Pravo na misao,osjećaj,doživljaj...pravo na potrebu i pravo na ispunjenje istih.

Kako ostvariti pravo na postojanje i pravo slobodu izricanja svojih osjećaja i misli?
Ako je moja misao suprotna tvojoj misli - ti me više ne želiš čuti jer nisam osoba s kojom dijeliš ISTU misao...osjećaj... želju.
Tada ušutimo ili se upuštamo u raspravu u kojoj svatko drži svoju stranu.

A ja se ne želim svađati - ali. kako ću ti reći što osjećam ili mislim ,kad me nešto pitaš o nekoj temi koja tebe zanima.

I onda,zapravo,već dok mi postavljaš pitanje,ustvari te ne zanima što mislim- ako se zbog mojih riječi na mene naljutiš.Jer ne "ljutiš" se zapravo na moje riječi i misli već na to što se nalazim tamo gdje me ne želiš vidjeti - suprotno od onog što ti misliš i osjećaš....Ljutiš se jer nisam na "tvojoj"strani...

Ja se ne ljutim jer netko ima mišljenje,osjećaje i želje...Jer takvom se ljutnjom, "ljutim" na čovjeka - koji je kao i ja sazdan od krvi i mesa.I takav je kakav jest ,sa svim svojim manama i vrlinama, jer je prošao putevima kojima ja nisam hodala i na tim putevima susretao je sve ono što ga je i oblikovalo da bude osoba kakva jest.

Zato...tražim isto - pustite me da budem to što jesam ,čovjek od krvi i mesa koji ima pravo na mišljenje,osjećaje ,želje, pogreške.

Meni nije lako osjećati to što osjećam - Najlakše je zatvoriti usta i šutiti,kad te se pita nešto o pitanjima o kojima je "problem" govoriti.A šta poslije toga? Mirno gledati i reći - tako mu je trebalo biti i ne osjećati nikakvu nelagodu jer si propustio samo sa dvi, tri u tom trenutku ,za tu osobu ,bolne riječi,učiniti da se takvo što ne dogodi?

Pišem ,o ovom,jer me trenutno boli,osjećaj da me netko samo zato jer o nekim stvarima mislim drugačije,osjećam drugačije - odbacuje,umjesto da me pusti da imam svoju misao,osjećaj i želju... što i ja njemu dajem .Budi to što jesi - i to isto dozvoli i meni.

Utopija?

Filozofija?

ili možda nešto treće....