SVJETLO U SPLITSKOJ OBITELJI ŽDERIĆ DVOJE JE DJECE S PROBLEMIMA U RAZVOJU,NO NADA IPAK POSTOJI
I autistična djeca mogu napredovati
LOŠ START Što se tiče Centra za autizam,ako se već u startu kreće s teorijom da autistična djeca ništa ne mogu naučiti,onda se,naravno,ništa neće ni postići - kaže Andrijana Žderić
Piše Bogdana MIHALJEVIĆ
Obitelj Žderić preselila se iz Metkovića u Split zbog školovanja svoje dvoje djece ;Marije i Ivana,kojima je dijagnosticiran autizam.Obitelj broji pet članova ;otac Dinko,majka Andrijana te troje djece najstariji Ante (12),Marija (11) i Ivan (8).Iako će na prvi tren mnogi pomisliti da je ovo izuzetno tužna priča,Dinko i Andrijana se znaju nositi s problemima.Oni su roditelji koji jako vole provoditi vrijeme sa svojom djecom i stalno ih vode vani.
Odlični sportaši
- Marija se obožava igrati sa lutkama.Ivan ,čim se pojavi neka curica,ide kraj ogledala i namješta frizuru – kazali su roditelji.
Inače ,i Marija i njezin mlađi brat Ivan su odlični plivači i ronioci.Mariju posebno raduje crtanje, a Ivan obožava kuhati pa mama mora dežurati pokraj lonca“da ne doda vegete“.Ivan je u svojoj najranijoj dobi pokazivao simptome hiperaktivnosti,ali dosta dobro se razvio i socijalizirao s ostalom djecom koja su pohađala vrtić „ Dva prijatelja“ i izostajao je samo kad je bio bolestan.Nakon što dijete „odradi“ vrtić,ne postoji,pričaju roditelji,odgovarajuća ustanova u kojoj bi im se pružila ljubav uz stručni rad.
Iako Marija djeluje kao dijete s kojim je teško raditi,ona u „svom svijetu“ uživa igrati igrice na kompjutoru zajedno s Ivanom,te ima izraziti smisao za modu.Voli se sređivati i svoju odjeću bira sama.Ne priča mnogo zbog lijenosti i s pojedinom se djecom odlično igra.Autistična djeca jednostavno „biraju društvo“.
-Što se tiče Centra za autizam,ako se već u startu kreće s teorijom da autistična djeca ništa ne mogu naučiti,onda se naravno ništa neće ni postići.Zbilja,onda ne vidim ni smisao njegova postojanja – kaže mama Andrijana.
Podrška
- Nas je najviše zaboljelo to što su nam rekli da pomak u razvitku djeteta ne postoji i da je to konačno stanje.Odgojitelji bi trebali biti podrška roditeljima,a ne roditelje ubijati u pojam.Nama ne treba psihijatar ,nego adekvatna škola za našu djecu- tuži se otac Dinko.Poznavajući sposobnosti i osjećaje svoje djece ,roditelji se nisu predali.Mama ,koja nije zaposlena,čita literaturu,ide na forume i informira se o rezultatima koji su postignuti vani,te razmišlja kako raditi s djecom.
Evo ga ...takav kakav jest .Ima i slika di smo svi zajedno Nemam načina da vam je stavim.