tippy

Kad sam se vraćala u Edinburgh pretprošli četvrtak, bilo je supertoplo i sunčano. Spring had finally sprung! Frišku figu. Zadnjih tjedan dana cmolji kiša i puše vjetar, zima je ko vrag. A još je i moj red da nosim smeće van u kontejner, ugh. Ekipa unaokolo je već izvukla bermude i japanke. Ja zimogrozna mogu samo sanjati o kratkim rukavima...

Prvo što me dočekalo po povratku bila je pošta. Točnije, dvije odbijenice za stipendije. Točnije, jedna odbijenica i jedna lista čekanja. Kao, stiglo je više od dvjesto prijava a dodjeljuju osam stipendija, natječaj je bio vrlo kompetitivan ove godine, yadda yadda yadda, uglavnom pismo slično onima kakva sam i sama slala na bivšem poslu Nitko od mojih kolega nije dobio ni penija, valjda im engleska književnost nije bila na listi prioriteta ove godine... Ah well, lagala bih kad bih rekla da nije udarac za ego, ali nekako mi i nije preteško palo, pogotovo kad znam da nisam jedina... U mjesec dana, koliko sam provela doma, sam se baš fino udomaćila na zagrebačkom suncu, terasama, kavama... Raspitala sam se i na faksu o uvjetima nastavka studija u Zagrebu, and they're not half bad! Skinuli bi mi minimalno godinu i pol sa trogodišnjeg studija, ako ne i više. I uza sve nedostatke tog programa (to je već post za sebe), još uvijek je, čini mi se, najpriuštiviji doktorat na svijetu u meni najdražem gradu na svijetu...

U međuvremenu nam je jedna profesorica zaradila virusni meningitis u Americi, što znači da nam eseji nisu ispravljeni na vrijeme nego se još raspodjeljuju po odsjeku ko vrući kesteni... Nobody wants to do extra work. Nemamo više seminare, totalna sloboda. Neka mini apsolventura zapravo Ja sam napravila pakleni plan za pisanje magisterija – so unlike me! Uglavnom, misliš kako imaš superpuno vremena, od početka travnja do kraja kolovoza, ne? Sure, let's go with that. Onda oduzmes zadnjih tri tjedna koliko treba da mentorica pročita uradak plus koliko treba za reviziju plus sjetiš se da je u kolovozu festival i ludnica i nema šanse da tad išta normalno napišeš. Onda oduzmeš posjete prijatelja i rodbine i onih nekoliko dana koliko opet ideš doma u lipnju. I još minimalno tri tjedna za pisanje per se. I ostane ti svega sedam tjedana za iščitavanje kojih tridesetak naslova materijala. Ups. Better get cracking.

I tako. Imala sam cooking date sa A. iz Francuske prije tjedan dana. Drmnule smo neku ribu i povrće na tavu e voala! Prigodni program u pozadini, odnosno pohrvaćivanje međunarodne zajednice studenata u Edinburghu koje provodim: donijela sam joj Bombardiranje Srbije i Čačka i simultano prevodila tekstove i objašnjavala reference. Za kraj smo otišle na Žakov blog i pustila sam joj par pjesama, da malo čuje hrvatski pop/rnb. Oduševila se

Ben je u Berlinu ovaj vikend. Sniff, kako mu zavidim Mislim da se neće iskupiti vlakom na kat do Heidelberga koji mi je obećao sljedeći put kad dođem...

Danas organiziramo kolektivno gledanje Eurovizije i simultani pizza night kod R. Možda se neki odvaže i na kladionicu... S moje strane barem neće biti nacionalnih tenzija jer su naše uzdanice već pokupile svoje europske krpice...

Nova zanimacija: stalkanje susjedovog kućnog ljubimca: