Večer. Soba topla i ugodna,puna razbacanih papira i knjiga.
Tijelo napeto i mozak umoran. Potreba za pokretom i promjenom. Čisti zrak i otvoreni prostor.
Učenje. Zaostatak iz prošlosti nikad dovršen. Bit će. Uskoro.
Trčanje.Lagani jogging tek da se majica oznoji i otrovi izbace.
Glava postaje lakša i bistrija.
Tuš. Brijanje. Higijenska generalka.
Muvajući se tako polugol po sobi,presvlačeći se i baveći se nekim sitnicam upadne mi u oči nešto na stropu.
Odbljesak.
Od čega je to odbljesak? Sjetim se malog ogledala na fotelji. Aa,to je to.
Čekaj! Zašto stati? Gdje to vodi?
Ogledalo...Sijalica... Užarena nit... Kablovi... Trafo stanica... Dalekovodi... Elektrana... Akumulacijsko jezero... rijeka... Planinski potok... Kiša... Oblak... Para... More... Sunčeva svjetlost...Sunce...
A sada nazad. ...Sunce...Sunčeva svjetlost... More... Para... Oblak...................Sijalica... Ogledalo... Odbljesak... Oko... Živac...Kora...Svijest
Hej! Mogu reći da sam vidio svjetlost iz prošlosti.
(Pr)osvjetljenje.
lipo je
hija
Post je objavljen 06.12.2006. u 18:00 sati.