Sama Molitva Božanskom Milosrđu je - nadnaravna ,čudesna i izvanredna milost kojom nas je sam Gospodin darovao preko svoje službenice - danas svetice ...

Sad sam tila napisati "romane" ... ali, bit svega je LJUBAV .
Koliko ljubavi izvire iz tebe prema Gospodinu ,tolikom mjerom i više Gospodin se daruje tebi - po svom Božanskom Milosrđu , po svojoj ljubavi...

Po tom Milosrđu će se svijet spasiti ...Zato tko može neka moli krunicu Božanskog Milosrđa...

O ljubavi se može pričati - a to koliko uistinu imaš ljubavi - Gospodin jako dobro zna.

Pa i sam nam kaže da od gomile isprazno izgovorenih RIJEČI nema koristi i da će se za svaku UZALUD izgovorenu davati računa!?Poruke,poruke,poruke - a sve je tako jednostavno ,da ne može biti jednostavnije nego što jest ...Svojom snagom,svojom silom,svojim htjenjem - bez Božje Milosti ne možemo NIŠTA.

Da je Isus htio biti senzacija koja čini senzacije - ne bi se rodio u štalici...
Jednostavno,neke stvari ne vidimo ,jer smo slijepi i pored zdravih očiju - a neke jer nam nije došlo vrijeme da ih vidimo ...Ali,kako li je lijepu kad se dogodi spoznaja ,pa uvidiš di si pogriješio jer tada imaš priliku popraviti porušeno...

Ako se treba nekoga nagovarati da nekoga voli - to nije prava ljubav ...
Može li se voljeti nekoga samo zato jer te netko na to nagovorio?Ne može...Kad tad ćeš morati ponovno biti nagovoren da ostaneš sa tom osobom ,pa ponovno,pa ponovno,pa ćeš otići ..Od nagovaranja nema ništa ...

Ali kad osjetiš pravu ljubav - postaje bitan samo onaj koga voliš , i za tu osobu ti nisu potrebna ni nagovaranja, ni "posrednici", nitko..Jednostavno je voliš i trudiš se što bolje ju upoznati ... Ispočetka izaokolokole ,a onda sve direktnije i direktnije dok ne dođe do susreta...A pošto se sa druge strane nalazi Isus koji nas toliko ljubi da je svoj život dao za nas ...možeš biti sto posto siguran da će ti se na ljubav uzvratiti velikom ljubavlju ...To je to!

don Alojzije mi je jednom prigodom rekao " Nemoj se misliti što će biti , kako će biti i komu će biti ...misli samo na to komu se moliš!"
A ja bih još nadodala - i da u svemu što se događa vjeruješ Bogu koji svako zlo okrene na dobro...

Skinuto sa stranice Hrabri telefon








ČETIRI TIPA ZLOSTAVLJANJA DJECE

FIZIČKO ZLOSTAVLJANJE je ozljeđivanje djece do 18 godina od strane osoba odgovornih za djetetovu zaštitu. To je najčešći oblik zlostavljanja djece.

EMOCIONALNO ZLOSTAVLJANJE je izrugivanje, vrijeđanje i omalovažavanje djeteta, manipuliranje djetetovim osjećajem krivnje i nabacivanje osjećaja manje vrijednosti. Taj oblik zlostavljanja je najteže prepoznatljiv i uočljiv.
No oblik tog tipa zlostavljanja je i obavljanje dužnosti umjesto djeteta – pisanje domaćih zadataka, lektire i slično – rješavanje njegovih sporova s vršnjacima.
Time također šaljemo djetetu poruku da nije vrijedno, da ništa ne zna, ako mu roditelj to ne napravi! Kada roditelj kaže djetetu da je glupo, da je bolje da ga nije ni rodio, kako druga djeca nešto mogu a ono ne može ili neprestano viču na dijete, sve je to emocionalno zlostavljanje.

ZANEMARIVANJE je kada se ne vodi briga o osnovnim egzistencijalnim potrebama djeteta – uskraćivanje zdravstvene, higijenske brige, hrane, odjeće, obuće – odnosno izbjegavanje osnovnih roditeljskih dužnosti.

SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE djeteta svako je seksualno ponašanje odraslog prema djetetu – od seksualnog odnosa koji se obavlja pred djetetom, preko gledanja pornografskog sadržaja, masturbacije pred djetetom do dodirivanja djeteta po intimnim dijelovima tijela te, naravno, sam seksualni čin. Sam seksualni odnos događa se dosta rijetko! Naravno da svako maženje, ljubljenje djeteta nije zlostavljanje jer dijete ima potrebu za tim. Ali ako se to radi isključivo zbog zadovoljenja seksualnih potreba odraslih, riječ je o zlostavljanju.

Pravo na misao,osjećaj,doživljaj...pravo na potrebu i pravo na ispunjenje istih.

Kako ostvariti pravo na postojanje i pravo slobodu izricanja svojih osjećaja i misli?
Ako je moja misao suprotna tvojoj misli - ti me više ne želiš čuti jer nisam osoba s kojom dijeliš ISTU misao...osjećaj... želju.
Tada ušutimo ili se upuštamo u raspravu u kojoj svatko drži svoju stranu.

A ja se ne želim svađati - ali. kako ću ti reći što osjećam ili mislim ,kad me nešto pitaš o nekoj temi koja tebe zanima.

I onda,zapravo,već dok mi postavljaš pitanje,ustvari te ne zanima što mislim- ako se zbog mojih riječi na mene naljutiš.Jer ne "ljutiš" se zapravo na moje riječi i misli već na to što se nalazim tamo gdje me ne želiš vidjeti - suprotno od onog što ti misliš i osjećaš....Ljutiš se jer nisam na "tvojoj"strani...

Ja se ne ljutim jer netko ima mišljenje,osjećaje i želje...Jer takvom se ljutnjom, "ljutim" na čovjeka - koji je kao i ja sazdan od krvi i mesa.I takav je kakav jest ,sa svim svojim manama i vrlinama, jer je prošao putevima kojima ja nisam hodala i na tim putevima susretao je sve ono što ga je i oblikovalo da bude osoba kakva jest.

Zato...tražim isto - pustite me da budem to što jesam ,čovjek od krvi i mesa koji ima pravo na mišljenje,osjećaje ,želje, pogreške.

Meni nije lako osjećati to što osjećam - Najlakše je zatvoriti usta i šutiti,kad te se pita nešto o pitanjima o kojima je "problem" govoriti.A šta poslije toga? Mirno gledati i reći - tako mu je trebalo biti i ne osjećati nikakvu nelagodu jer si propustio samo sa dvi, tri u tom trenutku ,za tu osobu ,bolne riječi,učiniti da se takvo što ne dogodi?

Pišem ,o ovom,jer me trenutno boli,osjećaj da me netko samo zato jer o nekim stvarima mislim drugačije,osjećam drugačije - odbacuje,umjesto da me pusti da imam svoju misao,osjećaj i želju... što i ja njemu dajem .Budi to što jesi - i to isto dozvoli i meni.

Utopija?

Filozofija?

ili možda nešto treće....

Ako živim u besprijekorno lijepoj kući
sa svakom stvarčicom na svom mjestu,
ali u kojoj nema ljubavi,
ja sam kućepaziteljica – ne domaćica.

Ako imam vremena za čišćenje, poliranje i ukrašavanje
a nemam ljubavi,
moja djeca se uče čistoći – ne pobožnosti.

Ljubav ostavlja čišćenje prašine u potrazi za dječjim smijehom.
Ljubav se smije sićušnim otiscima prstiju
na svježe očišćenom prozoru.
Ljubav briše suze prije nego obriše
proliveno mlijeko.
Ljubav podigne dijete prije nego pokupi igračke.

Ljubav je dar kroz iskušenja.
Ljubav prekorava, prigovara i razumije.
Ljubav puže s bebom, tetura s mališanom,
Trči s djetetom, onda stoji postrani
da pusti mladost da ušeta u odraslost.

Ljubav je ključ koji otvara poruku spasenja
dječjem srcu.

Nepoznati autor

Defektolog nam se zaposlio - na otoku!

Jel moglo dalje? Tako to ide kod nas.

Danas nam se javila.Drago mi je zbog nje i držala sam joj palčeve da dobije taj posao - ali mi je zbog njih dvoje teško. Radila je sa Ivanom tri godine,a sa Marijom je tek sada počela.Rekla nam je što Marija može i pokazala nam što i kako dalje...

Sad moramo potražiti novog ,friškog defektologa .U međuvremenu naoružali smo se raznoraznim zbirkama zadataka koji se mogu kupiti u knjižarama za rad sa predškolcima .

Život ide dalje...jednostavno dođe vrijeme kad svatko kreće na svoju stranu.
Budemo je obavezno posjetili ,i tako ću onda ispuniti još jednu želju u svom životu - plovidbu trajektom na otok !

U Splitu je događaj dana riva.Kako neće,pa da sam znala da se ljudi danas okupljaju i da će protestirat išla bi i ja vanka.Zamisli splitsku rivu bez "cvijeća"jer ga u novom izgledu neće bit?Jedino zelenilo bi bile palme ! A tek beton koji košta nekakvih 8 milijuna ...ma kakvi 8 - već 80 milijuna kuna !!!!

I dobro - zar smo svi skupa samo ovce ( ble,ble,ble) koje političari vuk:u kako njima odgovara? U Rogoznici se toliko kuća porušilo jer nemaju građevinsku dozvolu , a riva se počela raditi usprkos toga što NEMAJU građevinsku dozvolu!

Šta sad radi ministarstvo ? Ili opet idemo po onoj - što vrijedi za jednog ne vrijedi za drugog!

I još samo jedan pogled na krađu ne stoljeća nego milenija koja se odigrala su dok su ljudi umirali po ratištima diljem lijepe naše,a i šire ... Što pametan čovjek uopće može reć na takvo što?
Ko će kome nego svoj svome! Nakon rata se ubilo preko 1500 branitelja .
Nisu se ubili zbog love - već zbog nepravde ,laganja i omalovažavanja .

Opet ista priča - puno baba kilavo dite !Jeli ovo naš Hrvatski originalni proizvod ? Boli ga lud,pravi se nešto?Nitko nezna tko bi trebao poduzeti nešto ,a zapravo svi sve znaju ,pa onda valjda "neznaju" kako prići k "moćnicima" kojima se neki klanjaju ,neki uvlače ... Tko će prvi pasti? Nitko - ode sve u zastaru... I onda se ja kao čudim što već mjesec ipo nitko ne odgovara na našu žalbu?
Ne čudim se,zapravo bih bila totalno iznenađena da jedanput konačno netko odreagira na propust,nemar,nebrigu onako kako bi i trebalo odreagirati .
Da smo mi kojim slučajem počinili nešto slično - ili da kojim slučajem recimo ne platimo neki od računa - državna služba sjeda za vrat.A tko sjeda državi i njezinim službenicima?

Žalba je jedino proslijeđena u Centar za autizam( a mi mislili da je proslijeđena O.Š. u koju Ante ide) , a ravnateljica je organizirala izložbu radova djece iz centra kako bi prikupila novce - za klackalice i ljuljačke koje će postaviti u vrtu...treba im 80.000 kuna za to.
A ja se već ponadala da se sakuplja novac za vrata koja će se otvarati na pin ili za video kamere kojima će se pratiti rad djelatnika i djece.
Ah,puste li moje želje...

Zar su sve to samo brojke ... i ljudi, novci i djela i nedjela.Rekao bi Rojs - ko je jamio,jamio- da nije tragično do bola,bilo bi možda i komično,ali ovako,komu je do smijeha?

Jutros mi je moj curetak uletio u krevet i tražila je da je grlim i uz to me zvala ovako:
-Naja dođi,naja dođi ,naja dođi...

Izdrpala sam je od dragosti ... Naja je skraćenica od mog duuuugačkog imena.Nijedno dijete me nikada nije moglo zvati imenom već su ga uvijek kratili - najčešće kao naja...
To je uradila jutros , a popodne smo nakon šetnje, završili u trgovini - na odjelu igračaka.Oboje sad pokazuju zanimalnje za igračke - Ivan za plišane koje se glasaju ,a Marija za lutke i večeras ...

Uzela mi ruku i pokazuje na najgornju policu ! Ja pogledam,a ono bingo.Pravim se blesava i samo joj odvratim da nemam pojma šta oće i okrenem joj leđa.
Pokuša Mara ponovno,a ja isto odreagiram...

I onda nekon nekoliko trenutaka ,kaže mi suprug da je pogledam...

Uzela Mara kutiju plastičnu sa kockama i popela se na nju i pokušava dohvatit bingo koji košta kojih 35 kuna..Ja se opet napravim blesava pa uzmem kutiju i vratim je na svoje mjesto u policu uz komentar da takve kockice već imamo kući i da joj ne trebaju i reknem joj neka kaže šta joj treba pa ćemo vidit oćemo li to uzet ili ne!

E,onda se Mara naljutila ,uzela kutiju ponovno i popela se na nju uz riječi
- Oću to,oću to!!!
- Pa šta ne kažeš Marija...
Donili smo bingo doma i odma ga rastvorila i sve smo namistili za igrat - i čim je čula kako kuglice klapaju od plastiku - ostavila nas je da dalje igramo sami.

Ivan je kupio puzzle - velike šta se slažu na pod - cilo se veče igra sa njima i žabca koji krekeće kad mu stisneš tipku...Jučer je na papir jedno dvi ure slagao plastelin ,naravno uz prekide da ode na WC ili štogod pojede...ali se zabavio i bio je zaokupljen - radom.
Baba ga sinoć na telefon pitala oće doć u Metković - zavrtio je glavom da neće ?!





I tako...
Kad sam bila dijete imala sam prvog rođaka kojeg sam jako puno volila...Bio je od mene samo nekoliko mjeseci stariji .Još kad smo bili djeca roditelji su nas znali slat jedne do drugih po nekoliko dana,tako da smo imali pravu obiteljsku kominikaciju među nama djecom...Ali ja i on uvik smo se jako dobro razumili i bez puno riječi...srednju je upisao u Zagrebu - za policajca...
Rat ga je zatekao na službi u Splitu, pa je odlazio na terene ...Zadnji mu je bio Kruševo.21 godina.
Danas je 15 godina da ga nema među nama ... A sjećanje još uvijek živi... u srcu zavijek.

Ovih dana...

Marija je išla do logopeda ,a defektolog nam je dolazio kući.Marija je tražila da joj izaberem broj i javila se didu ( moj tata)- kad se did javio na telefon rekla mu je - Dide...
Sa drugim didom nemamo kontakta već 4 godine - hoće da ih damo u dom.

Ante je bio u srijedu dobio fibru 38,7 i nije dva naredna dana išao u školu.Ništa nije nađeno,a danas je na nogama....


Meštri nam trebaju doć i ordinirat po kupatiliu i već drugi put odgađaju dolazak.Nama i još u dva stana.Greška prilikom gradnje.Još su onda znali da će se vratit...i kopat po našim WC -ima.Kad dođu ja odoh u Metković sa Ivanom i Marijom.

Kako ću im objasnit da ne mogu piškit u WC taj dan - odnosno - čemu riskirat !Ostalo si zamislite....


susret sa englezima - ona krtica ... nevjerojatno - za umrit od smija!


Tračaju li muškarci ?

Svoj djeci ...

Danas je prošao jedan od onih dana kad mom Ivanu sve smeta i kad ga sve živo frustrira...

Planiramo ima već poprilično dana odlazak u trgovački centar kako bi pogledali namještaj za popunjavanje određenih dijelova stana...i tako smo prvo došli na dio u kojem se prodaju kauči.Ne da ih je isproba nego ih je doslovno do jednog do drugog utuka! Ovi valja - pa legne...ovi dobro odskače ,pa otrese guzom nekoliko puta...
E ,a ostalo ,nismo imali šta puno gledat,pa smo krenuli put garderobe - muška i dječija. Di ću ja sa njima, ić sebi nešto kupit?Ma nema teorije...odma je potraga po trgovini i upadi u kabinu.I tako našli smo svakom po nešto ( osim meni ).No,dobro,kad su oni zadovoljni i ja sam.

Onda smo krenuli pojest nešto i popit sok...Meni i Ivanu bolonjeze , Mara je čvrknila pizzu ,a Ante i suprug po jedan sendvić.I tako,dok smo uživali u blagodatima brze hrane - iz brodogradilišta su remorkerima teglili brod prema pučini.Došlo doba da i on ispruži svoje "noge" i krene u svit.Pa se mislim ,kako naši ljudi sagrade toliku grdosiju koja poslije plovi svjetskim morima i kako je on svaki koji krene odatle zapravo - hrvatsko dite.

Kad je brod otplovija , ustali smo se i krenuli u drugi dio trgovačkog centra.I sad dolazi "ludilo".
Sve je zapravo bilo ok, dok Ivan nije vidio kinder jaja kojih ruku na srce ima jedno dvista trista i sve na jednom mjestu i sve dostupno njegovim rukama... Udri plakat "grlo" materino koliko je god mogao i ne mogao!I opet ista priča...Ljudi bacaju oćade ,komentare ...
E sad,nije problem -njega zadovoljit.Daš mu kinder i on ušuti! Al,nakon tog jednog dolazi drugi kinder - kojega će dobit na isti način -deranjem!

Dakle,kinder nije dobio,ali je dobio objašnjenje da se može derat koliko god hoće,da me nije briga i da iako se dernja jaje neće dobit .Dobit će ga kad završimo posao zbog kojeg smo došli.
Nije pomoglo . I onda se javio jedan momak od svojih 20 godina.Uzvratio je Ivanu istom mjerom - oponašanjem njegovog tuleža!
Ivan je ušutio i obratio pažnju,a momak je ponovio isto. Sad je moj dragi sin bio zbunjen ,a ovaj drugi dečko se počeo smijat...Njegovi roditelji su odmah reagirali uz obrazloženje da im je sin stradao u prometnoj nesreći prije tri godine i da je od tada takav...Ja sam se počela smijat jer se od svi ljudi koji su kao vidili da se nešto događa - nitko nikada nije direktno i na ovaj način obratio Ivanu.
Rekla sam ocu od momka da je Ivan autist.Čovjek je mislio da ja govorim za njegovog sina,pa ponovi da je stradao u automobilskoj.Ja tada ponovim njemu da je moj sin autist ( a zapravo sam cijelo vrijeme gledala kako njih dvojica reagiraju jedan na drugoga) ...oni su se razumili.Ivan se smirio i ušutio,barem za pola sata i taman dovoljno da obavimo šta smo trebali.Tada smo otišli po kinder jaja - svakom po jedno i na blagajnu.
E sad,postoje blagajne koje su predviđene za invalide... djelatnica nas uputi sa te blagajne na drugu -navodno nešto ne radi .OK. Dođemo na tu blagajnu ,a djelatnica sa te blagajne nas uputi na ovu koja nas je poslala k njoj uz obrazloženje da i one rade!
I mi joj rekli da nas je poslala jer ne radi...i dok smo tako govorili - ova je primila stranku i počela provlačiti artikle...
Vjerojatno joj nismo djelovali kao obitelj u kojoj su invalidi ???
( i suprug je invalid Domovinskog rata - stradao od dviju minobacačkih granata prilikom akcije Maslenica)

Završili smo na blagajni koja se nalazila između njih dvije ping-pong blagajnice !


I da pohvalim moju malu ljepoticu Mariju ...ne samo da je sama šetala cijelo vrijeme ,već je otišla sama i zamjenila bocu Pepsi i sama se vratila k meni. Tata je pratio,da ga nije vidila!

Naglasak je na riječi SAMA .


I tako,dobio Ivan kinder . Nije stvar kindera već načina na koji ga traži.Neće ga ni drugi put dobit ,ne samo njega nego bilo šta što bude od mene tražio na takav način.Doduše,mogao je plakati i zbog nečeg drugog, ali Hvala Bogu,pa ga se skuži...jer kad te vuče na kinder i plače -onda je kinder i razlog.
Kad se hvata za gaće-onda mu se piški.Kad tegli na ulazna vrata - išao bi ća.I tako-govor tijela.
Neki dan smo išli vani u šetnju i tada smo tako lijepo komunicirali - zašto ga danas uhvatilo na ovaj način???Možda je to samo manifestiranje zbog nečega drugog zbog čega je isfrustriran?Ne znam,ali znam da kad mu dođe takav dan ,da je grozno... Ali kad takav dan prođe,kao da se dio njegovog tereta i nemira odstrani - i dijete nakon toga bude bolje.A takav dan treba preživit,jer u koju god prostoriju stana da uleti-napravi nered dok kažeš keks!
Za najmanju sitnicu koja mu drugih dana ne smeta plane i počne batit nogom ili plakat iza svega glasa...Da govori rekla bih da je razmaženo derište !?
A ovako ,ne znam...Možda ga boli 6 koja izbija ili dvije pokvarene petice koje treba vaditi (Marija čeka na zubara već dvije godine)...Možda je ljut jer je morao vaditi bris nosa,i gledati kute kojih se boji?Možda je jednostavno bjesan jer ga nismo vozili u Metković k babi i didu?Kad se zaželi njih dvoje uzme razglednicu Metkovića i nosa je sa sobom !Poslijednjih dana sam mu dozvolila da razgleda albume sa slikama ,i povadio je slike Metkovića,maratona,babe,dida,stare kuće,tete...

I prepoznao je sebe na slikama!



Eto ga...baš sam se večeras raspisala.

Možda je jednostavno takav dan?

Počela je berba mandarina ... a ja u Splitu!












Šta se tiče onog našeg "slučaja " - samo nas je nazvao liječnik školske medicine ( koji nam je rekao da je nemoćan po pitanju poduzimanja bilo čega u svezi navedene ustanove???) da nas upita hoće li faksirat Ivanove nalaze u osnovnu školu ( Ante ide u istu) koja ga je uputila u Centar na daljnje školovanje?!

Toliko o čitanju žalbe...

I onda nakon nekoliko dana dolazi Ante doma i priča...Zaboravio on i još jedan dečko iz razreda opremu za tjelesni...ostala doma.
A kome se to nije dogodilo?
Međutim,kad su pitali nastavnicu da ih pusti kući - ona ih je uputila na psihologa,ova na pedagogicu... a ova na ravnatelja!

Ravnatelj ih je pustio - ali su dobili uputu,da moraju pothodnikom ići do zgrade!
Ugodno iznenađenje!
Neš ti prije problema za pitat da "trkneš "doma po opremu ili kakvu bilježnicu ...



I da ne zaboravim - Ivan jako voli mandarine!Danas je probao i šipak.


U ovom Splitu ljudi moji ...za nevirovat šta sve ima!