Nedjelja 17:00
- Halo, javio sam se na telefon taman dok sam padao u zasluženi popodnevni san.
- Di si kamarade!? – King je uzvratio s druge strane žice (nema više žice, mobiteli su u igri, ali jebiga)
- Evo, idem nabaciti ćorku.
- Hm, dobro.
- Pa šta je?
- Htio sam popričati o dvije-tri sitnice koje me donekle zanimaju.
- Ništa bitno a?
- Ma nou – bitak i tako to.
- Jebeš to lega – odoh spati.
- Bok kamarade.
- Zbogom.
18:15
Probudio sam se s osjećam krivnje. Odbio sam prijateljev vapaj zbog vlastite komocije. Nije mi bilo druge no ispraviti grešku dok se još može.
King: Halo prijatelju.
- Ej kamarade evo me budnog i spremnog na dijalog.
- Ma ne treba – bitak sam apsolvirao.
- I šta si shvatio?
- Da je bitak nebitak.
- Votevr – ajd dođi do mene. Pripremam večeru. Zvat ću i Hmudeka. Vi pričajte o bitku, a ja ću se fokusirati na bitno.
- A to je?
- Pole, koje se mažu lagano dosoljenim maslinovim uljem sa sitno nasjeckanim bijelim lukom, uz popapreni kiseli kupus i s par kapi maslinova ulja, te najfinijom slaninom, dimljenom pečenicom, kao i običnim crvenim lukom.
- DO-LA-ZIM!
18:20
Hmudek: A?
- Seljo, de dođi do mene na večeru.
- Ne znam, umoran sam, boležljiv, a osjećam i skori napadaj migrene.
- Ne seri, doći će i King.
- Hm?
- Sazvao je hitan radni sastanak.
- O čemu se radi?
- O bitku. Brije da je krajnji rok da postignemo konsenzus.
- DO-LA-ZIM!
Popunio sam punu tacnu s polama i smjestio ih u pećnicu. Narezao sam slaninu i pečenicu, pripremio maslinovo ulje s bijelim lukom kao preljev za pole (ovo je ono što bi maslac i margarin htjeli biti kad se reinkarniraju), te crveni luk i kiseli kupus. King je došao prvi, a Hmudek zadnji. Dok sam se trudio sve aranžirati u skladu s Feng Shui filozofijom (lijep aranžman hrane - lakše probavljanje) osupnuo me je razgovor iz naše dnevne sobe.
Ovdje prestajem s imenovanjem kako bih zaštitio poremećene.
…
- I kako to objašnjavaš?
- Božja intervencija.
- Možda je ipak samo slučajnost.
- Nema slučajnosti, sve je determinirano.
Na ovom mjestu zamislite da se znoj cijedi s ekrana kako biste shvatili moju tjelesnu reakciju.
- Čitao sam ja nešto o tome u knjizi postanka…
- Glupost. Bitno su izbacili iz Biblije. Ja sam došao do originala!
Više se nisam mogao suzdržati. Otišao sam se tuširati. Nesigurnim korakom sam izašao iz kade, dobro se obukao i krenuo put dnevne sobe.
- …ezoterija, prijatelju, ezoterija. Skup vještina koji ti omogućuju…
- Prekida ga – da si bliže bogu?
- I to. Da, jednostavno, postaneš bolji čovjek, da se samospoznaš i samorealiziraš u punini.
- Ta ezoterija…
- …ti je iznad i onkraj svih religija i filozofija.
- Drugim riječima (nisam više mogao izdržati) ti si ezoterik-nacist.
- Hure, tebe ne uzimam za ozbiljno, ti si izgubio svaki kontakt s vlastitom duhovnošću.
- Šta sam ja???
- Ti si seksualno opsjednuti materijalist niže kaste.
- Klase????
- Kaste prijatelju, kaste.
Kako bih nekako začepio usta prijatelju ezoteriku, a nadajući kako će im se otvoriti čakra za žderanje iznjeo sam seljačke delicije na stol. Seljačke delicije bolje od ovog kavijara koji nam se nudi po trgovačkim lancima za široke narodne mase.
- Ne Hure prijatelju, nemoj se ljutiti, ali treba ti još nekoliko reinkarnacija da bi dosegao viši nivo svijesti.
- Žderat ću dok mi ne pukne želudac!
Priča se nastavila i razvijala. Bitak, ezoterija, božanska intervencija, vječno svijetlo i dobro, božja savršenost (kao okamina ili proces koji teče), univerzalna svijest, majmuni kao dokaz da ima boga, telepatija kao dokaz da ima boga, maslinovo ulje s bijelim lukom kao dokaz da sam dobar kuhar, dekadencija, lice i naličje boga, bog-koji-se-igra (ovo mi je uvjerljivo najodvratniji koncept boga – kao nekog tko se dobro zabavlja dok milijuni pate – te ja pljujem na to), the orgazam (orgazam u obliku stapanju duha i tijela, ali ne ovaj naš obični nego neki viši, ezoterični!!!) itd.
Ispratio sam prijatelje i nazvao malu da dođe do mene. Neću ih skoro zvati.
Hure
Eh da - sretan Božić!
Post je objavljen 22.12.2006. u 14:09 sati.