NASTAVAK KRAPINSKE2.
Stigli smo u bazen.Unutra toplo,voda topla,bazen veliki.Moj sin odmah uskače u svoj šlaufić i ode.S jednog kraja na drugi.
Sredina bazena prazna,jer ide moj sin.Ima jako duge ruke i kada zavesla njima išprica sve oko sebe.A većinom su bakice i djedovi poslije u bazenu.Djeca su vrištala od sreće,igrali se loptom,smijali...Ma bilo ih je prelijepo gledati.Svi su na "kopnu"-nemoćni u kretanju.ali u vodi...tu su zaista "ribice".Srce mi je raslo ao kuća gledajući njihovu sreću što nešto konačno mogu sami bez ikoga.Sama sam kao u šoku.Zar im voda toliko sreće može pružiti.Mislim da im je voda sve,Ona je njihove noge.Odlučila sam da ako moj grad ikada bude imao bazen/zatvoreni/ svaki dan vodim djete na plivanje-neka bar koji sat bude samostalan i noge koristi.Tek sada shvaćam koliko voda znači invalidnoj djeci.Kamo sreće da svako od njih ima bazen.
Mi kod kuće imamo bazen-ali njemu treba da noge ne osjete dno.Ovako se on kupa sa svojim nećacima.
A ovako na moru
Toliko za sada.Svima pozdravi od nas.
uživaj te na moru,,,,,,,,,,,,,,,,,,,pozzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzz,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
-- romantična ljubav -- 30.08.2010. u 15:14
Nadam se da će i ovaj naš grad konačno uskoro dobiti bazene, na radost tvog sina i vašu, ali i mnoge druge djece-zaista je lijepo gledati ih kada su sretni!
Za kavicu javi koji dan poslijepodne ti je zgodno - pa se dogovorimo!-- Julijana -- 30.08.2010. u 21:53
Lijepi dečko ima lijepi šlaufić i lijepo uživa !!! Bravo !!!
-- šašava mamica -- 30.08.2010. u 22:15
jako lijepo plivanje je i za mene oslobođenje kad plivam delfin (leptir) kao da letim- to sam trenirala i kad skužiš i uhvatiš ritam uopće ti ne treba snaga taj osjećaj slobode dok ideš cijelim tijelom naprijed kroz vodu za mene je fantastičan a sasvim sigurno sličan al vrlo jači osjćaj oslobođenja ima osoba koja pliva a inače nje sama pokretna - mora biti divno i zato Vam želim što više plivanja
pozdrav-- saraja azra -- 31.08.2010. u 07:59
Drago mi je da je sve bilo dobro,da je dečko uživao svim svojim bićem...a konačno bi bio red da i naš grad jedno jutro osvane sa bazenima,na radost svih...!!Nadam se da će ovaj komentar konačno ostati...veliki pozdrav!!Svaštara
-- brodjanka -- 31.08.2010. u 08:34
U vodi ljudsko tijeloznatno je lakše, i stoga se nemoj ni čuditi što zna u vodi, u plivanju jednostavno uživati! Meni barem jeste drago da je tako, i stoga se radujem ovim Tvojim riječima i slikama ovdje! Od srca Vam želim što više tako lijepo provedenih dana u bazenu ili čak u moru. Uz srdačan pozdrav pun najboljih želja za Vas.
-- M.H.S. -- 31.08.2010. u 22:35
Uživaj sa svojim dječakom. Ako si sada na moru, zasigurno je opuštajuća klima, a ne vreva kakva je bila u 8.
Napuni baterije za nove pothvate.
Pozdrav.-- kolumna jedne superžene -- 01.09.2010. u 07:18
I kod nas je ista priča. U toplice nismo išli, zbog osjetljivosti na neke druge stvari. Bazen u dvorištu a uskoro i u gradu. Voda je nešto posebno za naše anđele. Ljetos sam vidjela nove pokrete, čak ustajanje iz čučnja. Pokušali smo bez šlaufa, ali nije bio siguran. Šteta što djeca u ostalim krajevima lijepe naše nemaju mogućnosti kao djeca u Zagrebu i još nekim većim gradovima. Zato imaju roditelje koji se sjete svega s puno ljubavi. Pozdrav Toniju, tebi i tvojima.
-- mamaposebnogdjeteta -- 01.09.2010. u 11:40
Pozdravljam te i osmjeh ostavljam :-)))
-- Sa dva prsta po tipkovnici -- 01.09.2010. u 12:11
Sve vas pozdravljam i svima osmijeh ostavljam
-- JADRANKA2612 -- 01.09.2010. u 12:36
Zaista ga je divno vidjeti sretna ...
u vodi koja mu/im toliko puno znači ...
...
Šaljem zagrljaj i poljubac * ...
od srca, ...
svako dobro vam ...
/uz
molitvu
za ostvarenje
češćega veselja ...
... za bazen u vašem mjestu .../
:-)
BVB !!!
Lijep pozdrav ...-- mirjam -- 01.09.2010. u 19:55
jako lijepo! puno zdrave igre i veselja! :-)
samo vam mogu poželjeti što više mogućnosti
za ove divne trenutke opuštenosti!
hvala ti, pozdrav i BVB-- Helena iz središta srca -- 01.09.2010. u 21:35
Drago mi je da je Vaš sin uživao želim mu još puno životnih radosti, puno ljubavi i svega. Svako dobro i lijep pozdrav.
-- gospa moja -- 03.09.2010. u 08:40
Čitajum tvoj post i zastidim se od kakvih stvari ponekad pravim probleme...
Drago mi je što je tvoj sin uživao u toplicama.
Pozdrav-- žubor vode -- 05.09.2010. u 01:18
Koji osmijeh na lijepom licu
Nadam se da će i vaš grad dobiti zatvoreni bazen da je ovih trenutaka sve više
Poljubac vam veliki ostavljam-- Nisa -- 07.09.2010. u 22:49
Najljepši dio sinoćnjeg događanja je zagrljaj naših sinova i naše upoznavanje. Vrijeme i obaveza prema sudionicima i sinovom umoru nisu mi dopustili više vremena s vama. Ipak, radujem se sljedećem susretu. Pozdrav mom prijatelju, divnom dječaku.
-- mamaposebnogdjeteta -- 08.09.2010. u 12:32
"Ljubav ne traži isprike nego djeluje,
a onaj tko uistinu ljubi i tko je ljubljen,
svjestan je da sve što čini u ljubavi
ima neizmjernu vrijednost i postojanost"!
Ostaj u moru...lj.....! Lp-- EuM -- 12.09.2010. u 13:04
Lijepi pozdrav,
-- Julijana -- 25.09.2010. u 12:11
"Ljudska ljubav, bez božanske Ljubavi,
je ranjiva, lako se zaustavi, razočara,
i pretvori u osjećaj želje za osvetom..."
Lp od EuM-- EuM -- 25.09.2010. u 13:30
Nakon lijepo provedenih dana povratak u svagdan katkad zna doista težak biti, no nadam se da je sve više-manje u redu i šaljem Vam srdačne pozdrave (i ako me put jednom vodi i do Slavonije rado ću Vam se javiti, možda slijedeće ljeto...)
-- M.H.S. -- 28.09.2010. u 21:26
Pouzadana molitva upućena Bezgrešnoj, sveta krunica, žarki zazivi, pokazat će kada i kako djelovati, budući da je u takvim trenucima Ona koja upravlja, u takvim trenucima Ona uklanja poteškoće, neka Vas sve prati zagovor bl.djevice Marije, uvijek ste u mojim molitvama. Lijep pozdrav.
-- gospa moja -- 10.10.2010. u 10:19
pozdrav s otoka Raba
-- saraja azra -- 18.10.2010. u 07:36
eh, što me se natrpio taj bazen u krapinskima i bakice u njemu... :)
pozdrav od starog blog-druga!-- Unajmi prijatelja -- 21.10.2010. u 15:46
KRAPINSKE TOPLICE -2.
Kao što napisah,nastavak slijedi.Gospođica Mija je malo "prikočila" moga sina od ideje da mora kući.Lijepo su se družili u šetnjama,igri pod košem/ubacivali/su u koš,kupanjem u bazenu,pričanju...Ma zaista je bilo lijepo,da nije ono ALI,jer nije to kod kuće.Bilo je tu još mladih gospođica;Monika,Nikolina,Bernarda,Darija..a i mlade gospode;Luka,Ivan,Marin,Matija,...Bilo nas je iz Broda,Kruševice,Zagreba/3/,Bjelovara,Gospića,..Jedno lijepo druženje djece i majki.Prvi put sam se osjećala "lijepo i na svom" jer bila sam u društvu onih koji imaju probleme iste ili slične mojima,djecu sličnu mome sinu,majkama koje pate kao i ja,onima kome je teško što su tamo -kao i meni,majkama koji svoju
tugu "tope" smijehom i šalom,...Dok šetamo vani,svako ti je spreman pomoći,upitaju za sina,djelimo tugu,sreću,svi smo isti i djeca i roditelji.Poslije večere moj sin je želio igrati košarku.Ovako je to bilo:
On i Mija ,naravno skupa.
Prije večere u 18.sati išli smo na Misu u ambulanti,koju je vodio pater Luka Radja.
To nam je bio melem za dušu.Svečenik isti kao i pacijenti.Jako dirljivo.Uživao je ići na Misu.
Ne samo on,nego i ja i mnogo drugih pacijenata.Zaista je to jedan divan svečenik.Rekao je da mu se ukazala Gospa i rekla da će stati na noge,ali da svi mole za njega Zdravo Marijo..Zato tko može neka moli za njegove korake.A to ste trebali vidjeti,pred spavanje kako moj sin moli za njegove i svoje korake.Poslije Mise ,pater uz pomoć svog pomoćnika ustane na noge.Ipak se malo oporavio.Moga sina je to potaklo da i on učini isto.Uvijek je sjedio u kolicima pod Misom.Jedan dan je bilo manje vjernika i ja sam ga postavila na stolicu pokraj mene.Inače uvijek stojim iza njega,a taj puta je rekao da sjednem.Kada smo ustajali,on je pokušavao isto.Plašila sam se za njega,jer nemože stajati.Prvo što su mu noge u koljenima savijene,a stopala su skroz iskrivljena te stoji unutarnjom stranom.Ustao je i duže stajao,pri tome ga nismo smili nitko pridržati ali smo svi bili spramni oko njega.Suze su mi išle od sreće jer on stoji sam ali uz puno muke ,što se vidjelo na licu.Molio se glasno kako on to zna/nemože tiho pričati/.Svi su u njega gledali i puštali suze kao i ja.Vrhunac je bio,kada više nije mogao izdržati a želio je.Tada je nastao plač i vrištanje.Počeo je nabrajati i kukati,kako on nikada neće moći stajati sam,da kako će ići na svoje vjenčanje-da će ga morati voziti u kolicima,da neće moći imati djecu,da neće na vjenčanje doći svojim nogama....Tada je to bilo pre strašno za slušati.Moje suze radosnice,zamjenile su suze bola i očaja zbog velike tuge njegove.Svi smo ga ubjeđivali da treba vremena i upornosti i da će sve biti dobro,ali dugo nam je trebalo da se smiri.Moja bol i njegova,nisu za opisati.To može razumiti samo onaj tko prolazi isto.Toliko toga čeka nas i našu djecu i toliko je tih prepreka koje nas čekaju svake sekunde.Ipak se nadam da Bog misli i na našu djecu i na nas.Ljudi nisu svjesni šta je sreća u djeci ,dok se ne desi zlo i poremeti im život.Puno je djece koja su na liječenju,zbog nepažnje vozača,koji ne misle ni na koga.Da je samo vidjeti tu djecu koja su se nekada bezbrižno igrala,a sada žive kao invalidi,bez rječi ili krikovima pričajuči.Pa to je vjerujte prestrašno.A roditelji suze lije svaki dan ,da bi potoci suza mogli teći posvuda.Jako me to šokiralo.Mi se nosimo s problemima od njihova rođenja a ovi su roditelji osjetili živost i korake svoje djece,a sada niti pričaju a niti hodaju.Pretvoreni u malene biljčice koje se trebaju puno njegovati.A oni uvijek išćčekuju njihovu dječicu da im dođu i veselo prepričavaju svoje događaje.To ih jako boli,jer treba puno upornosti i snage da uspiju.Nemogu vam opisati kako me je to dotuklo.Toliko imaju problema za dobiti dane/ako su zaposleni/,da bi bili s njima,kod kuće ostave drugu djecu,treba to plaćati a ožiljke na srcu nitko nemože zacijeliti .Grozno,grozno..
Svako sa svojim problemima i mi smo polako sve nalazile načina da pričamo jedna s drugom.Bog nam je dao djete s posebnim potrebama,znajući zašto,i ipak hvala mu na tome.Ta djeca imaju srce veće i od cijelog svijeta,a ljubavi za cijeli svijet.Uz njih otkrivamo jedno novo carstvo i neku novu ljubav.
Izgurasmo prvi tjedan vježbi ali stiže nam vikend.Subotom samo med.gimnastika.
Odlučili smo ići na vanjski,gradski bazen.
Veselje djece;Toni,Ivan,Monika,Mija i mi majke.Dan pakleno vruć,vjetrić,sunce..a mi svi u bazen.Kada smo izašli,primjetim krv ispod nogu moga sina.Pogledam ,a ispod palčeva curi krv.Pri izlasku me upitao kakve su to pločice da se ogrebao.Ima zaista na mjestima poidanih pločica,pa sam mu rekla da je vjerovatno malo zapeo na pločicu/papuče za odu naravno nisam ponijela/misleći da za bazen netrebaju-ali greška.Umotala sam mu prste i u ambulantu.A oni kao u čudu,da otkuda to.Do kraja boravka u toplicama svaki dan prije kupanja stavljali su mu neki flaster da može u vodu a poslije kupanja gazu s lijekom za ranu.To mu je jako išlo na živce i bio je u panici.,hoće li mu to proći.
Evo sada je to prošlo uz domaće liječenje.
KRAPINSKE TOPLICE
Pozdrav svima koji su mislili na nas,a i ostalima.Eto,i to smo progurali.Otišli smo na rehabilitaciju i eto nas kod kuće.
Tog ponedjeljka tužna srca smo krenuli na put.Po dolasku u toplice,tuga još veća.Teško je to opisati.Sve je lijepo;park,priroda,mir,ali znaš da tu moraš ostati i sve lijepo se gubi.Odlazimo do ambulante,dobivamo ključ od sobe i lifta i nosimo stvari u sobu.Potom slijedi liječnički pregled i polako terapije jedna za drugom.Do ručka sve gotovo.
Ovako je to izgledalo,još s osmijehom na licu.
Nekako smo izgurali do večeri,a tada je tata morao da ode.Tada su nastale muke.Pokušala sam sve da ga zabavim,a i ostale mame i djeca na odjelu.Bilo je teško i mislila sam da je uspješno.No,prevarila sam se.Naj gore je bilo kada smo krenuli na spavanje.Ta noć bila je mučna.Tako neispavan ujutro je krenuo na terapije.Oduševljen je logopedom,koji zaista zna kako s djecom/koliko sam čula kroz vrata dok sam ga čekala/ a i po tome što je bio oduševljen ići kod njega.
Poslije logopeda ,imao je bazen/tj.vježbe u bazenu/.
Poslije bazena slijedila je med.gimnastika.
Poslije toga je slijedila radna terapija ali nisam slikala.Sve terapije su bile po pola sata.Kažu da je to zbog toga što su godišnji odmori,pa moraju smanjiti vježbe na to vrijeme.Mi smo zbog 2 sata ukupno morali biti tamo.Poslije vježbi smo se lijepo družili,majke i djeca.
Ovo je druženje na terasi moga sina i njegove "ljubavi" Mije.Da se nije ona pojavila treći dan ,moj sin bi već išao kući.Više nije mogao izdržati i dogovorili smo se kući u petak.A u srijedu je stigla mlada gospodična i moj sin je odustao od kuće.To vam je ljubav još iz vrtića.Idu i u istu školu.Eto tu ću završiti a nastavak slijedi.
Već sam jedan kom.bila napisala,ali neznam zašto ga nema..popala maca..Sad evo jedan noćni pozdrav i iskrene čestitke za upornost.Ovo je samo dokaz da ljubav ipak sve pobjeđuje,ruši prepreke,otvara nove puteve.Česitam na ustrajnosti...bravo!Svaštara
-- brodjanka -- 28.08.2010. u 01:11
Hvala ti moja brodjanko,nije ni meni jasno što nema komentara a vidim da jedan ima-nisam brisala
-- JADRANKA2612 -- 28.08.2010. u 13:25
ODLAZIMO...
Eto,došao je i taj dan da se ja i moj sin pakujemo i put pod noge.Grozno se osjećamo obadvoje i to je nemoguće opisati.Ujutro krećemo za Krapinske toplice i mjenjamo adresu na tri tjedna.Ako je tko od prijateljica u blizini,navratite da se družimo.Nadam se da će mo izdržati i ovo iako nam je teško ostaviti sve drage i mile kod kuće.Jedino se za sina bojim kako će izdržati,jer njemu je komp.sve,a tamo ,tko zna ima li gdje?Kako poslije svake prepreke izađemo jači,tako se nadam da će biti i sada.Po povratku se javimo i molim da se ne ljutite jer neću moći pratiti vas i odgovarati na komentare.Sve vas lijepo pozdravljamo !
08.08.2010. u 09:11 | 7 Komentara | Print | # | ^javi se po povratku
pozdrav s otoka Vam šaljem-- saraja azra -- 10.08.2010. u 14:21
Želim vam svu sreću svijeta i da se vratite puni dojmova o uspjehu oporavka,jer to najviše želim.Još jenom,puuuuno sreće i uspjeha..pozzzzSvaštara
-- brodjanka -- 10.08.2010. u 21:48
Želim Vam što ljepši i ugodniji boravak tamo u Krapinskim toplicama, i nadam se da će Toni za vrijeme odmora tamo biti sretan i zadovoljan čak kada mu nema kompića u neposrednoj blizini... Do čitanja, uz srdačan Vam pozdrav pun najboljih želja od mene.
-- M.H.S. -- 11.08.2010. u 23:22
Želim Vam zaista da u Krapinskim toplicama uz osoblje koje je obučeno da vježbama i terapijama ojača i koliko je moguče poboljša ili održi fizičko stanje tijela pronađete i svoj duševni mir ...
... i za to molim ...
... iskreno i sa dubokom vjerom ...
...
Bit će dobro,
ne brini, draga Majko !
Vratit ćete se brzo ...
i opet krenuti
u Vaše pobjede,
Vađe male uspjehe,
Vaša sitna veselja
svakim najmanjim pomakom
kojega samo Vi vidite
i za kojega znate
kolikim žarom,
kolikom snagom
i žrtvom ste do njega došli
ići ćete naprijed
cilju ...
u Život ...
veseli i ohrabreni,
ojačana ...
tijela
i duha ...
BVB !!!
Lijep pozdrav ...-- mirjam -- 23.08.2010. u 20:47
uzvraćam pozdrav
-- saraja azra -- 25.08.2010. u 11:01
Sretno, sretno, sretnoooooooo!!! Pusa ljepotanu !!!
-- šašava mamica -- 25.08.2010. u 17:58
uz vas sam ;)))
zagrljaj veliki ostavljam-- Nina... -- 26.08.2010. u 12:31
