Tisuću zašto - tisuću ne znam
22.12.2006., petak
Može i bez bitka
|
Nedjelja 17:00 - Halo, javio sam se na telefon taman dok sam padao u zasluženi popodnevni san. - Di si kamarade!? – King je uzvratio s druge strane žice (nema više žice, mobiteli su u igri, ali jebiga) - Evo, idem nabaciti ćorku. - Hm, dobro. - Pa šta je? - Htio sam popričati o dvije-tri sitnice koje me donekle zanimaju. - Ništa bitno a? - Ma nou – bitak i tako to. - Jebeš to lega – odoh spati. - Bok kamarade. - Zbogom. 18:15 Probudio sam se s osjećam krivnje. Odbio sam prijateljev vapaj zbog vlastite komocije. Nije mi bilo druge no ispraviti grešku dok se još može. King: Halo prijatelju. - Ej kamarade evo me budnog i spremnog na dijalog. - Ma ne treba – bitak sam apsolvirao. - I šta si shvatio? - Da je bitak nebitak. - Votevr – ajd dođi do mene. Pripremam večeru. Zvat ću i Hmudeka. Vi pričajte o bitku, a ja ću se fokusirati na bitno. - A to je? - Pole, koje se mažu lagano dosoljenim maslinovim uljem sa sitno nasjeckanim bijelim lukom, uz popapreni kiseli kupus i s par kapi maslinova ulja, te najfinijom slaninom, dimljenom pečenicom, kao i običnim crvenim lukom. - DO-LA-ZIM! 18:20 Hmudek: A? - Seljo, de dođi do mene na večeru. - Ne znam, umoran sam, boležljiv, a osjećam i skori napadaj migrene. - Ne seri, doći će i King. - Hm? - Sazvao je hitan radni sastanak. - O čemu se radi? - O bitku. Brije da je krajnji rok da postignemo konsenzus. - DO-LA-ZIM! Popunio sam punu tacnu s polama i smjestio ih u pećnicu. Narezao sam slaninu i pečenicu, pripremio maslinovo ulje s bijelim lukom kao preljev za pole (ovo je ono što bi maslac i margarin htjeli biti kad se reinkarniraju), te crveni luk i kiseli kupus. King je došao prvi, a Hmudek zadnji. Dok sam se trudio sve aranžirati u skladu s Feng Shui filozofijom (lijep aranžman hrane - lakše probavljanje) osupnuo me je razgovor iz naše dnevne sobe. Ovdje prestajem s imenovanjem kako bih zaštitio poremećene. … - I kako to objašnjavaš? - Božja intervencija. - Možda je ipak samo slučajnost. - Nema slučajnosti, sve je determinirano. Na ovom mjestu zamislite da se znoj cijedi s ekrana kako biste shvatili moju tjelesnu reakciju. - Čitao sam ja nešto o tome u knjizi postanka… - Glupost. Bitno su izbacili iz Biblije. Ja sam došao do originala! Više se nisam mogao suzdržati. Otišao sam se tuširati. Nesigurnim korakom sam izašao iz kade, dobro se obukao i krenuo put dnevne sobe. - …ezoterija, prijatelju, ezoterija. Skup vještina koji ti omogućuju… - Prekida ga – da si bliže bogu? - I to. Da, jednostavno, postaneš bolji čovjek, da se samospoznaš i samorealiziraš u punini. - Ta ezoterija… - …ti je iznad i onkraj svih religija i filozofija. - Drugim riječima (nisam više mogao izdržati) ti si ezoterik-nacist. - Hure, tebe ne uzimam za ozbiljno, ti si izgubio svaki kontakt s vlastitom duhovnošću. - Šta sam ja??? - Ti si seksualno opsjednuti materijalist niže kaste. - Klase???? - Kaste prijatelju, kaste. Kako bih nekako začepio usta prijatelju ezoteriku, a nadajući kako će im se otvoriti čakra za žderanje iznjeo sam seljačke delicije na stol. Seljačke delicije bolje od ovog kavijara koji nam se nudi po trgovačkim lancima za široke narodne mase. - Ne Hure prijatelju, nemoj se ljutiti, ali treba ti još nekoliko reinkarnacija da bi dosegao viši nivo svijesti. - Žderat ću dok mi ne pukne želudac! Priča se nastavila i razvijala. Bitak, ezoterija, božanska intervencija, vječno svijetlo i dobro, božja savršenost (kao okamina ili proces koji teče), univerzalna svijest, majmuni kao dokaz da ima boga, telepatija kao dokaz da ima boga, maslinovo ulje s bijelim lukom kao dokaz da sam dobar kuhar, dekadencija, lice i naličje boga, bog-koji-se-igra (ovo mi je uvjerljivo najodvratniji koncept boga – kao nekog tko se dobro zabavlja dok milijuni pate – te ja pljujem na to), the orgazam (orgazam u obliku stapanju duha i tijela, ali ne ovaj naš obični nego neki viši, ezoterični!!!) itd. Ispratio sam prijatelje i nazvao malu da dođe do mene. Neću ih skoro zvati. Hure Eh da - sretan Božić! |
- 14:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #
18.12.2006., ponedjeljak
U iščekivanju...
|
Zdravo. Ja sam novi ovdje.Ne zamjerite ako nešto pogriješim. Nisam već dugo. Čekam picu. Ako nekog zanima šta radim. Čekanje pice i nije baš najuzbudljivija stvar koja može zadesiti mladog čovjeka u naponu snage. Ali, šta je danas više uzbudljivo? Ja nemam pojma. Znam samo šta nije. Ja inače volim čekat picu. Sjedim tako u nekom neodređenom ambijentu, okružen stvarima, bićima i pojavama (ili potpuno sam, nije bitno) i pitam se pitanja, od kojih su neka recimo: - oće'l bit topla i meka, il će se ohladit po ovom kijametu - jel dostavljaču hladno, je li potplaćen i jel jebo komada više od mene - jesam trebo naručit i pivo - zašto pice ne dostavljaju dame obučene u ništa ili u malo - oće li mi bit dosta jedna - kad će više doć, jebla ih dupla mocarela, trebo sam si napravit sendvič Ali ne nerviram se ja puno. Ne sekiram se jer znam da negdje jedna dlakava ruka slaže šunku na moju picu, briše znoj sa čela i s vremena na vrijeme promiješa jaja, pa onda opet baci red extra cheeza. I da to radi s ljubavlju. A meni od ljubavi nema dražeg. Emotivac sam, priznajem. Čekajući picu čovjeka svakakve emocije podilaze. Ja se, recimo, ustreperim sav. Na svaki se šum trzam, ko - eto je, došla; pa se dižem i gledam kroz prozor, ne bih li je ugledo prvi...Ko na nekom dejtu, kad si ono baš pravo zaljubljen, tolko zaljubljen da ti nije ni do pičke, već bi je samo gledo i ništa više..Eto tako je meni večeras.. Dok čekam picu vrijeme mi stoji...ajde više, jebo te onaj ko te naručio apdejt: pica je došla i ošla...ja stojim sam sa prazninom svuda oko sebe...ti se, vjere mi, više nećeš osladiti, hreno, a ja znam da je vrijeme, i da se zavjesa spušta.... |
- 18:41 - Komentari (27) - Isprintaj - #
06.12.2006., srijeda
Refleks-i-ja
|
Večer. Soba topla i ugodna,puna razbacanih papira i knjiga. Tijelo napeto i mozak umoran. Potreba za pokretom i promjenom. Čisti zrak i otvoreni prostor. Učenje. Zaostatak iz prošlosti nikad dovršen. Bit će. Uskoro. Trčanje.Lagani jogging tek da se majica oznoji i otrovi izbace. Glava postaje lakša i bistrija. Tuš. Brijanje. Higijenska generalka. Muvajući se tako polugol po sobi,presvlačeći se i baveći se nekim sitnicam upadne mi u oči nešto na stropu. Odbljesak. Od čega je to odbljesak? Sjetim se malog ogledala na fotelji. Aa,to je to. Čekaj! Zašto stati? Gdje to vodi? Ogledalo...Sijalica... Užarena nit... Kablovi... Trafo stanica... Dalekovodi... Elektrana... Akumulacijsko jezero... rijeka... Planinski potok... Kiša... Oblak... Para... More... Sunčeva svjetlost...Sunce... A sada nazad. ...Sunce...Sunčeva svjetlost... More... Para... Oblak...................Sijalica... Ogledalo... Odbljesak... Oko... Živac...Kora...Svijest Hej! Mogu reći da sam vidio svjetlost iz prošlosti. (Pr)osvjetljenje. lipo je hija |
- 18:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||