tippy

... već morate doletjeti iz Škotske i otkriti ih osobno, jednu po jednu.

U Zagrebu i dalje nitko ništa ne radi, svi samo kafenišu. Pune terase, ludnica jedna. Neki dan sam čekala prijateljicu kod Krleže i tri djevojčice sa tečnim dalmatinskim naglaskom su me pitale "gdje je ovdje špica". Uputila sam ih u pravcu Bogovićeve i poželjela im sreću u pronalaženju slobodnog stola. Baš su bile simpatične.

Zagrepčani su se oslobodili po pitanju odijevanja – major improvement! Vrlo me ugodno iznenadilo mnoštvo nespojivih boja, retro krojeva, luckastih frizura, parova čizama u travnju i manje odmjeravanja konkurencije. Bit će da napokon razvijaju samopouzdanje. A ja svoje tajice razrezala i napravila krpe za pod od njih. Eto mi kad nemam fashion sense.

Onaj voditelj HRT-ovih vijesti sa spojenim obrvama ima nove naočale. Pretpostavljam da želi da ga umjesto Unibrow zovu Kobra.

Grafite "Ben Savage, volim te!" su zamijenili grafiti "Slavica Ecclestone je (udbaška) kurva". Seriously. Vidjela na vratima WC-a slastičarne Zagreb i u Dežmanovom prolazu. Bit će da sam nešto propustila...

Cijeli grad je oblijepljen plakatima koji reklamiraju koncert nekoga tko se zove Antonio Macan a čini se da je pijanist. Je li mali Macan odgovor na Mrvicu?

Taman kad čovjek pomisli da to nije humanly possible, Žak i Ivana Kindl su postali još veće zvijezde. Prije pet-šest godina su počinjali svoj četvrtkovni koncert u Saxu u 9.30. Prije par godina u 22.30. Prije tjedan dana su počeli ravno u 23.20. Žak se više uopće ne kreće (no pun intended) nego pjeva s rukom u džepu, a Ivani kronično trebaju vježbe iz engleskog izgovora i gingko kako bi napokon zapamtila tekst. Iz nekog razloga i dalje dolazim na koncert u trogodišnjim razmacima jer su među najboljim vokalima u Hrvatskoj.

So far so good...

Doma sam!

Završila semestar, sjela na avion, predala eseje, oduševila se kad mi je kolega poslao SMS da je u Edinburghu hladno i ružno