Legenda o pameti i srcu
28.02.2007.
Kad je Bog odlučio ljudima darovati život, htio je da im u njihovoj ljudskosti ništa ne uzmanjka. Zbog toga im je svima redom naumio dati sve što bi im kroz njihove dane moglo ustrebati.
Prvo im je odlučio podijeliti pamet. Trudio se udijeliti im odmjerenu količinu, jer je slutio da bi im i odviše i premalo pameti u životu moglo naškoditi. Pritom nije ni pomislio da bi se moglo dogoditi da neki u red stanu i po nekoliko puta, neki nijedanput smatrajući da im takvo što i ne treba, te da neki zakasne, jednostavno zbog toga što su se zapričali s nekim, zaigrali se ili su iz nekog drugog razloga nehotice propustili navrijeme stati u red.
Kad su oni koji su zakasnili došli pred Boga, Bog ih je ljubazno saslušao. Bio je zbunjen jer nije znao kako bi im pomogao.
- Evo, ostalo mi je još posve malo pameti za podjelu – reče im – Potrudit ću se da svakome od vas dopadne barem ponešto. Istina, neću vam je moći dati onoliko koliko bih htio, ali dat ću vam što mi je preostalo, sve do zadnje mrve. No, pokušat ću vam to nadoknaditi na neki način.
Kad je počeo dijeliti srce, prvo je pozvao one koji su zadnji došli na red pri dijeljenju pameti. I jer je bio siguran da bi zbog premalo srca čovjek kroz svoj život mogao proći kao da ga nije ni bilo, a nije bio siguran što će se dogoditi bude li im dao odviše srca, reče im:
- Želite li, dat ću vam više srca. No, ne znam hoće li vam zbog toga u životu biti lakše ili teže. Ali dat ću vam od svoga vlastitoga srca jer ne znam što bih vam mogao dati bolje od toga.
Stjepan Lice
komentiraj (0) * ispiši * #
Idemo dalje
27.02.2007.
Reakcije na novinski članak su dobre ... Nova predstojnica je zadovoljna 
i kaže da je članak super .Mora bit zadovoljna kad smo bili " dobri " i nismo nikoga ogadili 
Kaže da smo snalažljivi i okretni i da bi volila da su i drugi roditelji takvi 
Da nam skida kapu Pa ti sad poleti, ako znaš letit 
Hvala Bogu da ostajem na zemlji !
Sutra smo na roditeljskom . Hoćemo li dati dIjete ponovno u centar? 
Što se promjenilo osim ravnateljice Neki dan smo saznali da je u međuvremenu još dvoje djece odvedeno iz centra u " Juraj Bonaći" centar. Ravnateljica kaže da su odvedeni jer su i bili za Juraja - a roditelji kažu da su ih odveli jer se sa njima nije radilo?
Ostali smo sa novinarkom u kontaktu i bilo joj žao što nismo izašli u javnost sa svim što se dogodilo u centru ... Nikad nije kasno za takve vijesti .
Kako se osjećam ? Nemam pojma ,zapravo , što to meni treba uopće.Umjesto da vrijeme provodim sa djecom ,ja provodim vrijeme u razmišljanjima šta i kako dalje .A onda opet ... jednostavno ne znam zašto ,ali ne mogu pustit
Evo me opet držim ruku ko indijanac
Ima još jedna nova vijest- liječnica provodi istraživanje o učestalosti autizma kod djece naših branitelja .
A ona vijest da su prodavali tenkove za vrijeme rata 
komentiraj (2) * ispiši * #
E,ovakvoga jednoga sam danas imala prilike vidit izbliza.... vrlo iz bliza
I stvarno su dobri
I pažljivi prema djeci... 
I evo - Hvala Bogu - Goran je operiran i vid mu je spašen... Za mene radosna vijest !!!
Iz tame u svjetlo
komentiraj (1) * ispiši * #
Evo ... izašlo jutros.
Ja sam zadovoljna
A mislim da nismo bili opaki
I autistična djeca mogu napredovati
LOŠ START Što se tiče Centra za autizam,ako se već u startu kreće s teorijom da autistična djeca ništa ne mogu naučiti,onda se,naravno,ništa neće ni postići - kaže Andrijana Žderić
Piše Bogdana MIHALJEVIĆ
Obitelj Žderić preselila se iz Metkovića u Split zbog školovanja svoje dvoje djece ;Marije i Ivana,kojima je dijagnosticiran autizam.Obitelj broji pet članova ;otac Dinko,majka Andrijana te troje djece najstariji Ante (12),Marija (11) i Ivan (8).Iako će na prvi tren mnogi pomisliti da je ovo izuzetno tužna priča,Dinko i Andrijana se znaju nositi s problemima.Oni su roditelji koji jako vole provoditi vrijeme sa svojom djecom i stalno ih vode vani.
Odlični sportaši
- Marija se obožava igrati sa lutkama.Ivan ,čim se pojavi neka curica,ide kraj ogledala i namješta frizuru – kazali su roditelji.
Inače ,i Marija i njezin mlađi brat Ivan su odlični plivači i ronioci.Mariju posebno raduje crtanje, a Ivan obožava kuhati pa mama mora dežurati pokraj lonca“da ne doda vegete“.Ivan je u svojoj najranijoj dobi pokazivao simptome hiperaktivnosti,ali dosta dobro se razvio i socijalizirao s ostalom djecom koja su pohađala vrtić „ Dva prijatelja“ i izostajao je samo kad je bio bolestan.Nakon što dijete „odradi“ vrtić,ne postoji,pričaju roditelji,odgovarajuća ustanova u kojoj bi im se pružila ljubav uz stručni rad.
Iako Marija djeluje kao dijete s kojim je teško raditi,ona u „svom svijetu“ uživa igrati igrice na kompjutoru zajedno s Ivanom,te ima izraziti smisao za modu.Voli se sređivati i svoju odjeću bira sama.Ne priča mnogo zbog lijenosti i s pojedinom se djecom odlično igra.Autistična djeca jednostavno „biraju društvo“.
-Što se tiče Centra za autizam,ako se već u startu kreće s teorijom da autistična djeca ništa ne mogu naučiti,onda se naravno ništa neće ni postići.Zbilja,onda ne vidim ni smisao njegova postojanja – kaže mama Andrijana.
Podrška
- Nas je najviše zaboljelo to što su nam rekli da pomak u razvitku djeteta ne postoji i da je to konačno stanje.Odgojitelji bi trebali biti podrška roditeljima,a ne roditelje ubijati u pojam.Nama ne treba psihijatar ,nego adekvatna škola za našu djecu- tuži se otac Dinko.Poznavajući sposobnosti i osjećaje svoje djece ,roditelji se nisu predali.Mama ,koja nije zaposlena,čita literaturu,ide na forume i informira se o rezultatima koji su postignuti vani,te razmišlja kako raditi s djecom.
Evo ga ...takav kakav jest .Ima i slika di smo svi zajedno
Nemam načina da vam je stavim.Sad mi znate i ime i prezime
komentiraj (3) * ispiši * #
Naš članak je gotov . Izlazi vanka prekosutra.Nažalost nema drugog načina
Postoji priča o četvoro ljudi po imenu Svatko, Netko, Bilotko i Nitko. Trebalo je obaviti jedan važan posao i Svatko je mislio da će ga Netko uraditi. Bilotko je to mogao uraditi, ali ipak Nitko nije. Netko se zbog toga naljutio, jer je to bio posao za Svakoga. Svatko je opet mislio da bi ga Bilotko mogao obaviti, no Nitko nije shvatio da ga Netko ne želi obaviti. Na kraju je Svatko krivio Nekoga jer Nitko nije učinio ono što je mogao napraviti Bilotko.
...skidam kapu svima koji rade svoj posao i rade ga s ljubavlju.
..međutim ta ljubav se ne dobija sa diplomom ! Mene ne zanima stanje u i oko " glave " i dali ona funkcionira ...Zašto ?
Zato što je to posao koji radiš max 8 sati 5 dana u tjednu i ideš kući ...slobodan si narednih 16 sati pa te volja spavat,izać vanka,ležat ,čistit itd,itd...Kad izađeš vanka ne moraš imat oči i na " guzi " da ti se nebi dogodilo da dijete odluta... odnosno moraš ga cijelo vrijeme držat za ruku !!!
Pa bi ja eto tila da se tih dva sata što im je moje dijete u rukama sa njim RADI i da ga nađem u "normalnom" stanju .
Pošto je svaki čovjek individua sa svojom osobnošću - nisu ni ta djeca ništa drugačija,osim što imaju neke posebne potrebe...neke koje nama ne trebaju tj,na koje smo zaboravili životom u ovom svijetu .
Nismo svi nadareni za sve - zar ne ?
Ali svima nam je jedno zajedničko - svima ,ama baš svima treba ljubav.
Nadam se da ću uskoro pisati i o nekim drugim temama , ali za sada nažalost ...I evo počela je korizma, dobila sam novi župni listić ...Ova pričica Tko je kriv za krizu je iz njega ,a evo vam i malo "uputa" za ovu korizmu
- to su tri stara poznata pojma. Možda i previše poznata pa više i ne znamo što bismo s njima. A ipak, to su oblici izražavanja vjere, koji su važni za život vjernika...
U MOLITVI - stavljam svoj život pred Boga:
- zahvaljujem Bogu na svemu što imam i što mogu, te na svemu za što imam zahvaliti drugim ljudima
- molim Boga da me prihvati s mojim nedostacima i željama, molim njegovo milosrđe za oproštenje mojih pogrešaka
- slavim Boga i priznajem ga začetnikom i uzdržavateljem svega što je dobro
U POSTU - razmišljam o svom životu i mogućnostima da ga promijenim
- mnogo toga trošim i uživam bez potrebe, zbog navike ili zato što o tome ne mislim... Mogao bih se ograničiti...
- život mi teče uhodanim kolotečinama. Mogao bih popraviti mnogo od onoga što se u odnosu prema drugima uvuklo u moje običaje
- mogao bih napraviti novi raspored vremena s kojim raspolažem, dati prednost važnijim i životnijim stvarima
PO MILOSTINJI - dijelim svoj život s drugima
- dopuštam da me dodirnu nevolje i brige drugih ljudi
- s njima dijelim ono čega se odričem
- ne dajem samo od suviška nego se odričem i onoga što mi je potrebno
komentiraj (1) * ispiši * #
Eto skontali smo novinarku i to bez problema ...
Dobila je poziv od nove ravnateljice da dođe i kaže da je mislila da žena ima priču kad je zove.
Snimila je cili razgovor na diktafon ,prenila to na papir i stavila prvu rečenicu iz članka kao naslov.
Članak je nakon toga dan ravnateljici na autorizaciju i onda je tiskan u novinama...
Kaže da je očekivala da će je barem netko nazvati nakon toga i reagirati ,u obranu te djece i roditelja - ali NITKO je nije nazvao nego mi.
Sva ona priča o novinarskoj slobodi i novinarskoj mašti
Dakle...kako vjerovati da su daljnje namjere uistinu iskrene
I još nešto - moramo izvaditi nove medicinske nalaze jer ako ih ne izvadimo nećemo moći priložiti ponovno navode zbog kojih smo se žalili ...
Sutra nam dolazi novinarka.Za nefalit , žena ima u bližoj obitelji dijete sa teškoćama i ima malih zečeva i pozvala nas je da je posjetimo
I naš župnik ima malih zeka u župnom vrtu...
Kad sam bila mala imali smo zeca .Dobili smo ga kad je bio mali ,a kad je narastao ponašao se ko pas ... zovneš ga ,on dođe i legne na leđa da mu češeš stomak 
Nećemo pričat nepotrebne stvari... samo ćemo pojasnit i pokazat da se sa djecom treba raditi i da se mogu postići odlični rezultati i da roditeljima treba pomoć sa svih strana ,a ne isključivo psihijatar , tablete i lezi drvo na drvo i poklopi se daskom !
komentiraj (5) * ispiši * #
Danas sam otišla u centar...Namjera mi je bila da upitam Sandru jeli novinarka bila slobodna ili je tekst oriđinale napisan i tiskan. Kad ga malo bolje pročitaš vidiš da nema ništa novinarkinog već da je tekst plaćeni oglas.
Pa sam je upitala . Kaže da je naslov jako težak i da je kao novinarka bila slobodna ...ne znam u kojem je dijelu članka bila slobodna jer su skoro sve citati.
A ,eto zanima me - pa šta ću. Takva sam ...volim pitat !Radoznalost je ubila mačku hehehehe.
Na to sam joj rekla da je s tim tekstom stigmatizirala ne samo djecu već i SVE roditelje od kojih istini za volju poneki uistinu stvaraju probleme ali ima i nas smo to prihvatili i koji se trudimo olakšati život i suživot djeci i djelatnicima ...
Prve konkretne savjete kako raditi sa Marijom mi je dala upravo psihologica u Dubrovniku - pošto u Metkoviću nema psihologa.Rekla mi je da ne odustajem i da se borim .To je bilo prije nego smo preselili za Split.Tada sam sa Marijom svaki sedmi dan putovala autom u Dubrovnik na vježbe koje su trajale 45 min. , i nakon toga kući.
- Pa - rekoh- što ćemo sad radi tog objavljenog teksta ?
- Ništa! Pa i nama djelatnicima treba psihijatar .
Da samo što se ta rečenica nije našla u članku kojeg su pročitali svi naši poznanici koji su nas na račun toga zvali na telefon...Svi su nam dali podršku jer znaju kako stvari teku sa centrom u poslijednjih 7 mjeseci .
Uistinu... roditeljima treba pomoć , podrška i savjeti i od defektologa,psihologa,logopeda ...pa i od liječnika pedijatra jer jedna lasta ne čini proljeće ...
Puno mi je značilo i kada je naš bivši župnik fra Frane organizirao njihovu Prvu pričest.Taj događaj mi je došao u snu davno prije nego se dogodio .Tada fra Frane još nije ni bio naš župnik.O tom događaju drugom prigodom ...
Čovjeku si pomogao kad ga naučiš da lovi ribu umjesto da mu je svaki dan serviraš na stol.
- A dobro rekoh.
Onda smo pričale o centru - o udruzi "autizam" u Splitu - o neredu ...
- A meni je jako žao što se sve dogodilo . To što ste pisali da se dogodilo curici se zbilja dogodilo i nama je svima jako žao....Evo učinit ćemo sve što možemo da sve bude uredu...
- Sve je to uredu ,ali ja sam izgubila povjerenje ... Nemojte mi se vi ispričavati za tuđe propuste i greške. Činjenica jest da mi se osobe koje su odgovorne nisu ispričale već su otišle i vama uvalile problem.Elegantno.
- Zato i jest otišla.
Kao da ne znam- pomislim ... nije bitno .I onda sam joj pričala o roditeljima koji su odveli svoju djecu .Gdje su ta djeca,roditelji i koji su razlozi odvođenja.Tu djecu treba vratiti u centar u rad.Pa o tom da svi zaziru od centra jer uvjeti nisu bili uredu i onda se svim silama bore za neke dijagnoze s kojima bi mogli svoju djecu smjestiti negdje drugo.I onda opet - roditelji koji ne žele dati dijete dole jer se nisu pomirili sa stanjem ...
Napokon i o udruzi i o roditeljima koji bi trebali svoju djecu voditi u Zagreb u stacionar - jer tog NEMA u Splitu.Lome se koplja zbog financija.
- Kad ćete dovesti Ivana i Mariju?
- Ivan trenutno nema rješenje o nastavku školovanja.
- Da poništeno je i poništena je vaša žalba.
- Ne... Žalba je osnovana - dakle to na što smo se žalili jest i utvrđeno uvidom u rad centra - ali je vraćeno na prvostupanjsku zbog nalaza koji su navodno stari ( da bi se kupilo vrijeme u kojem će centar stati na svoje noge pomislim u sebi )
- A ,jeli ???
- Da.Evo lijepo piše da se u žalbi navodi da otac drži da program nije primjeren učenikovim sposobnostima i da je rad u centru nedovoljno stručan.U nastavku piše - žalba je osnovana.
Pozdravile smo se ... nadam se da ćemo se ovaj tjedan vidjeti ponovno jer moram otići i do tajnice udruge.Prije tri godine su mi rekli da sam valjda učlanjena u tu udrugu automatski kada je dijete pošlo u centar.Nikakav papir nisam potpisala ni ja ni suprug.Pa da vidim šta je na stvari. Zanima me ...šta ću kad sam takva.Radoznala i upitana!
Sutra ću kontaktirati novinarku ... Da mi kaže što ju je tako piknulo u navedenom članku da je stavila tako ubojit naslov?!Danas je nisam našla jer je slobodna .
Slijedi vam dakle još jedan post.
komentiraj (2) * ispiši * #
Stručni pristup....
17.02.2007.Nažalost... bila sam u pravu .
Danas je izašao članak u Slobodnoj Dalmaciji
I roditeljima autista potreban psihijatar
LOŠA KOMUNIKACIJA Roditelje autista frustrira to što ne mogu uspostaviti reciprocitet u odnosima sa svojom djecom.Autisti ne prepoznaju što je dobro,a što loše,a "naš" im svijet ostaje nepoznat
piše: Bogdana MIHALJEVIĆ
Roditeljima autistične djece ne pomaže se dovoljno.Njima bi trebala biti pružena psihijatrijska pomoć - kaže mr.sc.Sandra Bogavčić, predsjednica podružnice Centra za autizam u Splitu.
Odlična ekipa
Mr.Bogavčić ističe da u Centru radi odlična ekipa defektologa,likovni i glazbeni terapeut,odgajatelji,učitelji,logopedi,kinezioterapeut i psiholog, ali ipak smatra da je za ublažavanje simptoma ovog poremećaja psihijatar prijeko potreban.Isto tako to su djeca kojima je potrebna 24- satna skrb,a u Splitu još uvijek nema stacionara za uvjetno rečeno odrasle osobe - kaže mr.Bogavčić.
Šok i ljutnja
Najveći problem koji muči autističnu djecu i one iz njihove okoline jest nemogućnost uspostavljanja komunikacije.Autisti ne mogu uspostaviti vezu s vanjskim svijetom i sa sobom,ne mogu pojmiti socijalni kontekst.Imaju teškoće u igri,imaginaciji,komunikaciji,opiru se promjenama u rutini.U prvom redu roditelji prepoznaju takve simptome,a to se obično dogodi prije treće godine.Roditelji na takvu situaciju reagiraju; šokom,ljutnjom,nevjericom ili depresijom;traži se drugi specijalista,drugo mišljenje i dijagnoza.
- Oni ne mogu razumjeti zašto su nama važni međuljudski odnosi,ono što frustrira roditelje je da nema reciprociteta u odnošenju.Nema uzajamnosti i to je ono što najviše boli.Autisti nekada i mogu biti svjesni besmisla otuđenja,odrasli dobiju neki uvid,ali ipak im "naš"svijet ostaje nepoznat.Oni ne očekuju od ljudi ništa,tako da uopće ne shvaćaju zašto su ljudi ponekad dobri,ponekad loši - kaže mr.Bogavčić,upozoravajući da je to poremećaj koji je teško razumjeti i da svaki slučaj ima poseban pristup i tretman.
- U centru smo Splita ,ali kao da smo na rubu,zato pozivamo sve koji imaju sluha za ove probleme da nam pomognu.To će moći napraviti i na proslavi desetogodišnjice našeg djelovanja gdje će biti izloženi dječiji radovi.Novac prikupljen prodajom radova će biti korišten za potrebe te djece - poziva mr.Bogavčić na izložbu u ožujku.
___________________________________________________
Ako su djeca u takvom stanju - onda nema smisla imati ŠKOLU za takvu djecu - treba im stacionar...zapravo treba im skladište i gomile tableta jer ionako samo vegetiraju u SVOM svijetu !!!!
I sad ja trebam nastaviti komunicirati sa osobom koja mi je u startu preporučila tablete kao rješenje ŠKOLSKOG problema zbog kojeg sam SAD U ŠOKU,LJUTA I U NEVJERICI - U DEPRESIJI SIGURNO NISAM - kako se gore navodi u članku... a vezano za činjenicu da dijete ima autizam...
E pa vidi li se kraja ...di su sad indijanci ? Evo mene držim ruku na čelu i gledam di je kraj
Tko je mjerodavan za odlučiti komu trebaju ,a komu ne tablete za smirenje i psihijatrijski tretmani?
Zar je rješenje pomoći roditeljima razgovori sa psihijatrima ?
A kako bi bilo da se konačno netko okani filozofiranja i studiranja i počne raditi svoj posao ?
Ja sam mama ,laik u tom poslu i toliko sam uspila postići sa tom djecom ... Svaki uspjeh izostaje ako se u startu krene u nešto sa stajalištem - nepotreban trud jer je stanje nepromjenjivo!!!
Dakle...
Ivan je bio tri godine u posebnom vrtiću "Dva prijatelja" u Splitu.U te tri godine nijednom nismo došli u situaciju odvesti dijete iz ustanove jer niti jednom nismo zatekli tetu da ne zna di je Ivan...Dijete je cupkajući s noge na nogu odilo u taj vrtić.Iako je plakao ko kenjac kad je trebao raditi nije mi nijednom palo na pamet da posumnjam u razlog Ivanovih suza.
Zašto?
Jer poznajem Ivana , baš kao što poznajem Mariju.
Pa kad zateknem dijete u grču u zatvorenoj sobi onda bi bilo kojem roditelju skočio tlak i postavio bi UPITNIK i smisao daljnjeg boravka djeteta u takvoj ustanovi...
Cilo vrijeme pričam o tom, a nitko me ne kuži
I da zaključim ovaj post ... Ovo je jako ružno jako,jako ružno .
Da je o bilo kojoj grupaciji u Hrvatskoj netko napisao ovakvo što onda bi se svi digli na noge...za mene je ovo stigmatiziranje ne samo djece već i roditelja ... a ovako , bidni mi opet ćemo samo šutit ...
Baš kao i naša dica!
Bog vas blagoslovio!
komentiraj (10) * ispiši * #
Korak još jedan ...
16.02.2007.
Mi smo pravno DOBILI bitku sa Golijatom.
Na rješenju Državne uprave - Zagreb - koju potpisuje Državni Tajnik stoji da je ŽALBA OSNOVANA.
Traže nam novu medicinsku dokumentaciju ... vjerojatno pravna krivina - da nebi sve završilo na sudskim tužbama ... što mi apsolutno nije ni bio cilj.Dakle, s tim je dijelom barem za sada gotovo.
U međuvremenu nas je doktor kontaktirao i posredovao između nas i nove ravnateljice - da bi se uspostavio kontakt. Pošto nas je bivša ravnateljica okarakterizirala kao jako konfliktne - nikakvo čudo da se iz daljega pokušava žena upoznati sa nama divljacima!
I tako danas je suprug bio kod nove ravnateljice u Centru ... Stara je " dala " otkaz.
Dobit ćemo sve što tražimo - i osigurana vrata i individualni program i nadzor, i stručni kadar pa će sa djecom raditi defektolozi ...Što se tiče video nadzora - trebali bi stupit u kontakt sa Središnjicom u Zagrebu!
Trenutno ih opet češljaju i više neće biti bez nadzora rada nad sobom.
Poradit ćemo još na tomu da se sva djeca koju su također nezadovoljni roditelji tijekom ovih godina odveli - tiho iz centra - vrate natrag u centar .
Trenutno je OBEĆANJE i BAJKA ...
Međutim ,da ne bi bilo zabune ...ja nemam povjerenja da će se sve obećano i ostvariti ... Budem vidila .
I budem opet zinila ako bude nerad i nered !!!
Kaže žena da joj je bilo neugodno dok je čitala naše primjedbe ... Bilo joj neugodno i zbog toga jer pored svoje obiteljske bitke - još moramo voditi bitku sa administracijom i ne radom onih koji bi nam trebali kao pomoći ...
Pušaonu - blagovaonu će renovirati !
Smješno mi je kad netko kaže da se radnik trudi na svom poslu ...
Koja je svrha radnog mjesta ?
komentiraj (1) * ispiši * #
Zločini talijanskih vojnika u Metkoviću
Prisjećam se duge kolone talijanskih ratnih kamiona i drugih vozila na čelu koji se nalazilo manje oklopno vozilo.Kolona se , iz smjera Splita, kretala preko Metkovića prema Dubrovniku.Talijanski vojnici bili su obučeni u crne košulje sa sjajnim kacigama na glavama.Jedan dio se talijanskih vojnika zadržao u Metkoviću gdje su u svoje ruke preuzeli civilnu i vojnu vlast.Tako je počeo Drugi svjetski rat u mome zavičaju.
Kao povjesničar i svjedok brojnih zločina koje su vršili talijanski vojnici ne mogu a da ne reagiram na optužbe koje su ovih dana upućene sa svih razina iz Italije na republiku Hrvatsku.
Talijanski su vojnici u kotaru Metkoviću od 17. travnja 1941. do 8. rujna 1943, ubili oko 215 nedužnih civila među kojima je bilo djece,nemoćnih staraca i žena.Osim tih zločina mnoge su građane uhitili i odvodili u logore,primjerice u logor Mamula,mnoge su deportirali izvan mjesta prebivališta.Često su iz Metkovića i drugih mjesta u kojima su imali svoje vojne posade odlazili po selima donjega Poneretavlja koja su najprije opljačkali a zatim zapalili,primjerice Bačinu,Borovce,Desne,Plinu,Pašičinu i druga sela.
Kada se sve ovo znade,onda se postavlja pitanje tko je i nad kim vršio zločine.Jesu li to činila "slavenska krvoločna mržnja i bijes te slavenske aneksionističke težnje" ili talijanska okupatorska fašistička vojska.Ovim ne želim umanjiti zločine partizanske vojske koja se borila za oslobođene tadašnje okupirane Jugoslavije i tom prigodom činila zločine.Je li , možda, u krvi talijanskih fašista bilo i slavenske krvi?
Zločine talijanskih vojnika te ostalih vojska napravljenih na području kotara Metković obradio sam u svojoj knjizi pod naslovom " Borbe i stradanja Hrvata kotara Metkovića ( 1918. - 1945.".Knjiga je tiskana godine 1997.U knjizi sam napravio popise ubijenih Hrvata po pojedinim katoličkim župama.Tu se nalaze popisi svih ubijenih Hrvata s kratkim biografskim podacima.Uz te se podatke navode nazivi vojska koje su vršile zločine nad spomenutim osobama.
Bilo bi dobro da se talijanski povjesničari pozabave zločinima koje su izvršili njihovi vojnici tijekom Drugog svjetskog rata u zemljama tadašnje Jugoslavije i u drugim okupiranim europskim i afričkim zemljama.Možda bi tada optužbe iz Italije prema Hrvatima bile drugačije.
Neka bude ovo moj skromni prilog boljem poznavanju zločina koje je izvršila talijanska okupatorska vojska na području kotara Metkovića tijekom Drugog svjetskog rata.
dr.sc.Ivan Jurić
povjesničar iz Metkovića
komentiraj (0) * ispiši * #
Daj najbolje od sebe ovome danu i to će uvijek biti uz tebe. Iako će sati prolaziti brzo a dan završiti, vrijednost koju pohraniš u njega nastavit će svoj put.
Ne odgađaj uživanje života za neki drugi trenutak. Danas je dan koji će ti donijeti najbolje od tvojih snova.
Učini nešto od onih stvari koje su ti važne, koje ti nešto znače. Stupi u vezu s onim ljudima koje želiš vidjeti.
Danas imaš priliku učiniti da se nešto dogodi. Danas je tvoje vrijeme da živiš sa svom puninom koju možeš zamisliti.
Ovaj dan je ovdje sada, spreman za tebe, da se napuni tvojom posebnom vrijednošću. Ispuni ga, živi ga, i učini ga svojim blagom.
Ralph MARSTON
komentiraj (0) * ispiši * #
Uz spomendan sv.Valentina
15.02.2007.
Nedavno mi je prijatelj pripovijedao o jednom bračnom paru koji je poznavao. Bili su sretan bračni par, ali on je preminuo od raka prošle godine. Zanimljivo je kako je preminuo 2 tjedna nakon Valentinova.
Inače, tijekom svih godina braka, običavao je za Valentinovo svojoj supruzi Moniki poslati buket prekrasnih ruža te poruku:
“Volim te više nego prošle godine i moja ljubav će rasti svake godine sve više!”
Monika je bila iznenađena kad joj je na prvo Valentinovo nakon suprugove smrti cvjećar donio veliki buket ruža. Doista je bila iznenađena, zapravo više negativno i neugodno jer je mislila da se radi o nečijoj šali.
Nazvala je cvjećarnu i zatražila objašnjenje o darovanom buketu. Vlasnik cvjećarne ljubazno joj je objasnio da zna za smrt njezinog supruga prošle godine. Zatim ju je upitao, je li pročitala malo pismo koje se nalazi u buketu i objasnio joj da da je ruže njezin pokojni muž platio unaprijed i za buduće godine.
Kad je spustila telefonsku slušalicu, Monika je, s očima punih suza, našla pisamce u buketu ruža i otvorila ga. Prepoznala je rukopis svoga pokojnog supruga kojim su bile ispisane riječi:
“Moja najveća ljubavi, znam da je ova godina bila teška za tebe i nadam se da ćes se ubrzo oporaviti. Želim ti kazati da ću te ljubiti kroz sve preostalo vrijeme i da ćemo jednom opet biti zajedno. Svake godine će ti donijeti ruže. Onoga dana kada im ne otvoriš vrata, taj dan će se vraćati pet puta i kucati ti. Ako ni tada ne odgovoriš, ruže će odnijeti tamo gdje ćeš biti, na našu zajedničku grobnicu, gdje ćemo počivati jedno pokraj drugoga. Volim te!”
Još jedna pričica iz našeg župnog listića...
komentiraj (2) * ispiši * #
Trenutno se nalazi u skučenom prostoru.U skoroj budućnosti se ova izuzetno vrijedna zbirka namjerava prebaciti u zgradu stare duhanske stanice koja je izgrađena za vrijeme Austro-ugarske vladavine.
komentiraj (5) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (0) * ispiši * #
E ovo su žuti cvjetovi kojih je puno u Neretvi... e nažalost ne mogu se sjetit kako ih naš narod zove ...
komentiraj (0) * ispiši * #
komentiraj (8) * ispiši * #
Dakle...
Razgovarali smo sa didom sinoć u vezi kuće i vrtića za djecu sa posebnim potrebama kojeg bi otvorili u toj kući.Osobno mi je jako nedostajao taj kontakt od samih početaka ,kada sam se suočavala sa neizvjesnošću i neznanjem ... Marija je odbijala kontakte zagrljaja dok se nisam suočila sa njezinim odbijanjem i inzistirala na dodiru ... Prvi dodiri su trajali satima uz njezino plakanje bacanje,guranje i vikanje...
Danas je Marija maza ljubilica koja je naučila da i van njezinog svijeta postoje osobe koje je vole i koje je žele dodirivati ...Taj prvi korak ka dodirima je bio i prvi korak za izlazak iz tame ...
Inače je kuća jako velika , ima puno soba i sve su na istom katu. Mislim da bi se u roku od dvi-tri godine sve moglo osposobiti te srediti i prilagoditi vrt ( ograda ,zelena naravno ...)
Didu se ideja sviđa i jutros kaže da se cilu noć vrtio zbog toga u krevetu i razmišljao o toj ideji...
_______________________________
Liječnik koji je Ivanovu dokumentaciju proslijedio komisiji ( prvostupanjskoj ) kaže da je dokumentacija koju im je dao bila OK.
Iz tog mi ne pada ništa drugo na pamet nego da nas uistinu netko pokušava zabetonirat da bi spriječio rješenje problema.
_________________________________
Što se tiče nekih osoba koje imaju neodoljivu želju istresati svoje bla,bla,bla po ovom blogu - ja na takve stvari ne reagiram poput nekih naših kršćana...ja to jednostavno obrišem.
Ako treba i sto puta.
Zašto ?
Zato što se sa takvim osobama nema koristi raspravljati ,a svaki djelić kojeg im posvetim u takvoj vrsti komunikacije je uzaludno trošenje vremena u kojem njihove bla,bla,bla budu sve gore i gore ...
Možda je ipak riječ o jednoj vrsti opsjednutosti - bilo sobom,bilo sexom,bilo novcem , bilo podsvjesnom mržnjom prema svojoj slabosti ... jer obično ono na što reagiramo govori jako puno o našim svjesnim ili podsvjesim slabostima.
Čovjek koji mrzi slabijeg - i sam je slabić ... Zapravo mrzi slabost i nemoćnost koju vidi i u tom trenutku se javlja misao - Hvala Bogu što nisam kao oni !
I otvorila se nova Pandorina kutija i od jedne nadmoćne ,ohole misli iz koje proizlazi naknadnih stotinu problema za koje ni neznamo što im je uzrok.
Apsolutno mi ne smeta nitko tko se upiše na blogu - ali mi smeta riječnik koji nije primjeren i kojim se ništa osim ponižavanja,izrugivanja i bla,bla,bla nije reklo.
A mržnja je pak suprotna ljubavi ... Mržnja se hrani malim stvarima i polako prerasta u velike stvari kada više ni nismo svjesni koliko uistinu mrzimo...Pa nam psovke i ponižavanja drugih postanu sastavni ritual svakodnevnog ophođenja prema drugima ...
Tada se zna dogoditi da se inrecijom počnemo istresati istim riječnikom prema bilo komu ...
Nisam savršena , imam svojih mana - ali jednostavno ne želim se raspravljati - ako stvarno ne moram,a to su pak posebni slučajevi.
Godinama sam slušala razne ružne riječi od nekih bliskih mi osoba i nije mi ni tada palo na pamet ulaziti u raspravu ...
Zato svaki komentar u kojem se traži revanš tipa bla,bla,bla - jednostavno brišem.
Ne ulazim u začarani krug u kojem nema pobjednika ...već samo poraženih !
Pozdravlja vas i voli vaša tipkovnica!
komentiraj (6) * ispiši * #
Skinuto sa KNI - Osobe s invaliditetom su Božji govor Crkvi i znak Božji u Crkvi
"Ukoliko se na pregledu trudnice otkrije, majkama koje pod srcem nose dijete s oštećenjima, savjetuje se abortus. Ono će biti samo opterećenje i zato za njih nema i ne treba biti milosrđa, nego ga treba ukloniti. Društvo nema milosrđa prema takvoj djeci.
Dragi roditelji, vi ste prihvatili svoje bolesno dijete i u vašem se životu dogodio preokret, postali se svjedoci Isusovi. Vi nam pokazujete da je svaki čovjek takav kakav je i htjeli bismo uputiti poziv i izazov svima onima koji još uvijek teško prihvaćaju činjenicu da imaju bolesno dijete, da im želimo pomoći da izađu sa svojim djetetom iz kuće i da dožive ohrabrenje", rekao je biskup.
Osobama s invaliditetom biskup je poručio:
"Vi ste Božja riječ upravljena nama. Mi od vas možemo i trebamo učiti tko je čovjek, možemo se učiti iskrenosti, plemenitosti, poštenju, privrženosti, vjernosti, skromnosti, znati biti zadovoljan s malo, znati biti solidaran. Vi ste Božji govor Crkvi i znak Božji u Crkvi.
" Roditeljima koji su prihvatili i vole svoju djecu s invaliditetom, biskup je poručio da su veliki, a župljanima da prihvate osobe s invaliditetom i da im budu vjerni. "
"Po našem odnosu prema osobama s invaliditetom pokazuje se naš odnos prema Isusu", rekao je biskup Hranić.
Danas nam je dido iz Makarske di je trenutno na rehabilitaciji došao u Split i to sam sa svojim autom ... Cilo popodne smo se zafrkavali i smijali
Ivan i Marija su ga obilazili svako malo i mazali se
s didom ,a did se mazao s njima Eh,ljudi moji...da mi je netko rekao da će se ovo dogodit ,nakon toliko godina - rekla bih mu iz topa - NEMOGUĆE ... 12 godina ja čekam ovakav odnos i samnom i sa djecom ... 12 godina ljudi moji nije 12 dana ili 12 tjedana ...
Isuse ,hvala ti
komentiraj (3) * ispiši * #
IZ TAME U SVJETLO
MOLBA GORANOVOG OCA
Zamoljeni smo od CENTRA ZA AUTIZAM iz Zagreba da učinimo korak u ostvarenju sna dvadesetogodišnjeg Gorana i njegove obitelji. Da ne bih puno duljila, Goran je štićenik gore navedenog centra, a ovdje donosim zamolbu njegovog oca kao i liječničku potvrdu.
Ispričavam se što ne mogu staviti preslik istih na blog jer nam skener ne radi, ali vas pozivam da pogledate Put do dječjeg srca čijom se inicijativom otvara ova stranica. Naime, navedeni blog jest blog Dječjeg vrtića Svete Male Terezije iz Strmca Samoborskog i jamčimo da su dokumenti koje donosimo autentični.
Odvojite malo vremena kako biste pročitali zamolbu Goranovog oca Franje Pribanića.
Gore cijenjenom naslovu podnosim molbu za novčanu potporu u svrhu troškova liječenja moga sina Pribanić Gorana. Moj sin je teže mentalno retardirano dijete sa smetnjama u razvoju u kategorizaciji 100% oštećenja organizma. Od 2004. godine uz sve tegobe u razvoju, sinu je počeo slabiti vid na obadva oka, što je na jedno oko nakon operativnog zahvata potpuno izgubio vid. Kako mu i na drugo oko vid rapidno slabi potrebno je izvršiti operativni zahvat što hitnije u privatnoj klinici u inozemstvu gdje garantiraju za operativni zahvat na oku.
Kako je u pitanju moje dijete staro 20 godina koje je već s poteškoćama rođeno ne mogu dozvoliti da zbog loše materijalne situacije dozvolim da potpuno oslijepi pa Vam se s tog razloga obraćam s molbom za razumijevanje i odobrenje Vaše financijske pomoći.
Napominjem da se do sada bez obzira što sam podstanar i što imam još jedno dijete srednjoškolca, nisam javljao ni za kakve pomoći i sami smo se nosili sa svojim problemima. Međutim, sad mi je ostao jedini izlaz iz ovakve situacije da zatražim od Vas pomoć.
Nadajući se za Vaše razumijevanje iskreno Vas pozdravljam.
Zagreb, 04.02.2007
PRIBANIĆ FRANJO
Trnovički put5
10040 Zagreb
Hrvatska Poštanska Banka 10000 Zagreb
Pribanić Franjo
Broj štednog računa: 1101136951.
Danas sam pregledala Gorana Pribanića.
Kod pacijenta radi ablacije retine nastupila sljepoća bez mogućnosti liječenja, na drugo nastala također ablacija – odlijepljenje mrežnice sa simptomima gubitka vida – predloženo liječenje više stručnjaka okulista u Austriji i potreba za hitnom operacijom kako bi se pokušalo sačuvati minimum vida na drugo oko.
Neophodna financijska humanitarna pomoć kako bi se pomoglo invalidnom djetetu i teškom materijalnom statusu obitelji.
Zagreb, 2007.
dr. med. Jadranka Božić
Porečka 7b – Zagreb
tel: 01/23-07-330
komentiraj (7) * ispiši * #
„čovjekom bez poziva“, lutaocem.
Doživljava se kao suvremeni „nomad“
koji neprestano traga i pokušava.
Ne osjeća se pozvanim u život,
nego traga za životom.
Ne osjeća se pozvanim od Boga,
nego traga za Bogom.
A Krist je došao i pozvao nas:
„Pođi za mnom!“ –
da ne budemo lutaoci,
nego nasljedovatelji.
Bili smo na selu i bilo nam je lijepo.
Jučer smo dobili dokument od Državne uprave u kojem nam poništavaju rješenje o nastavku školovanja za Ivana i upućuju nas da u roku od 30 dana sakupimo novu dokumentaciju o zdravlju djeteta te da izađemo sa tim na novu prvostupanjsku komisiju .U međuvremenu se na ovo rješenje možemo žaliti Upravnom sudu.
Nonses ovog rješenja jest taj da moramo dokazati da Ivan ima autizam tj. da se pri donošenju rješenja o nastavku školovanja nije moglo uzeti u obzir niti jedan medicinski nalaz koji je stariji od 6 mjeseci ...Nevrijedi niti to što je dijete bilo na vještačenju i ima dokument kojim se dokazuje da je dijete invalid i na osnovu čega prima uvećan dječiji doplatak .
Također ,nemaju pojma o kojem je djetetu riječ jer Ivan nije niti jednog dana bio u centru ,a na dokumentu piše da smo nezadovoljni njegovim programom u centru...
I tako mi se žalimo na propuste ustanove - a oni ne samo da su ušli u medicinsku struku ,već nisu niti uradili onaj dio posla koji je njihova struka .
E sad - netko je gluh i slijep ili se samo pravi da je gluh i slijep
komentiraj (3) * ispiši * #
... prikaza Majka svoga Sina Bogu Svemogućem i za Dijete zamoli blagoslov od Oca i Gospodara svega svijeta, a Josip za žrtvu predade svećeniku dar siromaha - par kao snijeg bijelih golubova.
U taj tren prenu Mariju blagi dodir i ona kraj sebe vidje vremešna pogrbljena starca, s ispruženim drhtavim rukama. Gledao je u Dijete očima sjajnim i živahnim, a lice mu je ozarilo neko unutarnje svjetlo. Marija, bez riječi, u njegove drhtave naborane ruke položi Isusa.
Naskoro im se pridruži i proročica Ana, pobožna starica, koja je život provodila u molitvi i služenju Bogu u Hramu. O, kako se obradovala vidjevši Isusa. Cjelivala mu je male ručice i od radosti kliktala slaveći Boga. Nizala je pohvalu za pohvalom Djetetu Isusu. A on se, kao da razumije, smješkao i radosno gledao sad starca Šimuna, sad proročicu Anu.
Prikazanje Isusovo u hramu zapalilo je svijeću - svjetlo koje obasjava svakog čovjeka. Njegova svijeća obasjava put - jedini put koji vodi prema potpunom ispunjenju i sreći. Tražimo svoj put u putevima onih koji su prepoznali svjetlo. Budimo svjetlo svijeta, neka naš život bude vrijedan i ispunjen.
Razbistri nam, Gospodine, pogled vjere Da te prepoznamo u braći našoj, U riječi tvojoj, U Crkvi što jednodušno moli, U otajstvima po kojima nam se daješ. Ne daj nam smrti vidjeti Prije nego te Spasiteljem priznamo I kao Spasitelja proslavimo
Danas je meni rođendan
Bit će 
komentiraj (5) * ispiši * #
Danas je sve na novo ...
Da ne bi bilo nesporazuma kakva ... Djed je nudio i djeveru i to više nego što je ponudio nama - a on je to sve odbio uz obrazloženje da to njemu ne treba . Ne želi raditi ni lozu ni održavati kuće , sada kad je djed imao moždani razmišljao je kako bi ga smjestio negdje u dom...
A dido se oporavlja i već hoda na svoje noge.
Što se tiče materijalnog ...
Planiramo tu kuću pretvoriti - ako ikako bude moguće - u nešto što će moći pomoći i drugim majkama i drugoj djeci sa teškoćama.
Prije sam se zafrkavala da bi bio idealan vrtić jer ima puno soba i veliki vrt ... Danas eto postoji mogućnost da nešto i učinimo jer ... što se prije počne raditi sa djecom rezultati su bolji.
Na zemlji je posađena loza - od ovog vikenda i ja sam vinogradar .
Ivan i Marija su se u toj kući razbolili , u tom vrtu su se igrali ,padali ...prčkali po zemlji svojim malim ručicama.Tu su propuzali i naučili svoje prve korake ... Tu su živjeli od kad su se rodili dok se nismo preselili ...
tipkovnica
komentiraj (1) * ispiši * #
