OSMI TJEDAN
Evo da se javim.Živi smo i svi su dobro osim mene.Već dva dana sam prehlađena,pa nemam volje za pisati.U petak su Toni i prijatelji iz škole išli posjetiti groblje,te paliti svijeće za branitelje.Tako smo ove dane obilazili svoje pokojne drage,znane i neznane.Uglavnom se sve vrtilo oko posjeta grobljima.U školi je super.Sluša,ponavlja i učitelji su zadovoljni s njegovim
radom.
Ako sam uspjela vidjet će te sliku moga sina,a ako ne bit će jednog dana.
Na kraju aforizam Ive Andrića:
Čudno je kako je malo potrebno da budemo sretni,i još čudnije:kako nam često baš to malo nedostaje.
Ostajte mi dobro i u toplom domu sa obitelji svojom.
