Zdravo.
Ja sam novi ovdje.Ne zamjerite ako nešto pogriješim. Nisam već dugo.
Čekam picu. Ako nekog zanima šta radim. Čekanje pice i nije baš najuzbudljivija stvar koja može zadesiti mladog čovjeka u naponu snage. Ali, šta je danas više uzbudljivo? Ja nemam pojma. Znam samo šta nije.
Ja inače volim čekat picu. Sjedim tako u nekom neodređenom ambijentu, okružen stvarima, bićima i pojavama (ili potpuno sam, nije bitno) i pitam se pitanja, od kojih su neka recimo:
- oće'l bit topla i meka, il će se ohladit po ovom kijametu
- jel dostavljaču hladno, je li potplaćen i jel jebo komada više od mene
- jesam trebo naručit i pivo
- zašto pice ne dostavljaju dame obučene u ništa ili u malo
- oće li mi bit dosta jedna
- kad će više doć, jebla ih dupla mocarela, trebo sam si napravit sendvič
Ali ne nerviram se ja puno. Ne sekiram se jer znam da negdje jedna dlakava ruka slaže šunku na moju picu, briše znoj sa čela i s vremena na vrijeme promiješa jaja, pa onda opet baci red extra cheeza. I da to radi s ljubavlju. A meni od ljubavi nema dražeg. Emotivac sam, priznajem.
Čekajući picu čovjeka svakakve emocije podilaze. Ja se, recimo, ustreperim sav. Na svaki se šum trzam, ko - eto je, došla; pa se dižem i gledam kroz prozor, ne bih li je ugledo prvi...Ko na nekom dejtu, kad si ono baš pravo zaljubljen, tolko zaljubljen da ti nije ni do pičke, već bi je samo gledo i ništa više..Eto tako je meni večeras..
Dok čekam picu vrijeme mi stoji...ajde više, jebo te onaj ko te naručio
apdejt: pica je došla i ošla...ja stojim sam sa prazninom svuda oko sebe...ti se, vjere mi, više nećeš osladiti, hreno, a ja znam da je vrijeme, i da se zavjesa spušta....
Post je objavljen 18.12.2006. u 18:41 sati.