tippy

Točno mjesec dana prije Benovog i mog planiranog boravka u Londonu dogodio se 7.7.2005. Otprilike mjesec dana prije mog dolaska u Škotsku bilo je neko sranje na frankfurtskom aerodromu. Jučer opet London, a danas bome i Glasgow. Na radiju još ništa konkretno ne javljaju... It's really not funny at all...

Suspected terror attack closes Glasgow Airport

Da mi se susjede ne bi optužilo za zlostavljanje životinja, evo dokaza - maca odlazi s prozora of her own free will...

Hm, izgleda da je Cutty Sark koliko-toliko preživio, a bome ima i vas koji se dobro držite sa mojim maritimnim bljezgarijama... Svaka čast i hvala vam na komentarima : Fr, nisi me prepala mailom, dapače, obožavam duge mailove – vidi niže razlog mog nepisanja... Sandra, možeš si uzet Highlands što se mene tiče, izgleda da ostatak sjeverne hemisfere uživa u proljetno-ljetnom vremenu dok je Škotska zaglavila na 10-15 Celzija... Sniff. N, nema straha. Upravo čitam The Nigger of the Narcissus u kojemu je svaka treća riječ ili mizzenmast ili foresail ili bulwark – hvala Bogu na Norton Critical Editions koja sadrže priloge poput "Glossary of Nautical Terms" i nacrta brodova... Sanjalice, vrlo si me ugodno iznenadila – kad sam otvarala blog označila sam kućicu u kojoj ne želim da se pojavljuje na naslovnici i ostalim popratnim sadržajima, tojest zamislila sam ga kao dopisivanje s prijateljima koje bi trebalo zamijeniti slanje jednog te istog maila na pedeset e-mail adresa. Tako da me uvijek iznenadi kad me pronađe netko treći

Enivej, svašta se izdogađalo. Jedna od stvari koje su mi poremetile ritam i good night's sleep je generalno sranje koje se prošlog tjedna dogodilo s jednom cimericom (dosta ljudi je već usmeno čulo o ovome pa preskočite ako vam se ne da). Mala N. je problematična otkad je došla, a uselila se negdje prije dva mjeseca, nakon što je otišla Y. koja je patila od nesanice. Kažem mala iako je u principu postdiplomka, jer čovjek ima osjećaj da živi s razuzdanom trinaestogodišnjakinjom. Prvo je nakeljila poster neke korejske grupe "Step By Step" (mogla bih izaći iz sobe i provjeriti na njezinim vratima ali mi se ne da). Amerikanka J. je promptno uletjela u kuhinju: "Did the Backstreet Boys just move in??? That's it, I'm putting Bon Jovi on my door!". Onda se useljavala tjedan dana, pri čemu joj je pomagalo najmanje deset glasnih ljudi koji ne znaju normalno zatvarati vrata. Pa je zasrala kuhinju i pokupila se bez čišćenja, zbog čega je dobila jezikovu juhu od Kanađanke S. Pa je ostavila punu vreću smeća tri dana u hodniku da smrducka pa ju je izribala druga Kanađanka, R. Pa je Engleskinja B. dobila živčani slom kad je ova dovela troje glasnih Kineza na tulum nakon što nas je B. sve izričito zamolila da joj prepustimo kuhinju te večeri jer joj dolaze prijatelji na večeru.

Ja sam prvi put urgirala kad sam čula da usisava u 1 ujutro. Aha, friggin' AM!!! S tim da joj je Japanka A. već dvaput rekla da to ne radi. Pa ekipa dolazi u 2 ujutro, piju po hodniku, deru se na mobitel. I tako. Pričamo ja i A. jedne večeri oko ponoći, dok ova ima sesiju pokera u sobi, da je odemo prijavit u House Office jer više nema smisla pričati s njom, ona svaki put otvori vrata u svojoj plavoj pidžamici s autićima, kimne glavicom i kaže "Sori, neću više", i drugi dan opet ista spika. I A. kaže da bi ona još jednom porazgovarala s njom, pa ako ne uspije, poslat ćemo mail Wardenu.

That's when the shit hit the fan

Nakon što se ekipa razišla, A. je uletila ovoj u sobu i sasula joj sve u facu. Ova se od susreta s prevelikom iskrenošću rasplakala i istog trena pozvala natrag ekipu – dva frajera i curu, da "popričaju" s nama. Nisam se ni snašla, odjednom vidim dva Y-kromosoma kako u hodniku ispituju A. da šta je ona njoj rekla, da zašto mi zlostavljamo njihovu prijateljicu, da zašto ova cmizdri... A mala frikuša cijelo vrijeme sjedi u sobi, nije ni izašla van dok su se ovi derali po hodniku. Ja nisam imala namjeru pustiti A. samu s njima pa sam izišla u hodnik i smirenim im glasom rekla da njih dvojica ne stanuju ovdje i stoga nemaju nikakvog prava banuti ovamo u ponoć i zastrašivati ljude koji ovdje plaćaju stanarinu, te da ću pozvati osiguranje ako se ne stišaju. Još su neko vrijeme šizili, a onda su se smirili. Sad kad razmislim o tome, trebala sam ih isti čas istjerati na ulicu, no A. im je nažalost na fini način pokušavala objasniti u čemu je problem. Moje je mišljenje da ja sa seljačinama nemam što raspravljati, međutim nisam htjela biti bezobrazna prema A. pa se razgovor nastavio sve dok princeza nije napokon izašla u svojoj plavoj pidžamici na autiće, sva natečena od plakanja. Truth be told, I can cry on command too, to nije neka vještina, samo što je ja ne koristim u osobne svrhe Uglavnom, dečki su je na engleskom i pred svima pitali jel istina da joj se već pet ljudi žalilo na buku i sranja, i kad je ova priznala, promptno su se ispričali. To je jedini razlog zašto na kraju nisam zvala osiguranje – dečki su očito bili ozbiljno zabrinuti da se njoj nešto dogodilo i bilo im je žao što su napravili sranje.

Nakon što su otišli, A. i ja smo odlučile da je stvar definitivno otišla predaleko i da je način na koji se mala ponijela prema cimericama katastrofalan. Obje smo napisale mail Wardenu, koji je na porodiljnom pa nam se javio Assistant Warden, i moram reći da je Sveučilište odlično reagiralo.

Gospodin Assistant Warden A-A. je bio ovdje na našem katu u roku od sat vremena nakon što sam ja poslala svoj mail. Jedino sam ja bila doma pa je prvo popričao samnom. Rekao je da je stvar vrlo ozbiljna i vrlo jednostavna:

1. Roxburgh Place je dom za studente koji u njemu žive, i oni se u njemu moraju osjećati sigurno.
2. U ovu zgradu ne smije kročiti nitko tko stvara probleme bilo kome od stanara.
3. Svatko je odgovoran za svoje goste (tojest, ne možeš sjediti u sobi dok tvoji 'frendovi' maltretiraju tvoje cimerice).
4. Ovo je bio očiti slučaj maltretiranja stanara i stoga će njima dvojici odsad nadalje biti zabranjen pristup u zgradu i N. će morati potpisati da ih neće više dovoditi ovamo.
5. Ako ijedan od njih samo prismrdi domu, slobodno pozovemo osiguranje da ih isprati van.


I tako. Recimo samo da je gospodin A-A. jedan vrlo elokventan Arap fizionomije kakve se ni Al-Qaeda ne bi posramila u svom PR odjelu, te da je od prošlog utorka napokon tiho u stanu

Stoput sam ovo već prodiskutirala sa svima, Benom, cimericama, prijateljima, i ne da mi se više o tome iskreno. Glupo je da čovjek uopće mora doći u takvu situaciju da mora ispasti bad guy. Zadnja stvar koja mi treba uz sve obaveze je natjeravanje neodgojenih majmuna po hodniku. Također, odbijam bilo kakvu pomisao da je to stvar Kineza, ili Azijata, ili što već, iako su me mnogi upozoravali prije negoli sam doselila u Edinburgh. Na ovom katu žive još tri druge Kineskinje, Japanka i Malajka, i sve skupa jedanaest cura sa svih hemisfera koje se bez problema slažu od rujna, tako da je očito stvar u jednom mućku koji se valjda statistički morao pojaviti. S druge strane, Sveučilište je odreagiralo bez greške, brzo, efikasno, sa već uređenom politikom rješavanja takvih situacija (najbolje da je ovo prvi put da netko radi sranja...) – ne znam jel netko imao sličnih iskustava na kojem drugom sveučilištu ali U of E rocks.

Long story short, u petak sam odletjela na kraći oporavak u Frankfurt Vratila se u utorak, u srijedu bila na curry night kod S. i A. (=kolegice koje su u međuvremenu svoj stan prozvale Procrastination Central), danas mi dolazi seka s društvom na tjedan dana , onda skupa idemo u Zagreb pa Ben i ja idemo na vjenčanje jednom prijatelju Puno posla, malo vremena za živciranje. Life's short.

Mah!

P.S. Zanimljiv razvoj događaja na susjedovom prozoru, izgleda da Žule ima cimericu: