna jedne superžene -- 27.07.2010. u 10:57
topli pozdrav tebi i tvom predivnom sinu Jadranka
svaki put kad te pročitam napuniš me posebnim osjećajima
grlim ;))-- Nina... -- 27.07.2010. u 11:38
Bijah 4 dana u Zagrebu, grad koji mi je postao doista drag! Želim Vam ugodne ljetrne dane i da ih što ljepše možete provesti. Uz srdačne pozdrave pune najboljih želja za Vas.
-- M.H.S. -- 27.07.2010. u 19:38
Blog izmedju ostalog i sluzi da nam olaksa muke. Tvoje je breme tesko i sasvim je razumljivo da imas takvih trenutaka. Drzi se!
Pozdrav tebi i tvom sinu.-- morska zvijezda -- 28.07.2010. u 01:20
Teško je dokučiti...zašto se križevi dijele neravnomjerno...
Teški su....ali blagoslov koji ostaje iza njih...kredit je za vječnost...
i trag koji ostavljaju...nekako brusi taloge s naših duša...
...pročišćuje ih...izoštruje vid za bitno...
..zarezuje i odvaja u nama nebitno...
Hrabra si....i iznijet ćeš uz Božju pomoć....
jer...tebe je izabrao,.....
pozdrav tebi i sinu...-- Magdalena -- 28.07.2010. u 06:43
Želim ti puno snage , strpljenja uz nadu i želju da bude bolje.
Puno pozdrava-- žubor vode -- 28.07.2010. u 09:26
Toniju puno pusica !!!!!
Ti si čudo i imaš jedno lijepo, veliko čudo....Čuvaj ga !!!!-- šašava mamica -- 28.07.2010. u 14:31
Želim Ti mnogo snage da izdržiš sve što Ti valja izdržati... i Tvome bratu mnogo uspjeha pri lječenju. Srdačan Ti pozdrav pun najboljih želja Tebi i Tvojim najdražima.
-- M.H.S. -- 04.08.2010. u 21:50
