tippy

Mrzim ići doktoru.
Čak i na preventivne ili rutinske preglede. A kamoli nešto drugo.
Cijeli socijalni aspekt tog iskustva mi je užasno stresan, od početka do kraja.

Doktoru idem na pregled, ne po novog najboljeg prijatelja. Ne zanimaju me tuđe povijesti bolesti ni horor priče iz bolnica, nemam nikakvu namjeru dijeliti svoje vlastite sa potpunim strancima, i posebno me živcira kad pacijenti u čekaonici naglas olajavaju liječnika koji će ih, eto, pregledati za koju minutu. Među njima su mi najmrskiji oni koji u nebesa uzdižu tretman u privatnim ordinacijama, a svejedno uredno dolaze socijalnom liječniku kad im Croatia ili neko drugo osiguranje ne pokrije više od tri specijalistička pregleda kod privatnika ili ugovornih.

Grozno mi je neprofesionalno puštati bilo kakvu muziku u ordinaciji/čekaonici/sestrinskoj sobi. A kamoli Narodni radio. I kamoli Zoricu Kondžu. Ovaj put mi fakat nije bilo ni smiješno. I blew my funny fuse.

Mrzim što se nigdje, ali ama baš nigdje, ni u domovima zdravlja, ni u bolnicama, ni u privatnim ordinacijama, ne poštuje privatnost pacijenta. Ono, ni elementarna. Bez problema čuješ točno koju boleštinu ima baba ispred tebe, na koliko je pretraga bila i kad dolazi na kontrolu. Pregledi se obavljaju u prisutnosti prethodnog pacijenta, kojemu liječnik/ca upravo očitava nalaz (znači vi sve uredno čujete) i koji će čekati ispisivanje recepta taman dovoljno dugo da čuje i vašu dijagnozu – neka bude ravnopravno, jel. Rendgenski snimci se obavljaju uz kompletno otvoren prozor i dignute rolete, a tehničar/ka ni da trepne. Nikom nije ni najmanje neugodno.

Mrzim što doktori, valjda je to dio posla, treninga ili neznamčega, nakon nekog vremena, ili im je to možda urođeno, steknu jednu odvratnu dozu vulgarnosti u komunikaciji s pacijentima, uključujući persiranje, prostačenje i preveliku razinu familijarnosti. Što se mene tiče, to je poslovni odnos. Ja te plaćam (na ovaj ili onaj način), stoga izvoli odraditi svoj posao kao profesionalac/ka.

Mrzim kad su sestre bezobrazne i kad si pridaju veću ekspertizu nego što bi službeno smjele (pritom stvarno mislim na sigurnost i zdravlje pacijenata). Ko da su popile svu pamet svijeta, a vi se samo hoćete naručiti za prokleti pregled. Pa očitavaju nalaze i pametuju pacijentima dok doktor/ica ne gleda. Pa obavljaju pretrage umjesto doktora (da ne mislite da je ovo pljuvačina po Hrvatskoj, ovo se dogodilo na ginekologiji u studentskom dispanzeru u Edinburghu).

Mrzim teritorijalnost u medicinskoj praksi: specijalisti pljuju po liječnicima opće prakse jer oni, naravno, ne znaju ništa (takozvani skretničari). Također pljuju po drugim specijalistima izvan svog područja, npr. kardiolog je po defaultu pametniji od radiologa. Svoje kolege po specijalizaciji respektiraju do neke razine, ali naravno da nitko nije pametniji od njih samih. Nakon što ne znate kome biste više vjerovali jer vam svatko od njih popljuje prethodnu dijagnozu, naletite na magistra farmacije u ljekarni koji je, naravno, pametniji od svih liječnika zajedno, i iživljava se na vama jer lijek koji vam je propisan nije registriran pa "kad vam ga je vaš pametni doktor već propisao, neka vam kaže i gdje ćete ga nabaviti".

Znam da zvuči razmaženo, ali stvarno sam najsretnija kad mogu pregled obaviti onako jednostavno, kapitalistički: nazoveš ujutro, naruče te za popodne, uletiš, obaviš, dobiješ nalaze, informacije i recepte, doviđenja, vidimo se na kontroli. Tko ne bi tako htio? Stvarnost je ipak malo drugačija i znam da mnoge stvari u nekim uvjetima naprosto ne mogu bolje izgledati. Ali bez obzira na to, nitko ne želi biti bolestan i ne dolazi liječniku zato jer nema pametnijeg posla, već zato što mora. I kad je cijela ta stvar dovoljno neugodna sama po sebi, i kad su svi ti zdravstveni djelatnici već odabrali tako plemenito zanimanje, nitko mi ne može reći da je nemoguće očekivati neku minimalnu ljubaznost, privatnost i profesionalizam.