SVAŠTA PO MALO

Evo i nas konačno da se malo družimo.Evo moj Toni spava ,pa sam pomislila da malo napišem kako provodimo vrijeme.Sve je isto,mada pomalo monotono.Toni večinu vremena provodi uz svoje igrice,serije/puna soba video kazeta i DVD-ova/.Ako netko od nas dođe na tren do kompjutera on baš tada mora hitno"na posao,jer ga zovu" tako da cijelo vrijeme vodimo borbu s njim.Mnogi se čude kako on to igra igrice.Naj draže su mu vožnje auta,jer ima volan s papučama gasa i kočnice,tako da se on sav uživi iako uopće ne prati igru kako bi trebao.Vozi onako kako hoće i u pravom smjeru i u krivom ali ono što ga privlači je zvuk auta i sve komande .Ja smatram da je ta vožnja njegova dopuna zbog toga što nemože da hoda,te jedino ovdje u toj igrici je on "sposoban"sam kretati se kako želi.Mnogi nam kažu da zašto ga pustimo toliko na komp,ali kada vidimo njegovu sreću "kretanja"moramo ga pustiti.Naravno da pravi pauze jer mora i vježbati ali i gledati svoje omiljene serije/viza za budućnost-BH serija koja mu je na video kazetama i koju je usavršio kao i mi do detalja,pa Naša mala klinika,te Lud,zbunjen,normalan nešto na kazetama nešto DVD,onda skečevi Milan i Enis,Žikine dinastije,Tata i zetovi i sve ostalo ali jako smješno i da se ne čita.Između toga su pjesme koje obožava a sluša sve osim roka,popa isl.Obožava bećarce zabavne,narodne,sevdalinke.Dosta zna starih pjesama zabavnih i narodnih ali dosta starih jer i mi slušamo sve to te sve više tražimo preko kompa one sa "paučinom".Cijela obitelj smo ovisnici o glazbi bez koje nemožemo,pa je tako i on naučio.Naj bolji je kada vozi a slušalice ima na ušima,pa počme pjevati sve jače i jače.Nekada se znamo smijati kako se uživi u pjevanje i isključi se iz svega.Ali vrhunac puštanja glasa je u večernjim satima.Inače ako ne priča-a priča 100 na sat-,onda pjeva pa nikada dosadno s njim,čak ga moramo moliti da malo šuti.E tada nastaje panika i njegovo brojanje.Jako mjenja raspoloženja veselja i žalosti.U danu toga bude jako puno.Sve je to kratko ali jako zamorno.Dovoljna je slučajno i u šali kriva riječ i da počme plakanje i brojanje.Srećom kratko traje ali kida srce i dušu.Mislim da će me razumjeti oni koji imaju slično a ostali ne zamjerite na "kidanju" jer zaista je to teško.Škola uskoro počinje ali o tome moramo šutiti jer će ga to odmah naljutiti.U nedjelju se krstila naša Sara gdje je Toni morao biti na Misi i to u blizini Sare.I to je jedna stvar koju nam je teško objasniti,o njegovom ponašanju prema drugima.Kada pričamo o djeci jako je ljubomoran ali i sam ih obožava i protiv njih ništa nesmijemo reći ali da ih nemora dodirniti i držati blizu.Sve dok nisu u neposrednom kontaktu s njim dobro je.Sada se malo navikao da polako pušta mog unuka u krilo da ga "ujko vozi u kolicima" ali tada je glava okrenuta od djeteta.Volila bih staviti koju slikicu uz tekstove ali jednostavno neznam.Jako puno voli pričati sa odraslima.Djecu baš ne prihvata kao odrasle.Ipak me često pita zašto nema prijatelja,a tada mi je zaista teško.U ulici ima puno djece koju on s veseljem pozdravi ali nitko ne pokazuje da bi se družio nego ga čudno gledaju dok vozi bicikl ili svoja kolica.Kada smo doselili dva su dječaka malo počeli pričati s njim ali kako su njegovi razgovori bili za njih čudni i njima smješni odustali su.Što god se priča o dešaanjima on to sve pretvara u svoju neku igru,pa tako bude da je radio tamo i tamo..da se ženi ili oženio..da ide u svatove ili je bio..da ima djecu..i to je sve djeci jako čudno.Mi smo svi već naučili na to.Žalosno je to da ovdje živimo već 6 godina a da nitko ne želi druženje s njim.Svi ga gledaju kao da je .........nemam riječi za usporedbu.To jako boli nas roditelje.Nekada plačem od muke i pomislim kako dalje i mislim nemogu dalje ali opet ustajem i nastavljam.Vjerujem da puno roditelja koji imaju djecu s posebnim potrebama tako pomisli i želim da se uvijek uspiju izvući iz tuge i očaja i hrabro idemo dalje.Naša djeca trebaju nas a mi njih.Uvijek me iz toga izvuče saznanje da Bog zna zašto mi je to odredio i da isto tako zna kako dalje i vodi me dalje.
Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih,bez obzira na naše uvjete.Podijeljena tuga se raspolovi,a kada dijelimo sreću ona se podvoji.Ako se želiš osjećati bogatim,tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima.Danas je dar,zato se zove sadašnjost.
Podnesi,tuguj i idi dalje.Jedina osoba koja je s tobom cijeli život si ti sam.Živi dok si živ!
Smijte se često i dugo!Smijte se dok ne ostanete bez daha.I ako imate prijatelja koji vas nasmijava,provodite mnogo,mnogo vremena s njim.
Zagrli vesele prijatelje!Mrzovoljni te vuku samo dolje.Nadam se da nisi ti jedan od mrzovoljnih?!
Bez prijatelja i slobodna kuća nije drugo nego prazna kuća.
DRAGI PRIJATELJI POZDRAV ŠALJEM I OSMIJEH OSTAVLJAM!
/nadam se da vas nisam umorila/

13.08.2009. u 08:09 | 15 Komentara | Print | # | ^
  • I ja tebi šaljem jedan veliki, veliki pozdrav iz istog grada i želim ti Božju pomoć i milost u svemu, pa i tome da vaš sin nađe krasne prijatelje! Želim ti i snagu i mir i radost u svemu!

    -- Julijana -- 13.08.2009. u 18:30

  • Cestitam na Sarinom krstenju! Zelim ti da hrabro krocis kroz zivot naprijed (jer natrag se ne moze). Neka te Bog prati i bude ti oslonac!

    -- Tamo gdje je srce -- 13.08.2009. u 21:21

  • Draga Jadranka, jako te dobro razumijem u svemu što si napisala i u svemu pronalazim sebe, svog sina i svoj život. Plačem i ja ali nekakva čudna snaga odjednom se nastani u meni i idem dalje - jača i sretnija. I mi smo 6 godina u novom kvartu, doselili zbog škole koja je 2 min od nas ali nisu ga htjeli jer ... ma nema veze. Ovdje nimamo prijatelje iz istih razloga kao tvoji. Većinom sve te poglede dobro podnosimo, čak se smijemo tomu i zbunimo "radoznalce" i "one koji bježe da se ne zaraze". Sin istom mjerom reagira. Zanimljivo je promatrati te ljudi kada vide da smo sretni, nasmijani puni života. Nemam Skyp, moram priznati da ne znam što je ali čut ćemo se. Žurim. Želim ti reći da vas oboje grlim i pjevajte, samo pjevajte.

    -- mamaposebnogdjeteta -- 14.08.2009. u 10:48

  • Prekrasna molitva. Hvala ti. Inače me oduševljava tvoja snaga kojom kročiš kroz život. Mislim da puno nas koji imamo zdravu djecu možemo od tebe svašta naučiti. Neka te čuva i blagoslovi dragi BOG i neka ti da dovoljno snage da i dalje uspješno kročiš kroz život.Pozdrav i BB

    -- rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije... -- 14.08.2009. u 11:08

  • samo da vam svima ostavim veliki pozdrav posebno Toniju ....

    -- enika36 -- 14.08.2009. u 22:04

  • Veliki pozdrav, prekarsan post.

    -- gospa moja -- 15.08.2009. u 16:32

  • Draga Jadranka sad si me rasplakala ...jako i teško mi je jer znam koliko voliš svoje djete koje je nemoćno ...mojeg nema a da je preživio bio bi momak od 20 god u invalidskim kolicima(NEZNAM ŠTA BI BIO..)tako su mi rekli u bolnici kad je umirao...ljudi su strašno čudnovati ponekad se ponašaju kao zvjeri ma životinje su zlato za takve pojedince...Život nam je nepredvidiv ,,,Ja svoj živim dan po dan ...svane zorom a legnem sa suzom....grlim te i želim ti snage da izdržiš zbog svog sina....

    -- ----mija---- -- 26.08.2009. u 10:39

  • i tebi šaljem osmjeh i zahvaljejem na lijepoj želji
    pozdrav s otoka

    -- saraja azra -- 26.08.2009. u 12:13

  • Mene nisi umorila, malo si me rastužila, ali bez obira na moje raspoloženje, šaljem vam svima osmijeh i topli pozdrav.

    -- Ovo je samo za mene -- 28.08.2009. u 11:06

  • Čovjek je društveno biće i jedino u društvu s drugim živim bićima može opstati.
    Ponekad u ljudima (uspavanim pogledom na duhovnost) ima manje svjesnosti nego u biljnom i životinjskom svijetu koji ih ikružuje, zato je bolje živjeti bez takvih duhovno uspavanih ili u gorem slućaju duhovno mrtvih,nego u zajednici s njima.
    Puno je teže živjeti u nametnutom i lažnom "prijateljstvu",nego živjeti u izolaciji a usklađen sa prirodom.
    Biti izoliran od ljudi kojima vlada zlo je lakši put savlađivanja životnih prepreka.
    Video igrice su u početku bile trenažeri za poticanje agresivnosati vojnika, a i dan-danas određene elitne jedinice koriste takve trenažere za usavršavanje refleksa, kao i same doze agresivnosti.
    Postoje igrice koje mogu biti korisne za poticaj djećje refleksivnosti(posavjetujte se sa pedopsihijatrom).Dozvoljavajte djetetu vremenski period takve igre koji nije štetan za razvoj mozga. Početni zadovoljni izraz lica djeteta može u kasnijem periodu biti tužni i nezadovoljan izraz kada ćete onemogućavati sve veću ovisnost o takvoj video igri(4 i više sati dnevno je opasno i štetno). Bolje je nabaviti djetetu nekog kućnog ljubimca, a što vama ne predstavlja prevelik teret.
    Sretno!

    -- blade777 -- 29.08.2009. u 16:24

  • ... Kada smo doselili dva su dječaka malo počeli pričati s njim ali kako su njegovi razgovori bili za njih čudni i njima smješni odustali su.
    Što god se priča o dešaanjima on to sve pretvara u svoju neku igru,pa tako bude da je radio tamo i tamo..da se ženi ili oženio..da ide u svatove ili je bio..da ima djecu..i to je sve djeci jako čudno.
    Mi smo svi već naučili na to.
    Žalosno je to da ovdje živimo već 6 godina a da nitko ne želi druženje s njim. ...

    Ni zamisliti ne možeš koliko si emocija, sjećanja probudila ...

    Meni draga i bliska obitelj imala je sina kojemu je u 12-oj godini života otkrivena distrofija mišića, oko godinu dana bio je "ovisnik" o kolicima a u 14-oj se preselio na drugu obalu ...
    Dana, 30. srpnja imao bi punih 29 godina.
    Proživljavala sam i tužne i radosne trenutke s njima.
    Možeš zamisliti kako je djetetu, dječaku koji je do 12-este godine trčao, igrao nogomet, odjednom, "sjeo" u kolica.
    Mi smo ljudi slabi a kako su tek slaba djeca.
    Imamo svi svoje dobre i loše trenutke.
    A tek djeca.
    Živi dan po dan, jer, svaki trenutak je neponovljiv.
    A drugi ...
    I mi, "drugi" imamo svoje "boli", koje se na prvi pogled ne vide ali ih pokušavamo, svatko na svoj način "nositi".
    I ako treba po nekad "prikriti".
    Čak i od pogleda.

    Pokušavam te razumjeti.
    Pokušat ću ti i "okrenuti "medalju, da pogledaš i "drugu" stranu.
    Npr. da si ti možda, velim, možda na "mjestu" nekog "drugog", ne zamjeri, pokušavam ti pomoći da vidiš i tu "drugu" stranu medalje, da si ti dijete pa da ti drugo dijete priča kao što priča Toni da je oženjen, ima djecu ili već ne znam što, bilo bi ti čudno ...
    Znam, ti si majka, članovi tvoje obitelji su naviknuti na Tonijeve vragolije ali djeca iz ulice gdje ste se doselili nisu ... na kraju, samo su djeca i TE priče su zaista čudne.

    Možda si trebala u početku takvih Tonijevih "priča" skrenuti mu pažnju, kažem možda, jer djeci su za ista morale biti neobične i pomalo čudne te priče kao što su i meni kad sam pročitala post.
    Ne vjerujem da ta djeca ili njihovi roditelji žele povjrijediti Tonija ...
    Možda je moj komentar "otišao" u pravcu kritike i ako mi je namjera bila samo te potaknuti da tvoji razgovori sa sinom budu češći, da ga odvojiš malo od compa jer, komunikacija je važna ali komunikacija primjerena njegovom uzrastu i intelektualnim sposobnostima.
    U mom susjedstvu ima jedan 13-godišnjak u kolicima.
    Dječaci ga po nekad voze po gradu, na misu, igraju se s njim ...
    Vjerujem da je i dječakova mama odigrala veliku ulogu dok ga nije "ubacila" u društvo vršnjaka.
    Želim ti puno snage, mira i razumjevanja, uzajamnog, jer, svima nam treba !

    -- promatram, razmišljam -- 29.08.2009. u 19:22

  • @Blade777-Hvala na komentaru,pa da malo objasnim:Igrice moga sina nisu gresivne,jer sam ne voli agresivnost,svađu,tuču...Za njega postoji samo ljubav i pažnja,pjesma a sve suprotno jako teško prihvata.Puno mu ljubavi dajemo jer nam je on svjetlost u ovom životu.Pokušavamo mu objasniti da nije sve lijepo i da postoji i ružnih stvari koje su kao takve neizbježne.Igrice su vožnja auta,memori,slova,milijunaš,igre lopticama..i mnoge druge ali koje mu pomažu.Nije predugo kada se zbroji jer pazimo da ne sjedi dugo.Kako je stariji kičma se krivi pa zbog toga gledamo da je dosta u ležećem položaju.Što se tiče ljubimca,pokušali smo i to 3 puta ali nije išlo.Prvo kuća nije ograđena pa je to bilo po mene još veća obaveza letanja za njim,a Toni neće ni da ga pogleda,niti dirne.Ja imam strah od svakog psa pa je to vjerovatno prenešeno jer je bio samnom kada su me napala i ugrizla 2 psa.Inače kaže da bi volio imati bijelog psa/gledao u kućnim ljubimcima pudlicu/.Druga pretnja psa je ta što se on kreće po podu tako da pas u kući nemože ići dok je i Toni ovisan o podu.
    @promatram,razmišljam:-Isama često pokušavam shvatiti druge ali to je teško,jer znam da je moju situaciju teško shvatiti nekom drugom,Treba moja 24 sata proživjeti ali to nitko ne može-bez ljutnje-.Teško je ali i slatko.Toliko ljubavi koju nam pruža naš Toni je teško negdje naći.Ova borba preživljavanja je teška ali slatka.Jako je vezan za mene tako da ako gdje ode s tatom bez mene i 1 sat postane nervozan a dolazak kući je veliko veselje.Tako je naučen jer smo od rođenja skupa po bolnicama i u kući.Ja mu služim i kao vreća za ispad bijesa,boli i drugo.Znam da je i ljutnja često povezana sa bolom.Imao je 8 operacija na nogama tako da i to mora osjetiti a nezna izraziti.Malo je teško opisati ga ali ga treba upoznati jer svojom pričom osvaja.A njegovih priča je svjestan i on jer zna i sam reči ma šta ti je pa to nije istina,to ja samo kažem"onako".I kako je veći sve manje priča na taj način.Ma preživjet ćemo mi to.

    -- JADRANKA2612 -- 30.08.2009. u 09:01

  • @Jadranka2612
    hvala na posjeti mom domu.-:)
    i Bogu hvala za naš susret na netu.
    s puno ljubavi pišeš o vašem životu s Tonijem.
    s razumijevanjem i nježnom brigom i strpljenjem.
    rasla sam s polubratom koji je bio dijete s posebnim potrebama
    pa odlično shvaćam i prihvaćam sve posebne potrebe.

    svi smo jednaki u tome da imamo izvanredne posebne potrebe za ljubavlju;
    za priznanjem, duboko u sebi smo djeca i tu činjenicu će priznati svaki
    čovjek koji želi iskreno progovoriti o sebi.

    blagoslovljena vam nedjelja
    i srdačan pozdrav do postanja!

    -- Helena iz središta srca -- 30.08.2009. u 14:10

  • primi veliki pozdrav
    čestitke na krštenju malene djevojčice
    Toniju šaljem poljubac i želim da se nađe koje pametno dijete koje će se htjeti igrati sa njim

    -- tiha sjena -- 30.08.2009. u 15:42

  • Vjernici znaju da se vječnost pripravlja sa ove strane,
    da bi i na zemlji osjetili svoj navještaj uskrsnuća po uzoru na
    Krista. Samo sa tim navještajem ovdje možemo izdržati ono
    što još trebamo podnijeti. Svi smo pod iskušenjem koje nas
    poziva i potiče na obraćenje po Istini neba, jer dolazi vrijeme
    Nove zemlje i Novog neba, za što treba biti pripravan.

    -- EuM -- 30.08.2009. u 22:31

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Ožujak 2021 (1)
Siječanj 2014 (1)
Rujan 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Studeni 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (3)
Prosinac 2010 (2)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Kolovoz 2010 (4)
Srpanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (4)
Studeni 2009 (4)
Listopad 2009 (4)
Rujan 2009 (4)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (4)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (9)
Veljača 2009 (5)


Komentari da/ne?

Opis bloga

SVAŠTA PO MALO

kontakt mail:


jadrankab42@gmail.com

Linkovi

DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica