Tisuću zašto - tisuću ne znam
02.12.2005., petak
Prijatelji
|
Njih dva bijahu ko' nokat i meso, nerazdvojni. Pišali su uz ista stabla, zajebavali se po gradu, išli na tekme i kavice s predsjednikom. Ostala ekipa ogovarala ih je iza leđa, al' njih je bolio kurac. Ionako im nitko ništa nije smio reći u lice, razbili bi ga u trenu. Iako sasvim pristali mladići, cure su ih zaobilazile u luku. Njihov humor bio im je nerazumljiv. Pričalo se da imaju homo sklonosti, ali to nikada nije dokazano, tako da ni ja ne bih griješio dušu. Ako i jesu, ništa čudno u ova sjebana vremena. Dečki su jednostavno vrtili svoj film. Jednoga proljetnog dana Melankolika opali depra. Povukao se bio skroz u sebe. Ni riječi nije prozborio tjednima, samo je šarao krugove u pijesku. Cinik je isprva mislio da će ga proći, ko' što su ga prolazile sve pubertetske krize do tada. Dugo se pravio da ništa ne primjećuje i da je sve OK. Onda je jednom iznenada puko': - Pa dobro, koji je tebi kurac? Daj se trgni, čovječe, ponašaš se ko' da će smak svijeta. Melankolik samo ravnodušno slegnu ramenima i ne reče ništa. - Jebeš mi mater ako si ti normalan – reče Cinik iznervirano, ustane se i ode. Melankolik nije bio posve normalan. Daleko od toga. Pičile su ga paranoje i mokri snovi, a da nije trošio nikakve droge. Misli koje su mu opsjedale glavu ne bi liječio ni jedan psihijatar. Cinik se u sebi žderao radi svega. Falio mu je njegov ludi frend i zajedničko smijanje do bola. Ali nije popuštao. A frend je tonuo sve dublje i dublje i nije mu se vraćalo natrag. Samo je šutio i mislio svoje misli uz konjak. Ništa se do danas nije promijenilo među njima. Ako se, tu i tamo slučajno sretnu, razmijene samo par površnih riječi i nastave svaki svojim putem. hreno |
- 12:47 - Komentari (32) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
Ovaj blog je započeo kao dio velikog projekta pisanja knjige koja bi trebala dati sustavan pregled sveukupnog ljudskog neznanja. No sve više postaje mjesto gdje prijatelji pišu priče s nadom da će privući neke cure, koje će pasti na šarmantne tekstove. U uspjeh ovih nastojanja ne vjeruju im ni rođene majke. Ovaj blog je djelo petoro autora i svi su duševno zdravi. U početku je bilo petoro autora, a tako je i ostalo! Njihova imena su vrlo lijepa. Uvjerite se i sami: Empatik (Hreno), Veličanstveni Mudek (Hmudek), brat Leja (Hija), brat Dele (Hile), te Hure. Opći doprinos blogu ove petorice je izrazit, a Hmudekov najizrazitiji pošto se zna i dobro odgurivat kišobranom o stijenje. |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||