HVALA PRIJATELJI
OVAJ BLOG JE POSVEĆEN MOM SINU ANTONIU.ANTONIO JE TREĆE DJETE U OBITELJI.ŽELJEN JE VIŠE NEGO IJEDNO.ALI BOG JE HTIO DA SE ON RODI PRIJE VREMENA.IZ SLAV.BRODA SAM HITNO POSLANA ZA ZAGREB JER MI JE ODLAZILA PLODNA VODA.SLIJEDEĆI DAN SE RODIO NAŠ PRINC U 32.TJEDNU TRUDNOĆE.PRI PORODU SAM OSTALA BEZ KISIKA I TADA JE NJEGOV MOZAK OŠTEĆEN.IMA DVIJE KOMORE NA MOZGU PRAZNE A TO JE ZA RAVNOTEŽU I VID.BIO JE DJETE KOJE JE BILO SKROZ UKOČENO.STALNIM ODLASCIMA NA VJEŽBE U ZAGREB,OVDJE U BRODU I KOD KUĆEUSPJELI SMO POSTIĆI NEMOGUĆE.NA PRVI POGLED KAO DA MU NIJE NIŠTA.MOJA BEBA OD 1.880kg.IZRASLA JE U DIVNOG DJEČAKA KOJI JE SADA MOJE VELIČINE.PUNO TOGA NEMOŽE SAM NAPRAVITI.FINE MOTORIKE RUKU NEMA.HRANIM GA ,OBLAČIM,NOSIM..... ALI NJEGOV SMIJEH,ŠALE,VESELJE POKREĆU NAŠU OBITELJ.OBOŽAVA MUZIKU,KOMEDIJE I DRUŠTVO TE PUNO PRIJATELJA.SRETAN JE ZA SVA PRIJATELJSTVA A TKO GA UPOZNA OSTAJE ODUŠEVLJEN NJEGOVOM VEDRINOM I HUMOROM.TOLIKO ZA SADA MORAM U ŠKOLU PO TONIJA.
25.02.2009. u 09:09 | 9 Komentara | Print | # | ^
