Duboki spisi mladog mesnatog proizvoda
25.04.2006., utorak
Posveta
|
Eto jedan post posvećen jednom najboljem kolumnistu! Prebolesne teme, super obrada... ma majstore volim te :). Lik je pisao za časopis hacker, to sam prije čitao i eto listajući stari broj našao sam zanimljivu temu koju jednostavno moram podijeliti s vama. Jest da kopiram al jel'.... E AL OVO MORATE PROČITAT I ONDA KOMENTIRAT! NE DA MI SERETE I OSTAVLJATE ONO: DAJ SLIKE, MANJE TEKSTA, TEKST JE PREDUGAČAK NEMREM ČITAT I TO. NE ŽELIM NEPISMENE! ČITAJTE! PA KAŽE: OLIMPIJADA 2024. (multimedia log: uz čitanje preporučljivo slušati: "We are the Champions" - The Queen) Što bi zreo čovjek, normalnog svjetonazora, rekao na moju izjavu da će jednog dana na Olimpijadi nastupati reprezentacije na računalnim igrama? Vjerojatno da se šalim, da sam nerealan ili da sam, u najgoru ruku, idiot bez života koji svaki segment življenja gleda kroz prizmu igranja na računalu. OK, ne zamjeram. Vjerojatno bi isto to rekli i stari Grci da im je netko rekao kako će jednog dana na Olimpijadi nastupati žene ili djeca. Zamislite da se možete teleportirati u 776. prije Krista, i da možete popričati s natjecateljima na prvoj Olimpijadi. Što bi ti ljudi rekli kad biste im pokušali objasniti da će jednoga dana klinci od 13 godina na olimpijadi biti ravnopravni natjecatelji, i to u sportu budućnosti koji se zove gimnastika i koji uključuje ples s loptom te mahanje po zraku štapićem za čiji je kraj privezan komad svilene vrpce? Što bi pomislili natjecatelji na prvoj obnovljenoj Olimpijadi 896. godine da im je netko rekao kako će jednoga dana postojati Olimpijada na kojoj će se natjecati ljudi u invalidskim kolicima, ili da će jednoga dana status sporta imati odbojka na pijesku, 3 na 3 košarka, vratolomije s biciklom ili biljar i pikado? Nezahvalan je posao uspoređivati sport ondašnji i sport kakav je danas, no još je nezahvalnije govoriti o računalnim igrama s pozitivnim predznakom u današnjem društvu koje iz neznanja stigmatizira čak i banalnu zabavu koja teži tome da jednoga dana postane neštvo više od ugodno provedenog vremena. Koliko može biti jednostavno upustiti se u razgovor na tu temu kad je današnji čovjek kadar igranje na PC-u okarakterizirati kao stvaranje jaza između pojedinaca i drušva te potecijalnim detonatorom nasilja u društvu? Kako se sučeliti s ljudima kojima su neke druge, uistinu zabrinjavajuće, činjenice potpuno normalne, i to u tolikoj mjeri da o njima niti ne razmišljajui? Zašto je, primjerice, većini Hrvata borba Mirka Filipovića, koja se na HRT-u prikazuje u doba nedeljnog ručka, sasvim normalna stvar, dok je monitor na kojem se vrti Serious Sam u jednoj emisiji Latinise paklenska naprava koja će nam djecu pretvoriti u nasilnike? Zašto je Mirko FIlipović poprskan krvlju protivnika kojeg premlaćuje dok ovaj bespomoćno leži na tlu slika nacionalnog herojstva, dok je Kristina Jeren koja u latinici igra Serious Sam plastični prikaz modernog divljaštva koji se javno razapinje u medijima? Mirko snažnim udarcima u glavu okrvavljuje protivnika, lomi mu nosnu kost i arkadu, savija ruku do puknuća, i to je opće prihvaćeno kao sport, i takve scene je podobno prikazati na državnoj TV u nedelju u 14:00, no gađanje nakupine piksela na monitoru je barbarstvo i osude vrijedna zabava koja potiče nasilje? Kad ovako sagledam stvari, između mene i starih Grka nema prevelike razlike. Kao što njima nije bilo jasno na koji smo nivo postavili današnji sport, tako ni meni nije jasno kako se dana sportom može nazvati ama baš svako nadmetanje koje nekom padne na um. Zar je etiketiranje nečega kao sport dovoljno imati pristaše i asocijaciju koja će to pravno okruniti? Pa dobro, ako se tu vrti novac i ako j sport danas evoluirao da je zarada jedan od bitnih momenata za zdravo tijelo i zdrav mu duh, što je tako čudno u pretpostavci da moj sin jednoga dana bude sudionik Olimpijade u nekakvom FPS-u? (FPS aka FIRST PERSON SHOOTER, pucačina - igra u kojoj se puca :), op. blogera) Zašto bi bilo loše da ja svom klincu, koji ima sve predispozicije da postane vrhunski cyber shooter, budem trener i duhovni uzor koji će ga dovesti do zlatne medalje i vreće novaca? Već vidim naslove u medijicma, gdje će me popljuvati kao đubre koje je iskoristilo dijete za stjecanje bogatstva, oca koji je sina natjeravao da satima napucava po računalu kako bi izbrusio skill i tako ga izolirao od društva, fanatika koji je djetet oduzeo osobni život. Nebitno je hoće li moj mali sutra izaći na pijadestal okićen zlatnom medaljom i s rukom na srcu odslušati nacionalnu himnu, i nebitno hoće li mu, kad bude proglašen najboljim FPS igračem svijeta, onako zaogrnutom trobojnicom zadrhtati brada ili kapnuti suza ratnička! Bitno je da je to iz današnje perpektive bauk. Bitno je da je baljvenje tim stvarim proglašeno otuđivanjem od svijeta i nehumanim. No, s druge strane, nitko se ne pita je li otac Ivice ili Janice Kostelić svoje klince izolirao o društva, jesu li brat i sestra Kostelić bili otuđeni dok su godinama neprekidno od jutra do mraka brijali po planinskim masivima, spavajući u šatorima na -20 stupnjeva Celzijevih, daleko od civilizacije,, i je li njima uskraćen privatni život. To nije upitno, dapače, to je herojstvo, to je nacionalni ponos, to su divljenja vrijedni potezi, a napuknute hrskavice, koljena, ramena ključne kosti, cijevanice, istegnute tetive i mišići kao popratni sadržaj na putu ka uspjehu samo su detalji koji izazivaju kolektivni plač nacije i još žešće bodrenje. NO bez da kalkuliram što bi bilo, kad bi bilo jer, ruku na srce, bez obzira na sve, i Filipović i Kostelići su mi totalno pozitivne face i do debilizma se divim njihovoj upornosti i rezultatima, ne mogu ne sagledati činjenicu koja se događa danas, tu u našem susjedstvu. Ivica Marković, svim svjetskim igračima Warcafta 3 poznat kao Zeus, nedavno je na turniru u Las Vegasu osvoji četvrto mjesto te je, vrativši se u Zagreb, majci na stol donio osvojenih 40.000 kuna. Zeus dnevno vježba Warcraft 3 po nekoliko sati i možemo reći da se zbog te igre odrekao dobrog dijela društvenog života. Znači li to da je Zeus otuđen, asocijalan, tip bez smisla za humor, kojem je jedina tema za razgovor sraz orkova i elfova. Nebitno, kao što je nebitno da li su otuđeni Mirko, Janica ili Ivica. Ono što je činjenica jest da je Zeus u konkurenciji od gotovo dva milijuna igrača u svijetu jedan od najboljiz, i da svoje vrijeme koje poklanja toj igri kompenzira svjetskom slavom i -odnedavno- novcem. Baš kao Mirko, Janica ili Ivica! Pa koja je onda razlika između Zeusa i bilo kojeg random odabranog sportaša koji gradi svoju karijeru? I jednoga i drugoga naprijed goni ljubav prema onom što rade, želja za uspjehom, ćelja za slavom pa, recimo to bez srama, čak i za novcem, ako želite, koji bi u konačnici trebao biti nagrada za uloženo vrijeme, energiju i trud. Zašto je onda priča o Zeusu u našem društvu priča o žigosanom friku, dok je priča o nekom mladom i nadobudnom sportašu srcedrapateljska seansa za provalu emocija? Vjerojatno je stvar u pristupu i razumijevanju onoga čim se obojica bave. a s obzirom da je tu definitvno riječ o natjecateljskim disciplinama, ostavimo na stranu čekanje na onaj dan kad će računalna nadmetanja dobiti status sporta, koji danas ima ččak i vožnja skateboardom, te pokušajmo shvatiti trud i htijenje. Kako god, nije ovo tema za premišljanje, nego samo paralela koja govori koliko ne shvaćamo da će progres jednoga dana učiniti svoje, bez obzira koliko se to nekom iz ove perspektive činilo nemogućim. Pogotovo danas kad svjedočimo evoluciji sporta, koji je iz benigne zabave u kojoj je pobjednik dobio lovoro vijenac oko glave i pravo na beskrajno foliranje u svom selu došao do nivoa kojem se pobjednici u pojedinim disciplinama plaćeni suhim zlatom i gdje nekoliko pobjeda može čovjeka učiniti bogatašem. Zlatna medalje jednao je vrijedna, osvojena u jednom od najstarijih sportova, hrvanju ili bacanju diska, ili u smorti boybuildire lje se natjecanje svodi na izlazak na binu i napinanje mišića. Nitko i ne očekuje da sagledamo dalekosežnost progresa i da ga pri njegovu dolasku dočekamo pljeskom, ali nemojmo ga onda dočekivati ni s predrasudama. Ako ne možemo drugačije, barem šutimo. Eto ja moram ovo komentirat, sve je super rečeno i sada bi ja mogao govoriti protiv novca i nemorala vezanim uz njega, ali eto post je dovoljno dugačak pa vas neću zamarat. Uglavnom on je moj uzor u pisanju postova :). Ajd sam ču reć da je progres bila tvrtka u mom rodnom gradu jaski koja je proizvodila traktore i buseve koji su se prodavali čak i u africi! Da dragi moji, jedina takva HRVATSKA FIRMA! U malom gradu :). Eto to je bilo samo za informaciju, za sljedeći post isto jedna jako zanimljiva tema! |
- 00:01 - Komentari (11) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Tko skuži svaka mu čast, i nadam se da će netko uopće skužit zašto ja i o ćemu pišem. (ni sam ne kužim al nema veze :)) Alkoholno: Cesarić na drugi način Votka poslije kiše Gle duplu votku poslije kiše Puna je kapi pa se njišem Votka po Votka k tom još dupla I ja sam drven poput trupla Kad se probudim ispod stola Pitam se dal' krv još mnome kola Kroz glavu tad prođe mi prvo da li sam čovjek ili drvo?
I ovak da se zna što mi sve slušamo!
Eto za muziku, ja sam sebe smatram alternativcem, nikakvim punkerom, metalcem ili slično. Jednostavno volim i dio metala i dio punka a ponajviše ska i rock. Najbolji bendovi i izvođači su mi: RADIOHEAD SCORPIONS LED ZEPPELIN THE DOORS AZRA PINK FLOYD DEEP PURPLE THE CURE U2 R.E.M. QUEEN DARKO RUNDEK (tj. HAUSTOR) DAMIR URBAN (LAUFER) BRYAN ADAMS To mi je najdraže, a ovako još par izvođača... tipa rammstein, ska-p, snapcase, asian dub foundation, debeli precjedni, six pack, blind guardian, hladno pivo, guns'n'roses, three doors down, oomph, coldplay, die ärzte, eagles, animals, letu štuke, oasis, P.O.D., phil collins, pennywise, snapcase, rise against, rage against the machine, rainbow, ramones, the clash, rhcp, robbie williams, the rolling stones, zabranjeno pušenje itd. Stvarno iam različit ukus i ponekad to ovisi o raspoloženju. Nikoga ne vrijeđam za muziku koju sluša, mada mi neku put neke stvari idu jako na živce al ipak to je normalno :D. I ovo je standard muzika za moje godine pa... nema nikakve rasprave. Evo dvije najdraže pjesme među svima, tj. tri :D. 1.Najjača pjesma svih vremena, STAIRWAY TO HEAVEN OD LED ZEPPELINA!. There's a lady who's sure All that glitters is gold And she's buying a stairway to heaven. When she gets there she knows If the stores are all closed With a word she can get what she came for. Ooh, ooh, and she's buying a stairway to heaven. There's a sign on the wall But she wants to be sure 'Cause you know sometimes words have two meanings. In a tree by the brook There's a songbird who sings, Sometimes all of our thoughts are misgiven. Ooh, it makes me wonder, Ooh, it makes me wonder. There's a feeling I get When I look to the west, And my spirit is crying for leaving. In my thoughts I have seen Rings of smoke through the trees, And the voices of those who standing looking. Ooh, it makes me wonder, Ooh, it really makes me wonder. And it's whispered that soon If we all call the tune Then the piper will lead us to reason. And a new day will dawn For those who stand long And the forests will echo with laughter. If there's a bustle in your hedgerow Don't be alarmed now, It's just a spring clean for the May queen. Yes, there are two paths you can go by But in the long run There's still time to change the road you're on. And it makes me wonder. Your head is humming and it won't go In case you don't know, The piper's calling you to join him, Dear lady, can you hear the wind blow, And did you know Your stairway lies on the whispering wind. And as we wind on down the road Our shadows taller than our soul. There walks a lady we all know Who shines white light and wants to show How ev'rything still turns to gold. And if you listen very hard The tune will come to you at last. When all are one and one is all To be a rock and not to roll. And she's buying a stairway to heaven. 2. Onda WIND OF CHANGE od scorpionsa. I folow the Moskva Down to Gorky Park Listening to the wind of change An August summer night Soldiers passing by Listening to the wind of change The world is closing in Did you ever think That we could be so close, like brothers The future's in the air I can feel it everywhere Blowing with the wind of change Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow dream away in the wind of change Walking down the street Distant memories Are buried in the past forever I folow the Moskva Down to Gorky Park Listening to the wind of change Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow share their dreams With you and me Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow dream away in the wind of change The wind of change Blows straight into the face of time Like a stormwind that will ring the freedom bell For peace of mind Let your balalaika sing What my guitar wants to say Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow share their dreams With you and me Take me to the magic of the moment On a glory night Where the children of tomorrow dream away in the wind of change 3. I onda kjurovci i JUST LIKE HEAVEN... baš kao raj. "Show me how you do that trick The one that makes me scream" she said "The one that makes me laugh" she said And threw her arms around my neck "Show me how you do it And I promise you I promise that I'll run away with you I'll run away with you" Spinning on that dizzy edge I kissed her face and kissed her head And dreamed of all the different ways I had To make her glow "Why are you so far away?" she said "Why won't you ever know that I'm in love with you That I'm in love with you" You Soft and only You Lost and lonely You Strange as angels Dancing in the deepest oceans Twisting in the water You're just like a dream Daylight licked me into shape I must have been asleep for days And moving lips to breathe her name I opened up my eyes And found myself alone alone Alone above a raging sea That stole the only girl I loved And drowned her deep inside of me You Soft and only You Lost and lonely You Just like heaven |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||