3.1.7 AUTIZAM
Centar za autizam - Zagreb, koji djeluje kroz pet podružnica u Zagrebu, te Podružnicom u Rijeci i Podružnicom u Splitu, jedina je institucija u Republici Hrvatskoj koja sustavno brine o populaciji djece s poremećajima iz autističnog spektra. Centar radi u vrlo složenim i teškim uvjetima, s vrlo zahtjevnom populacijom djece i odraslih osoba s autizmom.

Sukladno Zakonu o pravobranitelju za djecu, savjetnice pravobraniteljice za djecu su obišle Centar za autizam - podružnicu Split i Centar za autizam u Zagrebu na svim lokacijama, osim Dječjeg vrtića Nad lipom. Uz saznanja prikupljena prilikom obilaska ustanova, Ured pravobraniteljice za djecu je tijekom 2007. godine zaprimio nekoliko predstavki koje su se odnosile na neadekvatan stručni i upravni rad Centra za autizam.

Pokušavajući dobiti odgovore na navedene pritužbe, ostali smo zatečeni nelogičnostima i nejasnoćama te odricanjem od odgovornosti u smislu nenadležnosti za utvrđivanje činjeničnih stanja u pojedinim situacijama.
Činjenica je da Statut Centra za autizam-Zagreb, člankom 2. određuje djelatnost Centra kao ustanove koja ostvaruje programe njege, odgoja i obrazovanja, rehabilitacije i skrbi za djecu, mladež i odrasle osobe s autizmom i s drugim većim teškoćama u razvoju (u daljnjem tekstu: odgojno-obrazovni, socijalni i zdravstveni program), sukladno njihovim razvojnim potrebama, mogućnostima i sposobnostima. Međutim, Centar je upisan u Upisnik ustanova osnovnog školstva koji vodi Ministarstvo nadležno za poslove obrazovanja, a osnivač i vlasnik Centra je Grad Zagreb.

Kako smo naveli, zaprimili smo pritužbe na rad djelatnika Centra, no budući da se radilo i o odraslom štićeniku, predstavku smo proslijedili Pučkom pravobranitelju, moleći da nas obavještavaju o postupanjima i ishodu. Slijedom izvješća Uprave za inspekcijske poslove i upravni nadzor Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, iz koje proizlazi djelomična ingerencija Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i športa je poslalo na znanje i daljnje postupanje predstavku Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi. Oni na predstavku odgovaraju obaviješću da Centar za autizam nije izvršio dopunu djelatnosti, odnosno pokrenuo postupak dopune registracije za djelatnost socijalne skrbi te nema ugovor o međusobnim odnosima s Ministarstvom, i proglašavaju se nenadležnim za postupanje. U službenoj bilješci Ministarstva znanosti,
obrazovanja i športa, inspektor se također ograđuje i navodi da, Uprava za inspekcijske poslove i upravni nadzor nema neke veće ingerencije u nastalom slučaju, jer se radi o odrasloj osobi i određenim spoznajama koje nisu u uskoj vezi s obrazovanjem.

Sve gore navedeno izuzetno nas zabrinjava, jer ukazuje na nepostojanje jasnih nadležnosti, prebacivanja odgovornosti na druge, nepostojanje nadzora nad socijalnim i zdravstvenim pružanjem usluga, a samim tim i na vrlo upitnu kvalitetu pružanja usluga u Centru.

Djelatnici Centra ističu problem smještaja djece u bolnice u kriznim stanjima, jer bolnice, kako navode, odbijaju primiti djecu u kriznim stanjima, navodeći da nisu specijalizirani za njihov tretman. U vrijeme našeg obilaska, jedno dijete je bilo smješteno u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Kukuljevićevoj. Iz svih razgovora s djelatnicima i ravnateljem Centra, proizlazi nužnost kvalitetnije i sustavne stručne
psihijatrijske podrške korisnicima.

Još jedan veliki problem su nesređeni međusobni odnosi roditelja, te odnosi udruga roditelja s Upravom i djelatnicima Centra. Vidljiva je tendencija okrivljavanja onih drugih za eventualno nastale probleme i nespremnost preuzimanja bilo roditeljske, bilo profesionalne odgovornosti.

Uočavamo izuzetnu složenost situacije u kojoj djelatnici rade, no prigovori koje smo zaprimili ukazuju na njihovu nestručnost te netransparentnost njihova zapošljavanja u Centru za autizam, kako u Zagrebu, tako i u podružnici Centra u Splitu. Smatramo da je nužna češća i kontinuirana edukacija djelatnika, a iznad svega, zbog prirode posla i velike izloženosti stresnim situacijama i njihova konstantna stručna supervizija, koja sada ne postoji.

Ured pravobraniteljice za djecu zabrinjava činjenica što se u Centru ne vode izdvojene evidencije maloljetnih i punoljetnih (neki imaju i preko 40 godina) korisnika te ih se izjednačava pod nazivnikom djeca, što može značiti neprepoznavanje različitosti potreba, a time i pristupa i tretmana djece i odraslih.

Mada zabrinut za sva kršenja ljudskih prava, ovaj Ured nije nadležan za postupanje u slučajevima kršenja prava osoba starijih od 18 godina, međutim, kako su korisnici Centra za autizam u velikom broju i djeca, opisana situacija kao i prijava učestalih ozljeđivanja,
ozbiljno dovode u pitanje dobrobit i interese svih njegovih korisnika.

Želimo se osvrnuti i na najavljeni planirani projekt Grada Zagreba izgradnje novog centra za autizam u Dubravi na 4000 kvadratnih metara, budući da je sadašnji prostor neodgovarajući. Kako kroz medije saznajemo, radi se o idejnom projektu roditelja. Vjerujemo da bi Grad kao vlasnik Centra, morao težiti kvalitetnijim rješenjima i suvremenijim trendovima rehabilitacije djece i odraslih osoba s teškoćama u razvoju, u ovom slučaju djece s autizmom. Gradnju nove, velike institucije u kojoj će djeca biti getoizirana, u trenutku kada su suvremeni svjetski i europski trendovi
deinstitucionalizacija i uključivanje u zajednicu, ne vidimo kao dobro, a ponajmanje najbolje rješenje za ovu populaciju.

Posebno to ne smatramo dobrim rješenjem jer se rehabilitacija, obrazovanje i zdravstveni programi opet nude samo u Zagrebu, a veliki broj djece koja su trenutno na stacionarnom smještaju u Zagrebu, dolaze zapravo iz drugih krajeva Hrvatske. Sigurno je da postojeći prostori Centra za autizam - Zagreb nisu adekvatni za rad, no gradnja nove institucije ne rješava probleme s kojima se Centar za autizam i njegovi štićenici suočavaju.

Valjalo bi razmisliti o kompletnom preustroju institucije, te u skladu s preporukama struke, međunarodnim standardima i, u konzultacijama s korisnicima i roditeljima, osmisliti najbolje rješenje, koje će zadovoljavati rehabilitacijske, obrazovne i zdravstvene potrebe djece s autizmom.

U sustavu odgoja i obrazovanja, kao što smo i u prethodnim izvješćima isticali, zabrinjava nas nemali broj odgajatelja, učitelja i nastavnika koji ne ispunjavaju svoju primarnu ulogu. Ponekad djeluju nekompetentno, nezainteresirano ili uplašeno. I dalje je prisutna nemoć resornog ministarstva u zaštiti interesa djece zbog nedostatka uvida u sve aspekte rada sustava i učinkovitog upravnog nadzora nad radom vrtića i škola, ravnatelja
i upravnih tijela, što znatno opterećuje i usporava objektivno sagledavanje uzroka problema i njihovo rješavanje.

Svjedoci smo da nažalost, tek kada problemi eskaliraju i putem medija postanu vidljivi, sustav reagira i aktivno se uključuje. Na taj način standardi zaštite djece su nekonzistentni i podložni subjektivnim procjenama, što je nedopustivo.To zahtijeva konačno donošenje i implementacija državnih pedagoških standarda i stvaranje uvjeta za obrazovanje djece pod jednakim uvjetima i prema njihovim sposobnostima, kao i donošenje novih zakona u sustavu. Uz zapošljavanje potrebnog stručnog kadra, nužno je osuvremeniti rad s djecom, potaknuti i uvažiti partnerski odnos s roditeljima i uvažavati mišljenje i potrebe djece.

Treba i dalje raditi na senzibilizaciji svih onih koji su u kontaktu s djecom kako temeljna odgojna zadaća škole ne bi bila zanemarena u odnosu na obrazovnu. Individualni pristup djetetu, praćenje i vanjsko vrednovanje uz sposobnost prilagođavanja izazovima i promjenama te uvođenje licence za rad s djecom, važni su kako bi se ostvario odgoj djece za znanje i život. Pri tome treba vratiti interes i motivaciju odgajateljima i učiteljima, a odgovarajućim izborom ravnatelja stvoriti preduvjete da se odgovorno i učinkovito ostvaruju odgojno obrazovne zadaće i da se djecu zaštiti od svih oblika neprimjerenih ponašanja.