Kad sam bila mala...
Volila san gledat splitski festival,bio mi je zakon!
Pa san onda uvik slušala radio Split ,i to pogotovo nediljon kad su išli pozdravi i želje koji put i od kasno u noć...
I tako,sve šta je imalo ikakve veze sa Splitom - meni je bilo kao da imam kontakt sa svojom velikom ljubavi...

Volim moju Neretvu ,ali volim i Split .Neka tajna veza...
U Metkoviću sam odrasla i provela svoje djetinstvo i mladost,završila školu i kad dođem doli svi su mi poznati.Ugodno je vidjeti poznata lica ,bez obzira jesu li sjećanja na njih pozitivna ili negativna...
U usporedbi sa Splitom ,Metković mi dođe kao mala oaza mira...
Malo misto di svak svakoga zna i to generacijama unazad???
Znaju i odakle mu je ćaća sišao i sa kojeg brda je pokupio njegovu majku?
Malo misto i perušina.Operušaj da nebi bio operušan!!!Otprilike!

Pa onda, lijeva strana žuga na desnu,a desna žuga na lijevu...Jer ovi sa desne su došli iz Jezera,Borovaca,Desana...a ovi sa lijeve su starosjedioci i oni koji su došli sa Vidonja,Badžule i Bijeloga Vira...Ovi sa lijeve su gravitirali prema Dubrovniku - a ovi sa desne prema Splitu.
I sa desne strane Neretve se nalazi stara Narona u mjestu Vid.
Na vrh brda ,u čijem se podnožju smjestila Narona i Vid nalazi se crkva Gospe Sniježne i pored nje skulptura -Domagojevi strijelci .
Jer tko još nije čuo za Neretvanske gusare?I za kneza Domagoja ?

A sa lijeve strane pored mjesta Badžula nalazi se veliko jezero Kuti ... predaja kaže da se jezero prostire iznad potopljenog grada .Kažu neki iz Opuzena da je Troja doli negdi?A neki tamo iz bijelog svita kaže da je Troja u Gabeli koja se nalazi od granice RH kojih 6-7 km.Ko će ga znat...Znam samo da narod jedno mjesto uz jezero zove Trojavina .

I eto , što zbog genetike i što zbog porijekla - naučili me još kao malu ,veslati u trupi.Najveći uspjeh je bio ,ako se uspiješ iskrast sa trupinom i odveslat!Doduše,pri povratku je bilo svega,ali vrijedilo je za ono uzbuđenje i gušte dok veslaš kroz kanale...I, šta su ti geni! Znali smo uzet trstinu i lovit ribu .Jednom nam se dogodilo da nam je trupica pustala vodu ,pa od ribičije nije bilo ništa.
Lađa se ,kad sam ja bila mala, nije veslala već se stavljala "penta" i već tada su bile jako ,jako rijetke...

Ta lađa je branila i hranila ...U njoj se rađalo i umiralo.
Danas se lađa izvukla iz mraka zaborava...
Lađa ujedinjuje i staro i mlado i lijevu i desnu stranu .
Jer da lađa može dobro ploviti,svi lađari u lađi trebaju u istom ritmu veslati.Za to je zadužen mali od lađe,koji im udara ritam zaveslaja bubnjem.
Svake druge nedilje 8 mjeseca kreće maraton lađa ,od mosta u Metkoviću do rive u Pločama.

A to se ne može opisat riječima ,šta čovjek iz Neretve osjeća kad lađari krenu u startu od mosta...Uskuvaju geni ,uzlupa se srce...

Maraton treba doživit!

Kaže ovako predaja...

Sjedili Mujo i Haso u ladovini i gledaju oni Fatu kako na obali rijeke pere robu ... i pere Fata i lupa sa robom od kamen ,pa ispire u rijeci ...
Odjednom se pokliznu i pade glavom na kamen.I osta ležat ...
A Mujo će Hasi
- Evo,vidiš ti - ode mi i treća perilica od kamenca ...

Vic - ko vic , a Mujo - ko Mujo !

O nekim sam detaljima već pisala - a pišem ponovno jer sam ovaj tekst stavila na forum "RODA" - Djeca s posebnim potrebama -


Starije ime 10 godina i navodno je sada završila treći razred u centru za autizam. To je posebna priča.

Mlađi ima 8 i sad bi trebao startati sa "školom" u istom tom centru - ali po svoj prilici neće...priča povezana sa starijim djetetom. Trenutno rješavamo - a priča će vjerojatno osvanuti na ovom blogu...

Starije je curica - mirna je i nema razvijen govor ,dok sve razumije što se od nje traži,ali šizika je uhvati kad se treba izraziti riječima.
Mlađi - dečko - je i hiperaktivan,s tendencijom smirivanja i sve manjeg "lepršanja"

On ima 84.0 - a ona ima 84.9 - i guraju me u genetiku - a ona je imala tešku održavanu trudnoću s pupkovinom oko vrata i zastojem rasta ploda u maternici zadnji mjesec, a on je imao urednu trudnoću ali produljen porod od 30 sati s tim da se pred sam porod okrenuo i čekali smo na porod s tim da nisam smila tiskati jer je krenuo licem umjesto vrhom glave...

Pretpostavka je da je došlo do oštećenja jer on ima EEG sa šiljcima sa lijeve strane .Epileptične napadaje do sada nije imao i nije na medikamentima.I kod njega nema govora,a razumije sve što se govori.Stvari traži tako što uzima moju ruku ili traži dozvolu od nas da ih sam uzima. Nakon nekoliko uzastopnih odobrenja sa naše strane - sam se posluži.
Radili smo aminokiseline i još neke nalaze u Zagrebu - uredni.

Jedino što su oboje imali jesu česte i dugotrajne upale krajnika s tim da su imali i upale ušiju i treći krajnik kojeg su oboje operirali.Njoj je otkriven sa 5 godina ,a njemu sa dvije ipo,i čim je napunio tri godine išao je na operaciju koja je za njega bila jako,jako traumatična.

Oboje rasturaju računalo,plivaju samostalno,samostalni su u hranjenju i pijenju te u korištenju WC.Ona je samostalna u oblačenju ,dok on još usvaja neke stvari oko garderobe.U hranjenju su bili izbirljivi,a sada jedu skoro sve.

Trenutno smo u fazi što većeg druženja sa ljudima oko nas jer su sad u fazi kad promatraju ljude oko sebe i reagiraju na njihova " zračenja" spram njih.

Jedan moj san ,koji se pretvorio u javu.

Nedavno sam sanjala da sam trudna i da sam se u snu divila činjenici da ću dobiti bebu.Mazila sam stomak i odjednom sam u rukom napipala tvrdu izraslinu u dnu stomaka.U prvi mah sam se prepala ,a onda sam skontala da imam kilu .Uhvatila sam je rukom i u snu sam se pitala kako sam to mogla dobit .Tada sam se probudila....
San kao san - ništa posebno.Zaboravih ga .
Jedini detalj koji mi je tada bio oduzeo vrijeme je bio taj da sam ja tu kilu čvrsto uhvatila rukom i da sam je zatvarala stiskom svoje šake i tako joj onemogućila da dalje raste.


Nakon nekoliko tjedana došla sam u susret sa jednom meni jako dragom osobom koja je trudna i očekuje svoju prvu bebicu .
Bilo nas je više u društvu,ali se ona odjednom okrenula prema meni ,pozvala me imenom i rekla mi da je dobila kilu u trudnoći!!!
Dizala je teško prije svadbe i dobila kilu .

Malo je riječi za opisat taj trenutak kad mi je rekla šta je sve meni jurnulo kroz glavu i srce ...

Pa i sad dok ovo pišem ...

Jučer sam na moru susrela jednu poznanicu iz djevojačkih dana .
Kad sam bila klinka od svojih 12-13 godina trenirala sam tae-kwon-do .Nije potrajalo dugo jer sam bila jedna od mnogih koje je zahvatila epidemija žutice te godine u našoj školi ,pa je moja tae-kwon-do karijera brzo završila.Godinu nakon oboljenja se ne smije na sunce direktno niti bilo kakav tjelesni napor....
Uglavnom, trenirale smo u istoj grupi . Starija je od mene koju godinu , i završila je za profesoricu Njemačkog jezika.
Suprug joj također radi u prosvjeti ...

Kasnije sam je viđala i bila mi je cila super jer je gurala svoj stil odjevanja unatoč podsmjesima gomile isto štancanih i odjevenih cura bez osobnosti !

I ostala je ista ... Mama sa šestoro djece i sedmo na putu !
Živi svoj život u kojem nema mjesta mnogim bespotrebnostima sa kojima se većina danas zamara ...
Nitko se ne svađa,ne viče,ne cmizdri bez veze ,nitko ne zanovijeta ... i šta drugo reći nego da gdje se ljubav dijeli u ogromnoj količini puno toga nam zapravo ni ne treba!
I tako sam otišla sa plaže puna prelijepih misli i poticaja da se u životu treba boriti za prave stvari ...
Sve će proći - a iza nas ostaju naša djeca - živi spomenici našim životima!

Kuće neće pričati o nama ,ali naša djeca hoće.

Utjehu za teških dana,
Osmijehe kad te spopada tuga,
Duge da slijediš oblake,
Smijeh da ljubi tvoje usne,
Zalaske sunca da ugriju tvoje srce,
Nježne zagrljaje kad duh ti klone.
Prijateljstva da razvedre tvoje postojanje,
Ljepotu za tvoje oči,
Povjerenje kad sumnjaš,
Vjeru da možeš vjerovati,
Hrabrost da upoznaš sebe,
Strpljivost da prihvatiš istinu,
I ljubav da upotpuni tvoj život.

Nepoznati autor

Igrao se dalmatinac sa pužem, dođe drugi dalmatinac i veli: "O vidi,
vidi, a di si tako lipoga puža naša?"
" A ima san ja i lipšeg, samo mi je uteka"


Pita učitelj Ivicu:
- Koja je razlika između munje i električne struje?
Ivica odgovori:
- Munja se ne plaća!


Trče dva DIF-ovca za tramvajem, prvi uspije uskočiti u tramvaj, a drugi ne.
Ovaj drugi viče prvome:
- Štreberu, štreberu!!!

Zašto pišem blog ?
Jer mi je dosadno u životu - neeee

Jer želim da drugi čitaju o našem pervazivnom razvojnom poremećaju - nespecifičnom autizmu - F 84.9 - daaaaaaaaa - jer ako imaju nekoga u svojoj obitelji ili kod frenda ili jednostavno poznaju nekoga sa sličnim problemima da možda neke sitnice sa ovog bloga nekom i pomognu.

Prije svega da roditelji prihvate svoje dijete sa takvim problemima i da ne pokušavaju od djeteta stvarati genijalca samo zato da bi ih okolina prihvatila - živite svoj život i prije učenja matematike i slova ,naučimo ih da budu samostalni na WC ,kod stola i u običnim životnim situacijama ... Matematika im neće dodati hranu iz tanjura do usta - a to je nešto što mogu naučiti!
Kod prehrane - izbjegavamo ugljikohidrate kod hiperaktivca Ivana - šećer , Coca -cola i slične prerađevine - ako je popio Colu ,nema čokolada ili kolač ili nešto slično ... Od tada se počeo smirivati...
Hrana je važna - pa i kad odbijaju određenu vrstu treba biti ustrajan - znala sam Mariji namjerno probrkat po tanjuru da vidim hoće li joj to smetat ( autisti to ne vole) Nije joj smetalo.Bila sam dosadna i znala je sjedit za stolom po dva sata dok bi pojela barem 5-6 žlica određene hrane .
Meso ne voli ,osim piletine i to filete ( šnicli pohovani) - toga se najede ,a uostalom to je najzdravije meso .
Jede špagete ,rižu,krompir, sataraš, jaja,kupus,fažole zelene i suhe,blitvu ,grašak... Jede i kuhano na žlicu ,a najdraže joj je kad skuham leću !
Ivan jede poprilično od mesa - zapravo Ivan jede pohovane filete , naravne ,ćevape , pljeskavicu , pancetu i kuhani hamburger.Jede i bolonjeze i musaku.Ovo dvoje jede i cura.Pa punjenu papriku i sarmu.Voli i pržene paprike ...
Toliko o spizi - prije 5 godina sva se prehrana svodila na čokolino i kašaste izabrane obroke - i to jedva .Svaki dan su jeli juhu. Zato im se danas vjerojatno gadi .

Otvaranje drugoj spizi je počelo kod njih dvoje sa pancetom i čajnom ???
Ivan je počeo tamanit pancetu - a Marija je u svaka doba mogla pojest čajnu!Pretpostavljam da im je organizam tražio ono nešto što je bilo u tim proizvodima...
Mlijeko su pili uvijek .Jogurte,voćne jogurte , pudinge ,monte,danonino ,abc sirni namazi,margarin na tostu...Od voća jedu banane ,jabuku , trešnju - zasada drugo odbijaju .Ivan zna smazat grožđice i kokosovo brašno uvik čupka sa kolača !
Riba - pastrva ili neka druga morska da nije "upadna" mirisom - pa je ja zakamufliram među jaja i zelenilo.
I pizza - ovo vole oboje .Ivan voli običnu i sa kozicama , a cura samo običnu.
Kruh jedu oboje - kolače ,Ivan voli svakakve - a Marija , njoj ne treba nitko niti ponudit kolač.Sa njima je ona na Vi.Može pojest recimo malo kreme kad jede torte i to je sve.Voli krofnu.
Sladoled je danas smazala -snjeguljica - skupa sa čokoladom -bravo!Inače se čokoladu moralo skidat .
Marija i dan danas smaže čokolino - koje zna napravit sama !
I sad kad ovo čitam,oni dvoje jedu dosta raznih namirnica .

Zato pišem blog - vjerovala sam da se njih dvoje mogu naučiti jesti sve i svašta - i naučili su .
Vjerovali smo da se mogu naučiti koristiti WC samostalno - i naučili su ... puno toga su naučili - samo prva stepenica za nešto naučiti je znati vjerovati da se može i ono što je nemoguće !

Treba znat odbaciti terete koji nam nisu potrebni , a koji nas pritišću i nedaju nam da razvijemo svoja krila i poletimo - slobodni od predrasuda,okova,stida,prošlosti , grijeha - u bolju budućnost !
Bog nam daje "krila" - Isus nas uči kako se osloboditi i rasteretiti - da bi mogli slobodni "letjeti" - Ali prvi korak do potpune slobode počinje riječju - vjerujem !
Bilo je dana kad sam samo vjeru imala i kad se odnikud nije vidio niti najmanji tračak svjetla - Kad se Bogu upireš molitvom,a vrata ostaju zatvorena iako lupaš svom snagom ... Bože,zar sam sama ?

Ali nikada nismo sami - i kad smo sami u sobi - nismo sami !!! U svim svojim bolima,čežnjama,suzama,radostima - nismo sami !

Prijatelji dođu i odu - život dođe i prođe - čovjek dođe i prođe - nikada nam se čovjek nemože dati koliko nam se Bog daje - uvijek,u svemu i potpuno !

Upada Ante oko 18 sati doma i sa vrata se vidi da se jedva vuče... Prvi moment i otac mu i mater reagiraju - preplašeno.Meni odma pada na pamet da ga netko bubnija , a ćaći mu pada na pamet isto to,samo malo drugačije nego meni?!

- Ante ,šta ti je - povikasmo u glas , otac mu i ja...
- Ništa ,boli me stomak ...
- Pa od čega ,jesi se potukao s nekim -
- Nisam se potukao
- Jesi puno trčao ?
- Nisam trčao ništa više nego obično!
I dok govori Ante , sjeda na kauč i lagano se savija.
- Pa jesi gladan?
- Nisam gladan..
- I di te točno boli ?
- Odi - i pokaže rukom malo iznad pupka ...

Ja se bezobrazno okrenem u stranu i nabacim smješak

- A koliko si trbušnjaka danas odradio ?
- Jutros 40 i popodne 40 ... Ali svaki dan radim toliko ??? ( momak održava kondiciju - trenira tae-kwon-do )
I sad nastupi tišina - Nakon nekoliko trenutaka će njemu njegov ćaća - to ti je od trbušnjaka ...

- Je,je , baš od trbušnjaka - reknem ja ,a njih dvojica me pogledaju...
-E,a šta me gledate.Jesi ga pitao šta je sve danas ubacio u taj želudac koji ga sad boli???
Ajde sine reci sad lijepo svom ćaći šta si sve iskemijo danas i pojeo...- inače to kemijanje sa hranom dođe kod nas žena u neke dane u mjesecu ,ali kad vidim da Ante kemija ,onda su to definitivno puberteski hormoni počeli divljat na valove...Ka da je u klimakteriju! A , možda mu je ćaća ?
Ipak pravo obiteljsko kemijanje nastupi kad nas svo troje uhvati - to nešto šta inače nas žene hvata samo u određene dane u mjesecu????
I to je priča za sebe ...nekom drugom prilikom.

Kad je mali počeo nabrajat - onda je suprug okrenio glavu i nabacio smješak ...
-E moj Ante , i kažeš boli te stomak , ma zamisli molim te .
Šta si sve ubacio,čudo da nisi povratio !

I kaže nakon svega šta je smikso - boli me stomak?

Izliječilo se tako što je popio Biosforzu - jogurt , prva liga za alergije i bolne pupe - za odrasle i za malene...
Kad smo imali posljednju virozu ... spasija nas je , jedini je on ostajao u trbuhu!

Danas nam je kiša malo poremetila vrijeme izlaska iz stana i odlaska na more.
Otišlo u kasno pa smo otišli na Bene ,jer tamo sunca ima do zalaska...

I kad smo došli doli nešto novo - razglasi,mikorfoni,svjetla ,svijeće na kamenim klupama???
-E,odi se nešto sprema? - reče suprug i nabrzaka skontamo da se samo odmaknemo od Bena na kupalište koje je izgrađeno za invalide i nalazi se kojih 100 metara dalje.
Pita je zaštitara šta se događa i reka mu je da Slobodna Dalmacija ima nekakvu promociju...

OK.Odemo mi pješaka ,a suprug se vrati do auta da ga prebaci na ovu drugu plažu.
Dica su se odma skinila i u more - a meni se nije dalo.Sjela sam i gledala more i bacala oćade prema Benama šta se događa i nažalost spucala usput pola vrećice kikirikija.

Oko nekih doba ,pred mrak,dođu dvi cure sa bakljama - i upale ih .Al jedna se baklja zapalila više nego treba pa su ih ugasile. Sredile su problem i krenile ih opet upalit-a ono nevalja upaljač !

- Jel imate vatre !
- Nema , nismo pušači ! , ( Ko bi reka da ću i ovo jednog dana govorit.)

Cure ,u problemu.Baklja se treba zapalit,a njima riknija upaljač i jedini živi svit u blizini nema vatre!Nije im preostalo ništa drugo nego se vratit neobavljena posla.

Dica presvučena,mrak već pada ...a sa Bena počne recitacija.A ljudi moji gušta.
Pa onda ,bacin oko prema moru,a ono stari leut i na pramcu vila morska ...I idu novi stihovi i to" Barbara" .A ko još nije čuo za Barbaru ( brod) i njene široke bokove .I za Marjana Bana izvođača stihova.
I tako,sidi muž u autu sa Ivanom ,spreman za polazak,a ja Marija i Ante sjeli na zidić , slušamo i gledamo .Reflektor prati brodicu i na brodici bijelu vilu morsku.
A onda zapjeva klapa... Ma ko na to može ostat hladan ! Nitko !!!

Završila klapa,a moja Marija viče BRAVO i počela pljeskat!
Ja sretna jer dijete reagira na glazbu i to ne bilo kakvu glazbu već ono nešto šta čovik daje iz duše i srca za srce i dušu.

Tila je poć tamo - pa smo je vratili jer je najavljena stanka kad je stari mornar iznio vilu na obalu mora...E tada su svi otišli na domjenak ( njupat ) ,a nakon toga su najavili Zoricu Kondžu i Marijana Bana ...A mi smo krenuli doma.

Suprug je u međuvremenu stavio da svira pjesma od Tome Bebića " Leute moj" i kad je završila ja okrenem na "Dalmatino" , a Ivan mi rukom pokazuje da vratim . I ja vratim i uključim CD trogirske klape -

- A , izgleda da još netko voli dalmatinske klape slušat ,a Ivane?
Ivan se počeo smijat - iz duše i srca za srce i dušu - ma ko tome može odolit?

" Dječak koji je volio prozore"

Otvaranje srca i uma djeteta s teškoćama u razvoju

autorica - Patricia Stacey -

Ne mogu sa sigurnošću odrediti gdje leži početak priče o Walkeru.Možda još u začeću - kada su se dvije stanice pronašle,obavile jedna drugu,sjedinile u naporu da zajednički sačine dječaka.
Ili se ,možda, ova priča rodila prije mnogo generacija,rastući neumitno ,poput prirode sa svim njenim manama i čudesima.
Mogla bi to bitii moderna priča - krivo je nešto u zraku,nešto u vodi.Ili je uzrokovano injekcijom( rukom znanosti i njenom nevinom i možda arogantnom potrebom da poboljša načine na koje se rađamo i na koje umiremo).
Mogu jedino reći da je priča za mene počela sumnjom da je išta više moguće , a završila je otvaranjem svih mogućnosti.

Ako itko od vaših poznanika ima dijete s autizmom, ne smijete propustiti čitanje knjige "Dječak koji je volio prozore"

Volimo svoje male autiste kojima se MOŽE pomoći !

Danas smo išli svi skupa sa Ivanom na njegovo terapijsko plivanje.
Dečko zna plivat ko ribica, pa smo se sa tetom terapeut u moru igrali određenih fizioterapeutski bitnih igrica za mišiće ...Sa Marijom smo se natezali jer je cura odbijala igranje, ali je na kraju uz krokodilske suze popustila.

Nakon terapije smo se nastavili kupat . Idemo ponovno prekosutra .Za prvi put je bilo i više nego dobro.

Bili smo danas na kupanju .
Dica su odma uletila u vodu i pravac na tobogan ,oko kojega je danas bilo oko desetak djece i igralo se.
Ja sam ostala na obali i nisam se imala namjeru kvasat , ali sam u jednom trenutku uletila u vodu i to ekspres.
Nekoliko curica i jedan malo krupniji dečkić su se počeli "zabavljat" ( čitaj rugat) sa Marijom...i to nakon šta im je Ante rekao da Marija ne priča.
Prvo šta san uradila kad sam došla do tobogana je bilo da zovnem Mariju da se i ona popne na tobogan...Ekipa je skontala da je stigla mama pa je prestala sa komentarima ,ali je dečko počeo pljuskat u mom smjeru ...
Drugo šta san uradila je bila molba malo krupnijem dečkiću od svojih 12-13 godina da me ne prska...
- Ako može.. - a momak bez problema odgovara
- Ne može !
U prvi se trenutak mozak izgasi - reka bi čovjek nemrem vjerovat - pa onda se mozak uključi,pa to je dite ,iste godine ka i moj sin, šta je meni?
I šta mu reć ,šta uradit ,- šutit , pa neš ti ....
Ma šta šutit !
- Poprskaj me još jednom i kacat ću te pod vodu !
- A , je,je dašta ćeš ...
- Oćeš provjerit ?
- Ajde ,štrapaj stara...
- Jel te to mater naučila kako ćeš razgovarat sa starijima od sebe ?
Tišina...
- Sram te bilo.

Iskreno, više mi je smetalo njegovo izrugivanje Marije nego štrapanje - ali izrugivanje sam vidila,a štrapanje doživila.

Odmaka se od nas tada ... i zašto ću šutit,jer je dijete?
U moje vrijeme se dijete raspravljalo sa djetetom - starac sa starcem - žena sa ženom i čovjek sa čovjekom...

U ova moderna vremena odgajaju nas djeca - moramo ih slušat i trpit koječega - jer su djeca?
A ,ako su djeca zašto se onda i ne ponašaju kao djeca ? Nije igra slušati ovakve izjave od klinca .
I onda se poslije pitamo gdje su kola krenula nizbrdo - možda zato jer nismo otvarali usta kad je trebalo jer smo poštivali nježna dječija stvorenja - koja psuju i ponižavaju slabije od sebe ?Kad se tako ponaša odrastao čovjek onda znamo kojim ga imenom nazvati , a ovako samo odmahnemo rukom govoreći - još je mali i još su to samo djeca!

Ali to nije dječija igra!!!

Nešto bih napisala,a nemam pojma šta...Možda da nabacam onako nešto svašta?

Vrijeme je nikakvo,kiša pada.Marija gleda televiziju sa tatom, a Ante je prije nekoliko trenutaka uspio katapultirat malu količinu kečapa na plafon dnevnog boravka.Kaže da mu je poletila žlica???
Meni to nikad nije pošlo za rukom - al mi se zato jednom razvalio čep na boci dok je sam stiskala kako bih iscijedila kečap na tanjur.I bilo ga je svugdi u krugu od pola i malo više metra.

Jednom mi je ispala boca Coca-cole dok sam sjedila u fotelji , udarila od pod i pošto čep nije bio zavidan imala sam fontansko zalijevanje od glave do pete .
Jednom sam tako sestri uvalila malu bocu Coca-cole - ne namjerno - dok smo šetale uz rivu.Fontana efekt ,već viđeno.
I još jednom mi se dogodilo fontansko pranje u trgovini kad je jednoj gospođi ispala boca mineralne vode .Bilo je ljeto i bila je mineralna, sreća da nije bila Coca -cola.
A muž se zalio pivom iz limenke - Ante je treskao - igrao se !

Ivan je u dječijoj sobi na računalu - igra snooda .

Uho,grlo ,nos - po tko zna koji put ,samo ovaj put su klinci "surađivali" sa doktorom.Doduše Ivana je uhvatila panika čim je skontao da se iza vrata nalazi liječnik.Odma nervoza,zujanje, trka...Jer nismo išli u bolnicu već u privatnu ordinaciju.
Marija je za razliku od njega hrabro problijedila i ostala sjedit u čekaonici.
I iako smo im oboma govorili da će ih barba samo malo pregledat - strah je učinio svoje.

I u ordinaciji , dok smo razgovarali sa liječnikom - Marici se vratila boja,a Ivan je i dalje strepio.
Tek kad je vidio da je Marija sišla sa stolice i da je dobro počeo se smirivat. Sjeo je na stolicu sam i doktor je odradio pregled - koliko je bilo dostupno za vidit.
A onda je važno frajerski sišao sa stolice - kao nije se on ni malo bojao.

Nalaz je dobar - sve je uredno što se tiče ORL - sad moramo obavit evocirane slušne potencijale - kontrola.

Kaže nam liječnik - da oboje čuju i kontaju šta im se govori.Znaju sve što im pričaš.

I Ivan je kad ga je liječnik tražio da zine i kaže A - zinio i rekao A.

Na kraju prije odlaska Ivan je bio ko anđelak na svojoj stolici,a Marija me počela ljubit.

Zadnjih nekoliko dana se svašta nešto događalo...Bili smo u bolnici zbog jedne bebice kojoj je došlo slabo.Odveli su je roditelji i suprug na hitnu ,gdje su je odmah primili u bolnicuTrebala bi obaviti pretrage da se utvrdi zašto je bebici došlo slabo.
I onda - klasika - trebaš potezat doktoricu voditeljicu odjela koja je toliko sebe pretovarila sa obavezama - pa ne stigne ništa obavit - da se udostoji napisat uputnicu za eeg,za ekg ...
Istu doktoricu koja mi se nije udostojala kazati da su stigli nalazi Ivanovih aminokiselina i još nečega,neznam ni ja čega - a što je bilo zagađeno ,pa kao dijete mora to ponovno vadit ( Krv i mokrača su stajali u bolnici mjesec ipo prije nego su poslani u Zagreb bez ikakve medicinske dokumentacije i povijest bolest.I još smo skupljali mokraču cijeli dan - a u Zagreb se šalje samo PRVI jutarnji urin.) jer taj dio nije uredu i ukazuje na hipoksiju?????????

Nisam ga vodila na novo badanje di ga je i prvi put 4 osobe držalo da bi mu se krv izvadila.Potražila sam drugo mišljenje.
A drugo mišljenje glasi - mali vam ne treba vaditi krv i mokraču ponovno jer taj dio nalaza koji njemu nije uredu - je uredu.
Da je po nalazu mali bi imao DISTROFUIU mišića,a koliko ja vidim on je hiperaktivan.
Nije nam to mogla reći sama doktorica koja nas je zavlačila i koja je iako je znala da je nalaz uredu tražila od nas da istraumatizirano dijete ponovno vodimo na vađenje krvi i pretrage - za nešto što je uredu!!!!

I sretnemo se s njom ponovno ... sjetila nas se!

Sjetili se i mi nje i njenog odnosa spram našeg djeteta i njene učenosti i izraza na latinskom - valjda da znamo da smo mi seljaci ,a ona školovana???
I nismo se mislili što uraditi - doslovno smo je udavili i za uputnice i za otpusno pismo koje nije ni dala - već samo privremeno ... i onda se doktorica zaboravila pa ocu od bebice izjavila
- Vi ste dosadni , pa vas ja zato zafrkavam!
Ali je beba IZAŠLA za tri dana vanka,a toliko djece je došlo prije nje i ostalo iza nje ležati na odjelu - danima - zbog običnih pretraga !?
Ja kužim da je puno djece,posla,manjak osoblja...ali recimo - ultrazvuk - osoblje čita novine , a djeca u sobama čekaju???

Ali mi je najbolja fora bila kad je izjavila prilikom pregleda ultrazvukom glave - da im dijete nemože dobro pregledat jer djetetu od 11 mjeseci - rupa na glavi je MALA.

Dakle...sa bebicom je sve OK - Hvala dragom Bogu. Osim što je u bolnici pokupila osip i što je od plakanja promukla.Ja kad sam vidila osip ,odmah sam rekla da je od PRAŠKA.
Doktorica kaže da je od temperature i grla ...
Sestra na odjelu priznaje da je od praška jer se takav isti osip pojavio kod mnogo djece - samo zbog politike bolnice treba se šutit.
Još jedan slučaj.
Jedno dijete na odjelu pije tablete.Šalje mu se krv na pregled da se ustanovi postotak u krvi.Krv se slala nekoliko puta jer je svaki put nalaz na sastav tih tableta bio negativan-odnosno-po nalazima mali uopće te tablete ne troši.
A nalaz negativan jer je glavna sestra napravila pogrešan upis za pretragu u krvi.Bebicu su dakle boli nekoliko puta više - bespotrebno.
I onda mami od djeteta pokazuju da šuti - ipak je glavna sestra-glavna sestra na odjelu.

I kako se može pročitat - nikad se nezna kad se čovjek može vratit u BOLNICU na milost i nemilost...

Svaka čast onima koji svoj posao liječnika i sestre obavljaju dostojanstveno i POŠTENO.A ostali će se prepoznat!

I... večeras smo večerali u restoranu-pizzeriji - prvi put smo izašli svi zajedno vanka i SJELI pojest nešto.
Ivan je sjedio,jeo pizzu ,mazio se sa tatom,gledao mamu u oči i onda bi se razvalio smijat...
Marija je spucala svoju pizzu i na kraju bacila ubrus na pod !
Ante je maznio pašticadu,tata salatu od hobotnice,a ja sam maznila lazanje od sira.
Bilo nam je prekrasno , svirala je živa muzika ,a djeca raspoložena !

Opet ista priča...

Nema kupanja jer je vrijeme šmućmurasto.Ivan se snalazi tako što se brčka u kadi.Sve bi on usuo u vodu samo da ima pjenice.
Inače , dane provodi pred računalom ,sa igračkama, na balkonu , u krevetu,kadi i u šetnji.
Sinoć smo popili sok vanka - Ivan coca-colu ,al ima još nešto novo.Nije je popio do kraja???Inače je popije iz šuba...

Marija je danas samoinicijativno pokupila sude sa stola, složila ( brljasto,ali ipak složeno) stoljnjak i spremila ga na svoje mjesto.
Večeras je uzela vodene bojice,čašu sa vodom i bojanku - bojala je likove.Inače se takvim sportom bavi samo na bijelom papiru - ili na računalu.Dakle i ova bojanka je nešto novo..


Ante je prošao sa 5 - 5 razred.Imam osjećaj da smo i mi prošli skupa sa njim .Bilo je svega ...sad je vanka kad hoće i dođe kad hoće,igra šah i na karte remija...i sjedne za računalo igrati svoje strategijske igrice.

Brazil je ispao.Ko bi to pomislio???

A ja... ja sam si priuštila brončanu boju sredstvom za samozatamnjenje ,nevjerojatno,zbilja djeluje.
Još da nađem dobru kremicu za celulit...

Hvala Ti Gospode za prljave ruke
što moj štednjak i hladnjak diraju.
Za malene vlažne prste
što kocke za mostić biraju.
Za nevine ruke što lutaju
i nešto novo traže.
Za majčine ruke što uvijek
pokazuju put,bol ublaže.
Za drage malene ruke
u kojima počiva vjera.
I luckastu malu ruku
što dodirom ljutnju tjera.
Hvala Ti na Tvojoj ruci
što me ka svijetlu vodi.
Čuva me da ne posrnem,
da moj brod ravno brodi.
I dok male ruke traže
da im kažem što da čine,
sigurna,mirna,violjena,
sežem za Tobom u visine.

Judith Pietsch

a ovo su male sirenice ...